Borilačke vještine i njihova važnost za vojnu izobrazbu

Čovjek se s borbom i borenjem susreće već od svog samog postanka i njegovi pokreti su prirodne – atavističke reakcije slične životinjskima, a s ciljem čovjekove borbe za opstankom te samo održavanjem.

Tako da sa sigurnošću možemo reći da je borenje staro koliko i ljudska vrsta.

Borba i borenje pratit će čovjeka kasnije kroz čitav život u svim periodima, kao i različitim područjima njegova zanimanja. U djetinjstvu borba počinje kao igra i zabava, da bi se kasnije nastavila kao egzistencijalna, kulturna, religiozna ili politička borba, a i sam čovjekov život je izvor njegove borbe kao težnje za afirmacijom i prestižem u socijalnim sredinama.

Od čovjekova postanka, borba čovjeka protiv čovjeka promatra se kao svojevrstan psihosocijalni fenomen. Bez obzira na oblike fizičkog sukobljavanja, u centru sukobljavanja se uvijek nalazi čovjek, pojedinac.

Tako u najranijim periodima počinju prve borbe za lovišta, za vlast i dominaciju u grupi kao i često zbog pukih razlika među plemenima u želji za dominacijom ili zbog razlika u kulturološko–religiozno–filozofskim obilježjima sredine.

Borba za opstanak prisilila je čovjeka da već od davnih vremena razvija svoje tjelesne sposobnosti. U surovoj i bespoštednoj borbi za opstanak, naš davni predak bio je prinuđen da se brani i napada. Iz tog su razloga ljudi vježbali različite borilačke vještine i nastojali svoju vještinu i sposobnost pokazati na natjecanjima prilikom raznih skupova i svečanosti.

Gotovo su oduvijek različita mjesta u gradskoj ili seoskoj sredini, željela svoje suparništvo riješiti nadmetanjem u nekoj od sportskih igri. Tako je postepeno nastao sport sa svojim sportskim vježbama i sportskim igrama.

Po svom postanku svi su sportovi, kao i sportske igre zapravo nastali na temelju borilačko – ratničkih igara, a kojima je bio cilj uspoređivanje i ogledavanje tjelesne pripremljenosti te obrambene sposobnosti ali i isticanje osobne hrabrosti. Također, pronalazak različitih oruđa i oružja prisilio je ljude da njima sistematski vježbaju kako bi ih mogli svrhovito upotrijebiti za pribavljanje hrane, ali i za potrebe osobne zaštite ili napada na neprijatelja.

Budući da su prednosti osoba sa znanjem borilačkih vještina bile očite, vježbe su radi stjecanja ili održavanja tih vještina postale dio priprema za životnu borbu kao i za vojnu izobrazbu.

Tako na primjer, kod starih grka pojam gimnastike obuhvaćalo je područje tjelesnih vježbi, a koje su u prvom redu imale svoj vojnički karakter, a tek nešto kasnije i zdravstveni. Stari Grci svoje su borilačke discipline nazivali atletikom (grč., athlos – borba), da bi se tek od 1880. godine taj naziv promijenio, tako da se pod atletiku danas osim bacanja koplja svrstavaju one discipline koje nisu borilačke. Borilački su se sportovi pak postepeno razvrstali prema raznim primijenjenim borilačkim tehnikama sadržanim u njima te načinima borbe. Tako da smo danas svjedoci velikog broja različitih borilačkih sportova koji se vježbaju širom svijeta.


Svakako da borilački sportovi svoje korijene imaju u najelementarnijim oblicima borenja. Očito je da se u igri zadovoljava i određena nagonska potreba za borbom. Postavlja se pitanje da li je naslijeđeni određen nagon za igrom samo vrsta privikavanja na svojevrsnu životnu borbu za opstanak.

Smisao je sportske borbe želja da se osjeti iskonska radost pobijede nad svojim protivnikom. U svom začetku te su igre bile izuzetno surove i s mnogo ozljeda, razvojem civilizacije igre postaju sve humanije, a određena zaštitna oprema sve bolja. Pravila su se često mijenjala i poboljšavala, a i medicinski se nadzor uvelike poboljšao.

Prva suvremena obilježja dobio je sport u Engleskoj kada su se povezali neki oblici tjelesnog vježbanja i igara omiljenih u engleskom plemstvu. Sportu i sportašima počinje se polako pridavati sve veća pažnja i značaj. Postepeno su se sportaši počeli podvrgavati posebnom režimu života, jer je za kvalitetna dostignuća u sportu potreban i pravilan sistematski trening.

Tako uspješnost izvršavanja postavljenih zadataka i postizanja vrhunskih sportskih rezultata zavisi od konstitucije borca i stupnja njegove nadarenosti, s jedne strane, i društvene sredine, sistema tjelesnog vježbanja, sportskog režima, socijalnog statusa sportaša i načina treniranja i takmičenja, s druge strane.

