No, bismo li znali jesu li prije više milijuna godina neki drugi oblici života stvorili ogromne gradove, mijenjali krajolik i stvarali vlastitu civilizaciju? Koja bismo od njihovih dostignuća mogli pronaći?
Ovo je misaoni pokus kojim se bave ravnatelj NASA-inog Goddardovog instituta za svemirske studije Gavin Schmidt i Adam Frank, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Rochester.
Oni žele shvatiti može li neki dokaz jedne izuzetno napredne civilizacije trajati desetke milijuna godina. I, ako može, u kojem bi obliku mogao opstati tako dugo vremena? Rezultate svog eksperimenta objavili su u časopisu International Journal of Astrobiology.
[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Gavin i ja nismo pronašli nikakve dokaze neke druge industrijske civilizacije”, kaže Frank.[/perfectpullquote]Što ostavljamo?
Budući da nisu pronašli nikakvu pred-ljudsku civilizaciju, onda su gledali kakav utjecaj kao vrsta imamo na planet i koliko dugo će se dugo taj utjecaj zadržati u budućnosti.
“Ova pitanja nas tjeraju da o budućnosti i prošlosti razmišljamo na potpuno drugačiji način, uključujući i način na koji bi se globalna civilizacija mogla razviti i nestati”, kaže.
Iako imamo dosta dokaza o prošlim civilizacijama u obliku arheoloških ostataka, koji najdalje u prošlost sežu možda nekoliko tisuća godina, stvari postaju mnogo složenije vrati li se sat nekoliko milijuna ili stotina milijuna godina unatrag.
Nazivajući to “silurijskom hipotezom” – prema tehnološki naprednim gmazovima iz serije Dr. Who – oni nagađaju što bi moglo ostati iza civilizacije, a što bi potrajalo između 100.000 godina i 60 milijuna godina.
Iako to djeluje kao nezamislivo puno vremena, u povijesti Zemlje to je samo treptaj. Međutim, vjerojatnost da bi ostali fosili je mala. Pa što drugo možemo tražiti?
Od blata do zvijezda
Kao vrsta, trenutno ostavljamo sve vrste tragova koji će biti vidljivi sljedećih 100 milijuna godina. Kako bismo nahranili 7 milijardi ljudi, potpuno smo promijenili ciklus dušika, većina kojeg se sada nalazi u sedimentu na dnu oceana i vrhovima planina.
S druge strane, rijetkim elementima koji su nekoć bili zakopani duboko ispod površine Zemlje sada se slobodno trguje na površini dok razvijamo sve složenije tehnologije.
Ne treba ni spominjati promjene u ciklusu ugljika uslijed izgaranja tolikih količina fosilnih goriva ili milijunima tona plastičnog otpada kojim gušimo planet. Neki čak tvrde da plastika koju proizvodimo stvara novu vrstu stijene, a sve će te promjene i dalje biti moguće otkriti u dalekoj budućnosti.
U ovom trenutku sve je ovo očito hipotetski, ali ima i barem jednu praktičnu primjenu. To su vrste tragova koje možemo koristiti za traženje izumrlih naprednih civilizacija na drugim planetima.
“Znamo da su Mars i možda Venera nekada bili pogodniji za život nego što su sada, i lako zamislimo da ćemo jednoga i tamo bušiti kroz stijene”, kaže Gavin Schmidt. “Ovo nam pomaže da razmišljamo o onome što bismo trebali tražiti na drugim planetima”.
