Snobovi, robovi i tako to…

Kad se malo bolje zagrijete za parfeme, obično će prvo netko početi sumnjati u vašu muškost jer, kao, nije baš normalno da se to toliko isprobava, kupuje i šprica, umjesto da se, je li, kao pravo muško, uzme prvi s police, a da na njemu piše Hugo Boss ili Armani, i krene prema blagajni. Što hitrije, to bolje.

Ne daj Bože da vas netko od kolega ugleda s parfemom u ruci! – To je za prijatelja… – promucat ćete. – Aaaa… prijatelja, ha? – podsmjehnut će se prestretač. – Ma neeee, zapravo za prijateljicu… Rođendan joj je, znaš… – pokušat ćete se izvući stiščući parfem na kojem jasno piše “pour homme”. – Znaš, ona je malo muškobanjasta, pa sam joj uzeo Armanija. Ona voli te jače s borovim iglicama – dodat ćete, da otklonite svaku sumnju.

Dobro, ako ovo čitate, pretpostavit ćemo da niste takav tip. Pretpostavit ćemo da smatrate da zaslužujete najbolje. Radite, čak ste plaćeni za rad, podmirujete uredno račune, nosite urednu odjeću, pa zašto se tu i tamo ne biste počastili nekim boljim parfemom? Kad velimo boljim ne mislimo nužno i skupim. Postoji ogroman broj parfema koji stoje do 250 kuna, a posebni su.

Na primjer, Aramis od Aramisa može se na internetu pronaći za dvostruko manje novca nego što u drogerijama i parfumerijama stoje vodice po kojima svi živi mirišu. Aramis (jedan od mušketira) nastao je 1966., što znači da upravo slavi pola stoljeća postojanja. I još se dobro drži! Stvoren je pod okriljem slavne Estee Lauder, kreator mu je Bernard Chant, a za taj se parfem veže priča da je jako popularan kod Amerikanaca. Oni vole kamionete, Hummere s ralicama, Cadillace Escelade s dvije spavaće sobe i kupaonicom, dakle sve predimenzionirano. Zato im se valjda sviđa i jaki Aramis u kojem prevladavaju note kože, mahovine i pačulija. Uglavnom, to je oštar, muževan miris s kojim ćete se osjećati kao “Born in USA”. Ili kao dečko s Bronxa. Ili farmer u Kentuckyju. Ili predsjednik Obama.

Među jeftinije, a posebne parfeme spada i fenomenalan Caron pour un homme, kojeg neki pogrešno zamjenjuju za sprej protiv komaraca i moljaca. Malo ih ponese lavanda na početku, ali kasnije je to vrlo erotičan miris blagog mošusa. Nosi ga i Tom Ford. A on ima ukusa, ma što vi mislili o tome! Možda ne igra nogomet i nije muževan kao Ronaldo ili Modrić, ali čovjek čak i filmove režira, odijeva najljepše žena svijeta i… Da, zauzet je. Ima dečka. Caron PUH je nastao 1934. i ima status klasika.

Vrlo je cijenjen i Zino od Davidoffa, zvučnog imena obitelji koja je iz Rusije emigrirala u Švicarsku. Core bussines im je bio duhan (da, zato vam to ime zvuči nekako poznato!). S duhana su prešli na kožnu galanteriju, pa i na parfeme kojih imaju, brat bratu, preko 70. Zino je legenda, vrlo ugodan orijentalno-drveni miris u kojem ima i ruže. Bočica je baš lijepa. Imate ga u free shopovima na rasprodajama, 19.99 eura.

Davidoff ima još jednog jakog aduta, Cool water koji je nastao par godina nakon Zina i spada u posve drukčiju grupu aromatično-vodenih parfema. To je baš onako pravi ljetni miris.

E, sad je prava prilika da lagano prijeđemo na skuplje parfeme, za one koji vole exstra klasu, pa ih često znaju prozvati snobovima. Kao, “nije ti dovoljno dobro ovo za 200 kuna, ti bi baš nešto za 1200?” Ili “kaj misliš da si poseban, snobu jedan! A do prije par godina si krave pasel!” I, tako vam, znate, kažu da je Cool water jeftinija inačica Green Irish Tweeda engleske niche kuće Creed. Kao, pa to su gotovo isti parfemi, samo što je CW peterostruko jeftiniji. Brus!

GIT je fenomenalan miris irskih prostranstava (obožava ga i princ Charles, ali to ne ističemo iz snobovštine). Evo što je potpisnik ovih redaka napisao kad ga je prvi put probao:

Odmah me preplavio osjećaj lagane ugode, kao kad vjetrić nekako pronađe put ispod kilta i ovlaš dotakne i naježi nježna njihala.

Što se mene tiče, tu je moglo i stati, bio bi to lijep vrhunac. No, razvija se dalje u hladnu kombinaciju začina i mora, kao kad u kiltu sjedneš na promrzle alge. Postane ti jasnije zašto princ Charles uvijek ima rumene obraze. GIT je izvrstan miris, nema zapravo mjesta ni jednoj kritici.

Tvid je aristokratska tkanina pletena od vune koja grije kad je svježe, predivna irska je zeleni otok, zeleno je svježe… To je ta priča.

Usporedbe s Cool waterom su dijelom razumljive jer Davidoffovo čedo nudi sličan osjećaj svježine, samo što GIT hladi nekako aristokratski, s visoka, a CW je za široke mase podanika, za cijeli Commonwealth…

Moja senzibilna njihala osjećaju tu rfazliku.

Možda će opet ovo zazvučati snobovski, ali Creed je kuća osnovana 1760. godine, a radio je i parfeme za kraljeve. Eat that Davidoff! Sličnih paralela-lala ima više. Netko će reći da je i Gaultierov sveprisutni Le male isti pljunuti Amouage Reflection, samo što prvi stoji 400, a drugi četiri puta više i radio se za arapske šeike (ovo opet može zazvučati kao snobovština, ali nije, vjerujte mi na riječ!).

Neki jednostavno u isprobavanju parfema idu sve dalje i dalje, nije im više dovoljno ono s dvije, tri police u parfumerijama, već istražuju nove svjetove. A to košta. Što mislite da je Magellan po svijetu plovio preko Crnog jajeta?

Užitak i avantura koštaju, a to ne znači da je netko snob. Prije bismo rekli da, kad utonete jednom u taj svijet mirisnih prostranstava, postanete svojevrsni rob. Nikako da izađete iz okova mirisnih molekula, samo vas vuku dalje u istraživanja, mirisi vas vode do drugih kontinenata, od tundre (Thundra od Profumum Roma) do pustinja (L’air du desert Marocain od Andyja Taurera), u dubine oceana (Tirrenico od Profumi del Forte ili jeftiniji Fiore dell’Onda od L’erbolario) u praiskonske šume (Wonderwood od Comme des Garcons)…

No, ima i gorih stvari u životu, zar ne?