Borilački sportovi danas predstavljaju legalan i humaniji oblik borilačkog nadmetanja koja uz određena ograničenja pravu destrukciju zamjenjuju poenima tj. bodovanjem. Takva primjena pravila čovjekovu destrukciju i agresivnost kontroliraju i pretvaraju ga u sportsko takmičenje s pravilima i poenima, a koje je opet puno izuzetnog emocionalnog naboja.

Pravila takmičenja, kao i suci u borilištu samo prividno umanjuju iskonski strah od smrti koji se javlja u situaciji sukoba čovjeka protiv čovjeka i zamjenjuje ga takozvanim – strahom od povrede. Zato možemo reći da borilački sportovi predstavljaju danas najpogodniji način za očuvanje i unapređenje ljudskog iskustva iz domene borilačkih vještina.

Fenomen ekspanzije te popularnosti različitih borilačkih sportova širom svijeta takvog je intenziteta da ga je teško objasniti i psiholozima i sociolozima. Svakako da su u širenju popularnosti borilačkog sporta najviše doprinijeli film, razne TV serije kao i mnoga takmičenja širom svijeta i oni su razlog zbog kojeg se tisuće mladih, s vrlo različitim crtama ličnosti, podvrgavaju dugotrajnim i iscrpljujućim treninzima s potencijalnim opasnostima od povreda.

Niti osnovni motivi koji pojedinca navode na neku sportsku aktivnost, a koji se mogu definirati kao potrebe za borbom, za kretanjem, ličnom afirmacijom, za društvom drugih ljudi nisu ono presudno što mlade dovodi na borilački sport jer se neke od tih potreba mogu zadovoljiti i u drugim sportovima.

Zato se evidentno jake potrebe za zadovoljavanjem agresivnih impulsa (koji su inače pod strogom kontrolom društvene zajednice) i za oslobađanjem od anksioznosti smatraju osnovnim razlogom pristupanja borilačkim sportovima.

Sportaši borilačkog sporta ne smiju biti anksiozni kao ni nekontrolirano agresivni te moraju biti sposobni kontrolirati svoje emocije. Kako su i agresivnost i anksioznost velikim dijelom odgovorne za angažiranost u borilačkim sportovima, a ujedno osnovni činioci o kojima ovisi asocijalno ponašanje, moguće je organiziranim i stručnim radom usmjeravati agresivnost pojedinaca i smanjiti njihovu anksioznost, zbog čega različite borilačke vještine imaju pozitivnu socijalizacijsku i terapeutsku funkciju.

Na žalost borilačke vještine čovjek u svojoj nagonskoj potrebi za borbom primjenjuje i u ratničko – vojne svrhe iako im njihova stvarna i prvotna namjena nije napad već isključivo obrana. Nema borilačke vještine koja nije bila iskorištena u vojno – borbenu svrhu te upotrebljavana na bojišnici.

Kasnijom željom za očuvanjem borbene spreme od tih vještina nastaju tzv. vojnički sportovi ali i razni borilački sportovi. Jedan od poznatijih sportova je svakako bio i vojnički moderni petoboj koji postoji od 1948. godine, da bi ga kasnije ukinuli a sportaši su usmjereni u postojeće borilačke sportove.

Različite borilačke vještine sastavni su dio obuke današnjih vojnika. Među mnoštvom raznih borilačkih vještina svakako da svoje mjesto u obuci imaju vještine poput, streljaštva, vještine borbe s oružjem ili vještine bacanja oružja, ali i mnoge druge borilačke vještine korisne za blisku borbu.

Vojska tj. borenje, imaju svojevrsnu poveznicu i s modernim sportom, jer većina današnjih sportskih igri koristi određenu nazovimo je vojničku terminologiju. Neki od primjera za to su nazivi za ulogu i postavu pojedinih igrača u sistemu igre kao na primjer, napadač, obrambeni igrač, napad, kontranapad, obrana, pa blokada igrača, kao i nazivi poput golman ili čuvar gola, ofenzivna obrana, zonska obrana, čovjek na čovjeka i dr.

Zbog pozitivnog utjecaja borilačkih sportova na rast i razvoj omladine, te njihove izuzetne važnosti za opće narodnu obranu, borilački sportovi zauzimaju značajno mjesto u društvu te uopće u današnjem pokretu tjelesne i zdravstvene kulture.

Razne osobe koje osjećaju potrebu za sportom i sportskom rekreacijom, potrebu za samoobranom i samozaštitom, osobe željne nekih novih znanja i vještina, osobe koje se žele zaštititi od napadača ili od nekih po njih nepovoljnih okolnosti, koje se žele zaštititi od ozljeda prilikom pada i slično, uključuju se u rad raznih klubova borilačkih vještina.

