Postoje, doduše, rizici intoksikacije ili predoziranja i dugoročnih posljedica povezanih s uzimanjem droga. Ipak, većina ljudi će samo proći kroz taj svijet droga i otići dalje ili će naučiti uzimati droge te ih uklopiti u svoj životni stil, prilagoditi svoje kućne i društvene okolnosti tome kao što to čine s alkoholom.
Usporedimo li 3 milijuna konzumenata droga u Engleskoj s 300.000 heroinskih i crack ovisnika, dok je oko 30.000 uspješno pobijedilo ovisnost, vidljivo je da se radi o velikim brojevima koje ne treba shvaćati olako. Vrlo moćna kulturalna priča fokusirana je na dominantnu prisutnost ilegalnih droga koje ometaju, inače stabilnu, idiličnu kućnu atmosferu te oblikuju političke opcije, djelovanje medija i način razmišljanja ljudi.
Konzumacija droga je označena kao spirala van kontrole koja uništava individualnu mogućnost pojedinca da zarađuje te brine o svojoj djeci, transformirajući poštene produktivne ljude u ovisne o socijalnim i zdravstvenim službama kao kriminalne obitelji iz pakla.
Ovo je ključna komponenta za kritiku britanske države blagostanja i socijalnih mjera. Centar socijalne pravde iz Velike Britanije, pod vodstvom Iana Duncana Smitha potakao je tu raspravu. Smithova uloga državnog tajnika za mirovine i rad dovoljno je ozbiljna da se pitanja pokrenu s mrtve točke.
Međutim, priča je to koja nadilazi političku arenu te podcrtava medijski stil prikaza ovisnosti i popularnu suvremenu kulturu.
Većina konzumenata droga su…?
Budimo realni, vjerojatnost da će netko postati ovisnik o drogama, a nema predispozicije koje su ranije nastale za to, nisu velike. Osobe koje jesu ovisnici imali su različitih poteškoća u odrastanju, najčešće povezanih s obiteljima i sredinama iz kojih dolaze. Heroinski i crack ovisnici iz Velike Britanije nisu iznimka za ovu tvrdnju. Ovisnosti su u današnje vrijeme povezane sa siromaštvom, socijalnom isključenošću i obiteljskim disfunkcijama koje proizlaze iz toga.
Prema podacima više istraživanja opis osobe ovisnika jest muškarac iz radničke klase, slabije razine obrazovanja s malim ili nikakvim iskustvima zaposlenja, korisnik socijalnih mjera, dio rizične skupine kad su u pitanju psihičke bolesti te s narušenim fizičkim zdravljem.
Kad govorimo o kanabisu, manje je riječ o siromašnim slojevima stanovništva, ali se uvelike povezuje s indikatorima socijalnog stresa i rizičnosti psihičkih poteškoća. Važno je dodati da ovaj dio priče o kanabisu vrijedi u slučajevima pretjeranog, gotovo patološkog uzimanja.
Većina konzumenta droga su inteligentni snalažljivi ljudi s kvalitetnim životnim vještinama i iskustvima koji uživaju potporu svojih bližnjih te dolaze iz prosječnih obiteljskih prilika.
Ove okolnosti im omogućuju povremene izlete u svijet droga bez osobitih rizika za razvijanje ovisnosti. Oni pametno izbjegavaju najopasnije droge, čime smanjuju opasnost za sebe, a istovremeno maksimiziraju zadovoljstvo. Najvažnija stvar je u tome da imaju socijalnu mrežu koja će ih zadržati na površini u slučaju razvijanja problema. Osim toga, posjeduju znanja, iskustvo i vještine pa će se snaći ostanu li bez posla i sl.
Ako njih stavimo u odnos sa socijalno ranjivijim skupinama iz siromašnih slojeva koje nemaju tih vještina, znanja i iskustava, a nemaju ni socijalnu mrežu koja bi im mogla pomoći, možemo zaključiti da je droga zapravo najmanji problem.
Socijalno ugrožene skupine nalaze se na marginama društva te se iz svojih problema ne mogu iščupati bez nadljudskih napora uz intervencije socijalnih službi, ali čak i u idealnom scenariju, izgledi su im mali.
Zbog takve situacije, oni se prepuštaju stihijskom uzimanju droga te zapravo, apatični, razočarani i ljuti polako umiru jer kad razviju ovisnost ne mogu je se riješiti zbog tih okolnosti i nemotivirajuće sredine u kojoj žive.
Ukratko, ono što determinira ovisnost nije samo droga sama po sebi i uzimanje iste već socijalni, ekonomski i osobni kontekst osobe koja je uzima.
Glave u pijesku
Na žalost, jaki odnos među socijalnih problema i ovisnosti je uporno ignoriran na razinama donošenja odluka tj. politici. Mediji ne pomažu nimalo jer se ovisnost percipira kao nešto što se može dogoditi svakome.
To nije tako, koliko god da teoretski jest. U praksi, sve gore navedeno zaista čini ogromnu razliku između osoba s različitim životnim kontekstima i ignoriranje toga možemo označiti suludim. Na žalost, istom oznakom možemo okititi suvremeni način života nametnut izvrnutim vrijednostima. (tu sam mislio linkat svejed s tekstom o umijeću življenja moderna čovjeka, al ne znam jel pod tim naslovom, daj vidi pliz, uklapa se skroz)
Promatrajući ovisnost kroz distorzirane leće manje utječe na politike i mjere tako da se donose odluke koje su podređene novcu te se tijek kauzalnosti krivo shvaća i gura cijelu stvar prema intervencijama fokusiranim na mijenjanje individualnog ovisnika, umjesto da se ulaže u strukturalne promjene, smanjenje nejednakosti zbog kojih ranjivost kod ovisnosti može samo cvasti.
Dokle god se ovisnost ne stavi u okvir posljedica socijalnih zala, trošit će se novac i pamet u krivom smjeru, umjesto da se slabijima pruži mogućnost da se brane od istih tih zala, koje pokvareni aparat ne dopušta mijenjati jer poznato je da nije baš svima na pozicijama moći u interesu iskorijeniti trgovinu teškim drogama.
