Navike koje potiču kreativnost i stavljaju je u prvi plan

Mnogi će se složiti da nema idealnog trenutka za okretanje novog lista u životu, a ako baš želimo to napraviti, rušili mostove iza sebe ili ne, onda je to početak nove kalendarske godine. Iako sam u prethodnom članku govorio o nepotrebnim novogodišnjim rezolucijama, nova godina je odličan trenutak za svojevrsni reset našeg biološkog operativnog sustava.

Resetiranje našeg uma, kreativnosti, poslovnog života (nekima i privatnog života) je dosta slično resetiranju, odnosno ponovnom pokretanju računala, a koje se nakon dugog i mukotrpnog rada usporilo te se nepotrebno muči i za najmanje zadatke, prepuno je nepotrebnih procesa, radnji, informacija, zapisa. Potreban mu je reset.

Idealno bi bilo otputovati na barem 2 tjedna na mjesto koje nas ni po čem ne veže uz naš stalni život. Na neku lokaciju koja nam je nova i u kojoj smo primorani, na to kratko vrijeme, zaboraviti sve čime se bavimo u životu.

Tome na kraju krajeva i služe godišnji odmori.

Danas pak ćemo, u nedostatku putovanja, pisati o onom drugom tipu reseta o takozvanom soft resetu. Na raspolaganju nam je eto, vikend, nekima i produženi, te nekoliko koraka, natuknica, savjeta koje učitamo sustav, primijenimo nakon ponovnom pokretanja te ih koristimo dok nam ne postanu navike.

Ono prvo što ću nastaviti raditi je još malo odmoriti od poslovne svakodnevice. Ali ne uz računalo, mobitel ili boravkom u ambijentu u kojem poslovno egzistiram. Bitno je da sam što manje u doticaju s takozvanom svakodnevicom od koje se i na kraju krajeva resetiram.

Iako je praznično raspoloženje polako iz nas, preostaje nam taj vikend (nekima i cijeli tjedan) koje bi bilo poželjno iskoristiti kao produžetak zimskog odmora, hibernacije ako treba.

Ako ste doista u mogućnosti produžite još do polovice tjedna kada nas sve zajedno čeka još jedan neradni dan (Tri Kralja), na kraju krajeva potegnimo do kraja tjedna, ako je moguće.

U tih tjedan dana, kada je ionako većina poslovnih ljudi, klijenata na odmorima, idealno ja za punjenje baterija i doista nema se previše toga za propustiti.

Nije da produžujemo lijenost, živimo da spajamo vikende da bi što manje radili, a kako neki radoholičari vole isticati, već jednostavno radimo ono što je neizbježno – organizirano i planirano strateški pripremamo teren za poticanje i hranjenje naše kreativnosti.

U većini slučajeva uspješnost se mjeri našom kreativnošću, odnosno koliko smo sposobni improvizirati, učiti novo, kretati od nule, a kompleksne zadatke maksimalno pojednostaviti kako bi uštedjeli vrijeme i energiju.

Upravno na osnovu ovog potonjeg možemo kazati da kreativnost pospješujemo micanjem/brisanjem određenih stvari iz života jer ponekad, a sve češće, manje je bolje.

Slijedeće korake, a nakon što odmorim još dva dana, svakako ću primijeniti na sebi, na resetiranju svog vlastitog života jer mi je upravo reset u ovom trenutku više nego potreban. Čak cijeli proces reseta ne planiram odraditi u dan ili dva, naprotiv zbog nekih obveza cjelokupni reset mogao bi potrajati kroz cijeli mjesec siječanj. Iskreno, to me veseli, puni optimizmom.

Vjeruje se da kreativnost kreće iz ničega, prazne sobe, praznog lista papira, praznog platna, pa su stoga to idealni preduvjeti za početak.

Krećem s praznim prostorom

Dakle, sve kreće iz ničega, od nule. Knjiga, umjetničko djelo, svaka flaša viskija je nastala iz netom obrađene i prazne površine zemlje na koju se kao prvi korak sijalo sjeme ječma, raža, kukuruza. Stoga ne trebamo se bojati kretati od nule. Ponekad je dovoljno očistiti i reorganizirati (do neprepoznatljivosti) radni stol ili radnu površinu na računalu. Obrisati, arhivirati sve prošlogodišnje projekte, podatke, zadatke koji nam više ne trebaju.

Taj prazni prostor je, poput spomenute zemlje, plodno tlo za poticanje kreativnosti, spužva koja onda upija ideje.

Izbacujem jurnjave, zagušenje, zasićenja iz života

Upravo zbog toga mnogi, pa i ja osobno, vrlo često rezultiraju mišlju da su izgubili kreativnost ili je nikada nisu imali. Međutim kad pogledam malo dublje u sebe ona je još uvijek tu, u meni, uvijek je i bila samo je problem što je bila zakopana na dnu zacrtanih prioriteta.

Kreativnost je imala prilično slabi prioritet u proteklom segmentu življenja, a što je i rezultiralo upravo slabim i lošim rezultatima. Previše svega prisutnog u životu, a visokog prioriteta, je ono što me ubilo u pojam i što me odvelo čak i do zdravstvenih problema. 

Stoga plan je zacrtani, jedan ili dva glavna prioriteta te svega pomalo slabog prioriteta (kao dodatni desert glavnom jelu) biti će dovoljno da se na dnevnoj bazi rode ideje, ponajviše za članke na ovom blogu.