Upravo velika raznolikost borilačkih vještina omogućava svakom pojedincu da pronađe neku od vještina koja će zadovoljiti njegove želje i potrebe.

Borilačke vještine su u prošlosti stavljale poseban naglasak na razvitak kompletne ličnosti čovjeka, a koji je zahtijevao od vježbača osim poznavanja tehnike borilačkih vještina i studij praktične filozofije, alkemije, borbe oružjem te poznavanje tradicionalne medicine.

Mnogi običaji i pravila ponašanja iz tih vremena zadržala su se i do danas u nekim školama borilačkih vještina, kao i u nekim sportovima, a vježbači su ih dužni poštivati.

Analizom razvitka pojedinih stilova borilačkih vještina i sportova evidentno je, da se u današnjim borilačkim sportovima teži za sve više kontakta. Naravno da takva borba vrlo često dovodi do težih povreda što isključuje njezin human i sportski aspekt. Zato bi se u cilju zaštite boraca trebala tolerirati sva zaštitna sredstva na tijelu, jer su kod dobro treniranih boraca sa snažnim udarcima i ona nedostatna.

Danas je popularnost borilačkih sportova u velikoj ekspanziji. Tako da sportovi poput boksa, hrvanja, juda, karatea, kung–fua, kick boxinga, savatea, tae kwon doa, kao i mnogi drugi borilački sportovi, poput MMA imaju sve veću popularnost među mladima. Reći da je neki borilački sport bolji od nekog drugog, iz razloga njegove veće popularnosti, je nekorektno i neispravno.

Svaki borilački stil tj. borilački sport ima svojih određenih prednosti i mana. Svaka je borilačka vještina ili sport dobra za vježbanje ako je stručno podučavana i vođena. Takva sportska aktivnost vodi masovnosti i tjelesnoj aktivnosti mladih, što je dobro za zdravlje, a vježbanje borilačkih sportova te samoobrane uklapa se i u koncept općenarodne obrane, koji ni danas nije zanemariv.

Uspjeh u savladavanju tehnike samoobrane kao i uspjeh u nekom od borilačkih sportova leži isključivo u svakodnevnom mukotrpnom vježbanju. Samo svakodnevno vježbanje dovodi do savršenstva tehnike, utječe povoljno na razvoj psihosomatskih sposobnosti i zdravlje, djeluje na um i crte ličnosti, te razvija skladnu i socijalno pogodnu ličnost.

Potrebno je mnogo vježbanja da bi čovjek postao vješt borac. Svakako da vježbanje borilačkih sportova daje znanje čovjeku koji želi steći vještinu i snagu. Tek kao rezultat tog dugotrajnog i napornog treniranja te stečenog znanja, razvit će se vaša vještina obrane. Vježbanje borilačkih vještina ili sportova pomoći će vam da zahvat koji ste već naučili možete zaista i izvesti ako se za to jednom ukaže prilika.

Znanja raznih tehnika udaraca rukom ili nogom, raznih bacanja, razni uhvati ili poluge, razna gušenja, razni zahvati držanja na tlu, razna znanja korištenja različitog oruđa i oružja, a koja su naučena u klubovima borilačkih vještina pomoći će pojedincu da se obrani od eventualnog napadača.

Poznavanje borilačkih vještina i njihovo vježbanje mogu imati značajnu ulogu u konceptu općenarodne obrane i društvene samozaštite, ali i posebnom diverzantskom načinu ratovanja ili bliskoj borbi, a zadržavajući uvijek svoj obrambeni karakter.

Borilački sport je bio i još uvijek je od izuzetne važnosti za svestrani razvoj pripadnika vojske i policije. Zahvaljujući redovnom i sustavnom bavljenju raznim borilačkim sportovima, danas su vojnici i policajci i fizički i psihički spremniji za obavljanje svojih napornih i zahtjevnih zadataka.

Mnogi vojnici i policajci, uključeni su danas i u razna sportska takmičenja pojedinih borilačkih sportova, a također su aktivni i na takmičenjima kao što su Svjetske policijske igre i Svjetske vojne igre.

Cijeli obrambeno – sigurnosni sustav svake zemlje, počiva na izvanrednim sposobnostima te besprijekornoj fizičkoj pripremljenosti pripadnika njihove vojske i policije, kao i njihovoj stručnoj obučenosti i uvježbanosti, njihovoj količini različitih znanja i vještina, pa tako i količini znanja iz borilačkih vještina.

Poznavanje borilačkih vještina spada u temeljnu i obaveznu obuku svih pripadnika policije i vojske, bez obzira na njihovu ulogu ili trenutni položaj na kojem se oni nalaze kao njihovi pripadnici, kao i zadatke koji su im povjereni za obavljanje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.