GLAS RAZUMA Glas je zapravo samo one p*****e u nama

Imate li i vi onaj glas u sebi, kojeg nekad zovemo glas razuma, a koji vas uvijek izazove kad želite nešto promijeniti?

Glas razuma nam govori da usporimo, da odmorimo, glas koji nam objašnjava zašto je bolje nešto ne učiniti, zašto je bolje ići kraćim putem.Glas zbog kojeg si olakšavamo život, činimo si ga ugodnim.

Zvuči razumno taj glas razuma. Prije svega zvuči i logično. Sve što treba jednom muškarcu da shvati – razum i logika.

Samo je problem što smo mi sami previše subjektivni prema tom razumu i razum je to kojeg smo prije svega mi sami proglasili razumnim. Mi odlučujemo tako što nam je razumno, a što nerazumno. I već idućem biću to sve možemo biri skroz nerazumno.

I tako taj stanoviti glas razuma interpretiramo kao nešto bitno i nešto čega se trebamo, kao logični, razumni pojedinci i držati.

Interpretiramo ga krivo. Pogodujemo si ga.

Glas je to našeg straha. Našeg ovisnog djeteta u nama. Glas je to koji se suprotstavlja tome da smo sretni, da smo bogati. Glas koji nas muškarce iz neovisnih slobodnih voda, odnosi u neke ovisne vode, gdje smo dio kolotečine, dio većeg sustava koji djeluje kao jedinka.

Ponekad smo bitni tek onoliko koliko smo nebitni.

Glas je to u nama koji će nam reći da je pametno spavati, puno spavati. Odmoriti organizam. Revitalizirati organizam za nove pobjede, za nove bitke.

Taj je glas tek rak rana našeg osobnog razvoja i prosperiteta.

No, kroz te bitke opet će nas voditi glas razuma koji će nas odgovarati od mnogih potrebnih sukoba u životnom razvoju.

Isti je to podmukli i plašljivi glas koji će nam potajno reći da je OK ponekad prevariti bračnog druga. Nitko kao neće saznati. Osim njih dvoje.


Glas je to koji nekim muškarcima govori da nije nužno da budu uz svoje dame za vrijeme donošenja djeteta u život.

Glas je to koji nam bira lakši put kroz život koji će nas dovesti do traženog stanja sreće i bezbrižnosti.

Glas je to koji nas, pod prijetnjom vlastite ugode i komfornosti, odgovara od pomaganja drugu u nevolji.

Glas je to kojeg većina ljudi na ovom planetu sluša i glas je to zbog kojeg ne možemo istinski biti sretni.

Glas je to koji nas napada kada želimo postići neki cilj. Neki novi, bolji, teži cilj.

Glas koji nas sputava da pucamo više, da tražimo više, da idemo dalje, da činimo stvari kojih se bojimo, u koje smo nesigurni. Da si dignemo tempo, takozvanu normu.

Taj je glas, gospodo, rak.

Ponekad smo bitni tek onoliko koliko smo nebitni.

Tumor našeg razvoja. Polako nas degradira u snazi, volji i želji za ostvarivanjem boljih ciljeva. Boljeg života.

Prihvatimo komfor koji imamo i odgodimo smrt za neki drugi dan. To je jedini i stvarni razlog postojanja našeg takozvanog glasa razuma.

Gospodo, pronađite način da ga pobijedite, da ga sažvačete i ispljunete. Pronađite način da kontrolirate njime. Vi ste njegov car.

Pustite li ga da vam upravlja ciljevima, postajat će sve jači, sve glasniji i sve snažniji i bit će potrebna puno veća volja i snaga u borbi protiv njega. Sasijecite ga u korijenu. Onesposobite neprijatelja.

Vrijeme je da krenete na vrijeme.

Suprotstavite se glasu u sebi.
Suprotstavite se tom samoprozvanom glasu razuma u vama.
Radite više.
Ciljajte dalje, gurajte se žešće, trenirajte intenzivnije.
I živjet ćete sretnije.

Sreća dolazi nakon određene akcije. To je ono izvorno u nama. Sreća je od pamtivijeka u muškarcu, samo je treba pronaći.

U davna vremena kada je opasnost vrebala iz svakog ugla, sreća je bila iskrena, sreća je dolazila kao prirodni high nakon po život opasnih stresnih situacija poput iznenadnog napada sabljastoga tigra i bijega za životom.

Sreća dolazi nakon što učinimo nešto što smo mislili da ne možemo učiniti. Sreća dolazi iz ponekad boli, ponekad patnje, ali uvijek zbog svrhe, zbog postignuća.

Uzmimo neki, našem glasu razuma nedostižan cilj i ostvarimo ga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.