Zar je to bio samo san?
“Zatvori oči tako da ih ne osjećaš, Ne trebaju te vidjeti da plačeš, Ne mogu obećati da ću te izliječiti, Ali ako želiš ja ću pokušati….” Robbie Williams
“Zatvori oči tako da ih ne osjećaš, Ne trebaju te vidjeti da plačeš, Ne mogu obećati da ću te izliječiti, Ali ako želiš ja ću pokušati….” Robbie Williams
Da. Jesam jaka, neosvojiva tvrđava. Stabilna, čvrsta, nepokolebljiva.
Dugo sam razmišljala kako da ti raspirim maštu, hvatala sam svaku tvoju riječ kada si opisivao u nevezanom razgovoru što ti je “ono”. Probudila sam se jedan dan i shvatila da te moram pridobiti, ali, kako? Bili smo neformalni prijatelji, a naša druženja su postala nabijena elektricitetom, nisam to htjela pokvariti….
Uz emocionalnu inteligenciju se može puno toga.
Imati svoj mir nije lako, poodavno sam se prestala dokazivati drugima, bitno mi je da znam da sam u pravu, ne zanimaju me tuđa mišljenja, posebno ne ona o kojima ne ovisim, sve je jednostavnije i nemam ikakvih pitanja, izabrala sam. Ne gradim karijeru, ne zanimaju me pohvale ni pokude,…
Skrivam svoj pogled dok ti tiho govorim: “Ne, neću moći.” Naprosto ne vjerujem da sam tu riječ tebi izrekla, gledaš u mene i ne vjeruješ što čuješ, nadalje skrivam pogled da ne vidiš moje suze, a potom pokušavam onako bezbrižno ti reći da ću ti se priključiti kasnije, da pođeš…
Odzvanja. Ne izlazi iz uha, pjevušim ju sjetno i razmišljam kako ju sada potpuno drugačije doživljavam, u odnosu na naš početak, potom na dane svježih rana, za vrijeme liječenja i sada. Rane si stvarao svakim tvojim ugrizom i ubodom, tvoje riječi su poput kirurškog noža ostavile krvave tragove po cijelom…
Stigla mi je poruka, prijatelj poslao, dugo sam čitala, jednostavno nisam znala kako ju shvatiti I prihvatiti, ali sad ju shvaćam porukom ohrabrenja. Još sam u svom predugom slijepo gluhom razdoblju istraživanja I traženja sebe, dok je prijatelj uspio definirati sve svojom porukom I jednom jedinom rečenicom: Na ovo ću…
Politika je život, život je politika. Nažalost je sve politika u životu.
Porukom prijateljica savjetuje, ma naprosto naređuje “Ukradi sto god budeš mogla za sebe. Vremena, posteljine, ljubaznosti, hrane. Sve što ti se nađe na putu.” Nisam najbolje u zadnje vrijeme, uspona ni jednog, samo padovi, srećom u razmišljanju i predviđanjima mogućih ishoda raznih situacija. Ne vidim povoljno rješenje za išta. S…
Tmurno, sivilo, bezbojnost, bezvremenost. Lutam i gledam pogledom koji nikako da pronađe točku smiraja. S pogledom koji je ukočen, a ništa ne vidim, tek sjene…zamišljena, stojim kao ukopana, dok lagani povjetarac donosi šum mora i miris soli. Polako razabirem žamor razuzdane gomile, zvuk gitare dopire… Nakrivila sam se i gledam…
Blagdani prošli, utisci se sliježu, dugo će. Važno je biti u prijateljskom okruženju, kad ne možeš s obitelji. Meni je to donijelo pune baterije, uz odmor koji je bio spavanje, razmišljanje a ponajviše odmor mozga. Danima sam u četiri zida, samoći gostinjske sobe s pogledima u beskonačnosti, na šumu i…
Dolazi proljeće, a blagdan je tu. A na znanje tebi, jedva sam dočekala zrake sunca, a tko nije? Sad prenosim i dio pisma kojega sam pisala, ali nisam poslala. Samo zato da se ne brineš previše. Jednostavno zato što mrzim pitanja na koja su odgovori prekomplicirani, iscrpljujući. A kad se…
Naravno da razmišljam o blagdanima, a tko ne? Raduje me praznično raspoloženje, sitne male pažnje, kolači…ufff. Susreti, razmjenjivanje čestitki, molitva, tradicionalna trpeza…međutim, samo nekoliko telefonskih razgovora s djecom me bacilo u depresiju, razmišljanje, glavobolju. A onda je nastupila ljutnja u meni. Osjetila sam nemoć, a potom došla do spoznaje. Shvatila…
Osjećam se loše, jako loše, kad sve krene naopako i nema ni malo izgleda ka boljem nečemu. Ne mogu se načuditi tolikom zlu, toliko zločestim ljudima koji su se i umrežili da bi svi zajedno bili održivo zločesti. Jedni druge pokrivaju, jedni drugima puteve i vrata otvaraju i zatvaraju. Jedni…
Ne bih ja bila ja, da ne iznosim činjenice, ne žalim se, samo primjećujem segmente života na drugi način, jer su to sve neke nove stvari za mene. Tako sam jučer zamalo kako se to narodski kaže, crkla stojeći, prenaporno, jedva sam do busa odjurila pa poslije do pivnice, a…