Ako vam zvuk gitare u nekoj pjesmi natjera suze na oči ili vas od zbora u Beethovenovoj 9. simfoniji nešto stegne u grlu, to su jedinstveni trenuci koji život svakako čine posebnim.
No nedavna studija objavljena u Oxford Academic pokopala je svu romantiku takvog iskustva objašnjavajući to se to nekim ljudima događa zbog singularnosti u njihovom mozgu.
Matthew Sachs, bivši student s Harvarda, skenirao je mozak od 20 osoba, od kojih je polovica priznala da se ježi ili im određena glazba uzrokuje druge slične snažne reakcije, a druga polovica nije imala takvih iskustava.
Alissa Der Sarkissian, Sachsova prijateljica i asistentica u USC-ovom Institutu za mozak i kreativnost opisala je svoje reakcije na pjesmu Nude Radioheada.
“Osjećam da moje disanje ide s pjesmom, srce mi usporava i pjesmu osjećam sve svjesnije – i osjećaj koji mi izaziva pjesma, ali i odgovor mog tijela na nju”, rekla je.
Sachs je otkrio da oni koji imaju emocionalnu i fizičku reakciju na glazbu kao Alissa zapravo imaju različite strukture mozga od onih kojima se to ne događa.
Njegova je studija otkrila da ispitanici koji pokazuju snažne reakcije imaju znatno gušći volumen vlakana koja obrađuju emocije i povezuju se s njihovim slušnim korteksom, navodno omogučujući da ova dva područja učinkovitije komuniciraju.
“Riječ je o tome da više vlakana i povećana učinkovitost između dvije regije u mozgu znači da imate učinkovitiju obradu procesa između njih”, rekao je Sachs za Neuroscience News.
Priznaje da je broj sudionika studije premali da bi se donio završni zaključak te trenutno provodi daljnja istraživanja na Sveučilištu Southern California. Njegova studija bi mogla potaknuti druge znanstvenike da se više pozabave fiziološkom pozadinom tih reakcija, što može pomoći u razvoju učinkovitog liječenja psiholoških slabosti poput manično-depresivnog poremećaja.
“Zbog depresije je nemoguće doživljavati užitak svakodnevnih stvari”, kaže Sachs. “Možda biste pomoću glazbe mogli dublje istražiti svoje osjećaje”.