Prestajem vjerovati u neuspjeh

Neki zadatak, projekt, tekst koji sam ostavio nezavršenim te krenuo u neki drugi ili izgubio kreativnost, misao, nit vodilju ili je ponestalo vremena prestati ću smatrati neuspjehom u životu. Naime, u danom trenutku bilo je prisutno dovoljno negativne energije, oko mene i u meni, upravo zbog nemogućnosti završetka. Ono što je prijeko potrebno je pozitivan pristup tome – svaki dosadašnji i daljnji neuspjeh smatrati ću vježbom za slijedeći poduhvat.

Zaboravljam na savršenstvo

Nakon što izbacujem koncept neuspjeha iz života, slijedeći koncept koji moram također “nogom u guzicu pa na velika vrata” je savršenstvo. Pisanje članka, knjige, kompozicije do trenutka da ona bude savršena je, po mom mišljenju, a aplicirano na mene, glupost. Ukoliko to i radim i smatram svoje djelo savršenim, onda samo javno odajem vlastiti prag nesposobnosti, odnosno svoj maksimalni doseg. Što meni osobno nije ok.

Nebrojeno puta sam slušao kompozicije za koje autori tvrde da su njihova savršena dijela, filmovi i članci koji su tesani do savršenstva. Meni nisu bili savršeni.

Stoga prihvaćam ono najbolje što mogu u danom trenutku i idem dalje. Predanim radom, redovitim hranjenjem kreativnosti biti ću bolji iz dana u dan.

Više ne sjedim i ne čekam (osim onih koji su vrijedni čekanja)

Vrlo često sam otvarao novi Google dokument, novi post i čekao da mi uleti ideja o budućem članku. Krenuo bi onda malo surfati, malo šarati internetom tražeći ideju i nerijetko sam završavao gubljenjem vremena na drugim nebitnim stvarima, a list papira ispred mene je i dalje bio prazan. Sjedio sam i čekao dalje.

Od sada više ne sjedim i ne čekam. Ako mi ideja ne dolazi, jednostavno je više ne čekam. Aktiviram se i idem je tražiti. Šetnja, izlazak u grad, vježbanje, spremanje ručka, izlazak među ljude, bilo kakva promjena lokacije i okruženja može rezultirati iskrom te potencijalnim “aha” trenutkom.

Imitacija (u granicama) mi je ok

Neki se neće složiti, neki će me nazvati plagijatorom, lopovom, međutim smatrati ću to njihovim problemom. Kreiranje originalnog sadržaja ponekad je teže nego to izgleda. Uvijek je lakše pronaći neku inspiraciju u već gotovom djelu. Na kraju krajeva sva poznata djela, glazbena ili filmska nastala su na osnovu nečije inspiracije, preradom nečeg već postojećeg. Pogledajte današnju filmsku industriju.

Upravo imitacijom onoga što i kako rade bolji od mene razvijam sebe, te ću s vremenom biti samo bolji. Greške koji oni rade pokušavam unaprijed izbjeći.

Ovaj članak je nastao upravo na ovom modelu, a iz potrebe da reorganiziram svoj vlastiti radni prostor i to na temelju ovog i ovog članka. Nema previše originalnosti u ovom članku, ali je sam ga odradio na svoj kreativni način i daleko je od toga da bude savršen savjet za pobuđivanje kreativnosti.

Ovo su koraci koje radim na sebi i koji su efikasni na meni, stoga slijedi i posljednji i po meni najbitniji savjet koji kaže:

Pojednostavljujem si sve

Sve što ću raditi, raditi ću na način da ih svedem na što jednostavnije korake. Bilo da se radi o pisanju članaka ili spremanju ručka, što sam jednostavniji, a postižem željeni rezultat to imam više vremena biti kreativan. Na kraju krajeva poslušajte današnje glazbene hitove, filmove, mišljenja sam da su prilično jednostavna djela, a što su jednostavnija to su lakše drugima pri njihovom konzumiranju.

Primjer iz, opet mog, življenja – na području proizvodnje web stranica, čime sam se bavio, a što mi polako postaje teret u životu, imao sam tri modela postavljanja stranice na internet. Prvi, najteži je bio ručna izrada kompletne stranice, programiranje CMS-a, CSS-a, prednjeg dijela stranice, izrada baze podataka i svi ostali procesi koji idu uz to. Taj skup procesa trajao je najduže, a klijenta je koštao najviše.

Drugi proces je bio korištenje gotovog CMS sustava kao što je WordPress. Preuzeo sam WordPress, postavio na server, kreirao bazu podataka i odradio instalacijsku proceduru koja traje dvije do tri minute. Imao sam gotovu i funkcionalnu web stranicu koju sam kasnije razvijao. Dakle istu onu iz prvog modela, samo umjesto tjedan dana, radio sam sat vremena.

Treći model je bio najjednostavniji i najbrži, a rezultat isti drugom i prvom modelu – potpuno funkcionalan web stranica. Model se sastojao od jednominutnog ispunjavanja obrasca na serveru koji je onda instalirao CMS sustav, postavio bazu podatak i odradio sve potrebne radnje za funkcioniranje stranice.

Dakle iz radnje od tjedan dana sam prešao u radnju od sat vremena i naposljetku na radnju od možda tri minute. Rezultat je isti, potpuno funkcionalna web stranica na koju sam kasnije aplicirao dizajn, radio konstrukciju i punjenje sadržaja te sve što ide uz to.

Dakle, tri različita načina do istog rezultata. Koji ćete vi koristiti? 

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInBuffer this pagePin on PinterestDigg thisShare on RedditShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page