Djed je imao sušaru mesa, točnije pušnicu, onako za obitelj i uži krug prijatelja. Nakon toga je stari imao pušnicu mesa. Praktički sam odrastao na selu i današnje delicije poput dimljenog mesa bila su mi svakodnevica. Nisam to znao cijeniti sve dok prije nekih desetak godina nisam išao u jedan takav domaći restoran gdje mi ponudili autohtono “meso z tiblice” po cijeni zbog koje sam istog trenutka prestao biti gladan.
Uglavnom, Breville Smoking Gun ili kako ćemo ga zvati iz ljubavi prema mesu – pucaljka za dimljenje mesa – radi upravo to, u svega par minuta budi sjećanja na paljenje i održavanje vatre odnosno dima u djedovoj pušnici, dok mi iznad glave vise mesne delicije.
Ova ručna naprava koristi pravo drvo za dimljenje, dakle nije samo kratko namakanje/špricanje mesa umjetnim ekstraktom dima kako to rade u masovnoj proizvodnji.
Sve što je potrebno je zapaliti drvene brikete u pištolju, cijev za odvod dima staviti u zatvorenu posudu u kojoj se nalazi meso i pričekati par minuta.
Dimiti možete sve. Svinjska rebra, kobasice, sir, piletinu, ribu, povrće, pa čak i koktele bazirane na viskiju, pa da osjetite taj pravi smoked flavour.
Meso prije dimljenja treba odstajati par dana u rasolu. A ako ste se odlučili za ovu pucaljku onda preporučujemo da proces dimljena odradite kako spada – tjedan dana pacanja mesa u hladnom i nakon toga ga kratko prosušite na dimu. Tek onda ste pravi gospodin tog dimljenog mesa. Recept za pac (rasol) postoji negdje na internetu.
Za kraj, kad već imamo ovu pucaljku, donosimo malo i edukacije po pitanju pripreme tradicionalne međimurske delicije – mesa z tiblice.
Dakle, nakon što ste meso dimili (tjedan dana pacanja, 2-3 dana blagog dimljenja) vrijeme je za pripremu slanina (kosane masti). Doduše možete to raditi i paralelno s dimljenjem. Slanine, a koje nisu suhomesnati proizvod od dimljenog i usoljenog svinjskog mesa, potrebno je nakon prokuhavanja, a dok je još u vrelom i tekućem stanju, uliti u drvenu ili metalnu posudu s poklopcem. Ta posuda se zove tiblica.
Na dno tiblice stavi se pripremljeno meso i prelije vrelom masti, koja doslovno konzervira meso. Ostavi se dan-dva na hladnom, da tekuća kosana mast (slanine) očvrsne i pobijeli.
Meso je idealno za jelo nakon nekih mjesec dana kada se prožmu i pomiješaju svi oni krasni okusi i mirisi tradicionalne tiblice. A nakon konzumiranja takvog jela, uvidjet ćete da ono što vam nude u nekim restoranima pod “meso z tiblice” i nije baš neko meso z tiblice. Više neki poluindustrijski surogat.
Naravno, meso z tiblice je dosta slano, a slanine su praktički čista mast i to je nešto što će vam svaki kardiolog reći da izbjegavate ako želite živjeti dugo i zdravo. Nekad su Međimurci cijele dane radili po polju, gubili puno energije teškim fizičkim radom te im je takva teška i jaka hrana bila prijeko potrebna. Danas su stvari malo drugačije, ali to vas dakako ne sprječava da povremeno zaronite u tu vašu tiblicu.
Nažalost nismo pronašli ni jednu pucaljku koju bi bez prethodnih dogovora s proizvođačem slali u Hrvatsku, ali smo zato našli način kako da izradite svoju vlastitu pucaljku.
