Gospodski je popiti pivo

Da bi čovjek nekoć bio gospodinom, bilo je potrebno da uz večeru naruči butelju zrelog vina. Ta je naslada bila rezervirana za one koji su mogli vino platiti skoro kao i večeru, ako ne i više. O njima su se snimali filmovi i pisale knjige. Njihove su fotografije završavale u povijesnim pripovijetkama i poslovnim žurnalima.

Većina normalnog svijeta koja nije posjedovala tvornice, banke ili pak zemljišta, krpala je kraj s krajem uz poluproizvode upitne kvalitete. Gospoda su godinu završavala uz pjenušavo vino i kopune.

U međuvremenu je negdje nestalo kopuna, a i gospoda su se prorijedila. Ulicama hodaju uglavnom polupismeni nosači kožnih jakni. Njihovi su pogledi oštri. Istovremeno i tupi. Oni se ne smiju. Oni kad žele biti gospoda naruče u kafiću vino. Očaranost vinom ne prestaje. Kao što ne prestaje ni jaz između vina i piva. Pivo je tradicionalno piće sirotinje i vucibatina. To je radnički pogled prema finom.

Jaz između piva i vina klasni je jaz. S jedne strane stoje oni koji imaju, mogu i žele to pokazati. Oni prijezirno gledaju ove preko puta koji nemaju pa ispijaju kartone piva. Ovi s pivom u ruci jednako prijezirno gledaju one što naručuju vino. U gadnoj su pak zabludi i jedni i drugi.

Danas je savršeno pristojno završiti godinu uz dobro pivo. Danas je čak i poželjno goste ponuditi kvalitetnim pivom. Koliko god bilo plitko, pomodarstvo je često snažan nosilac promjene. Da ne ulazim pretjerano u ne tako davnu povijest i pionirski rad Michaela Jacksona, za potrebe ovog teksta dovoljno je reći da danas postoji pivo kakvo znamo i pivo koje tek dolazi (u Hrvatsku).

Postoji industrijsko pivo – loše kvalitete jer ne stigne odležati, napravljeno od jeftinih sastojaka, s dodacima koji produljuju rok valjanosti i okus koji je praktički nemoguće raspoznati. Pravi znalac, onaj dućanski pijandžija što redovito svraća na pivo, taj savršeno razlikuje jedno generičko pivo od drugog. Mi ostali to nismo u stanju.

Zatim je tu i craft pivo – pomodno, hvaljeno, obožavano, ima status zlatnog teleta (ponekad vlasnicima pivovara i nosi takav prinos), punog okusa. Craft pivo možda najbolje prepoznate po tome da ga dućanski pijandžija ne voli.

Ne voli ga jer je uglavnom – gorko, puno aroma, puno okusa, podsjeća ga na kavu, kakao, neko voće, limune, grejp pa čak i borove i skupo je.

Craft pivo vs. industrijsko pivo

Craft pivo - gospodski je popiti pivo

Industrijsko pivo

Proizvode ga pivski giganti – multinacionalne korporacije.

Okus piva treba zadovoljiti što širi krug potencijalnih kupaca – amerikanci kažu da pivo ne smije biti offensive prema ničijem ukusu, česi bi rekli da ne vređa, dok mi na sjeveru Hrvatske kažemo - da se more spiti.

Sastojci koji ulaze u proizvodnju trebaju biti čim jeftiniji, a tek onda kvalitetni. Zato se danas gotovo svako industrijsko pivo pravi od kukuruza.

Velika financijska sredstva ulažu se u marketing (televizijske reklame, sponzorstva sportskim timova i događaja, bilboardi, sponzorstva velikih muzičkih festivala, popularni glumci i popularne pjevačice…).

Najčešći pivski stil je lager.

Craft pivo - gospodski je popiti pivo

Craft pivo

Proizvode ga mali proizvođači (u početku pojave craft pokretu u nekoj zemlji glavnu riječ vode entuzijasti i ljubitelji piva; kasnije se uključuju i oni koji tu vide isključivo poslovnu priliku – i jedni i drugi su u stanju napraviti dobro pivo).

Okus piva treba zadovoljiti ponajprije one koji ga proizvode, ali najčešće se radi o dva različita opredjeljenja: 1) što više približiti se idealu stila ili 2) uvoditi inovacije u stil.

Sastojci trebaju prije svega biti dovoljno kvalitetni da daju pivu očekivani okus i miris.

Marketing je često stihijski, ponekad gerilski, uglavnom oslonjen na socijalne mreže (misli se na mreže poznanstava, a ne na internetske), internetske društvene mreže, mali pivski festivali…

Najčešći pivski stilovi su (american) pale ale i india pale ale (opet s američkim hmeljem).

Craft pivarstvo je u Hrvatsko prilično nedavna pojava. Svoje korijene vuče iz pokreta kućnog pivarstva. Dućanski pijandžija pojma nema da postoji pivo koje nikad nije pio i vjerojatno neće. Nema on ni pojma o tome da netko proizvodi pivo kao što njegov susjed vodi svoj knjigovodstveni servis. Dućanskog pijandžiju pomodarstvo ne dotiče. Baš kao što ne dotiče ni stotine ni tisuće nosača jakni oštrog i istovremeno tupog pogleda.

Craft pomodarstvo ruje svoju revoluciju putem desetina, stotina možda, društvenih mreža kojima pojedinci izmjenjuju dojmove, čepove i etikete novootkrivenog piva. Svojom privrženosti pokazuju kako ih je lako uljuljati u potrošački kotač. Pokazuju i ono značajnije – bunt prema lošim proizvodima istog okusa, iste cijene, istog stila. Ljudi žele biti drukčiji. Žele drukčije. Žele kvalitetu. I spremni su je platiti koliko god ih vlasnici kafića i dućana činili magarcima.

Craft pivarstvo je napokon pokazalo da i pivoljupci jesu gospoda. Pokloniti nekome pivo je gospodski. Pokloniti ga sebi također je gospodski. Podržati trud malih pivara je više nego gospodski. Craft pivo je pristojan poklon svakom prijatelju, suradniku i partneru.

Gospodski je za kraj godine nekoga počastiti nekom od piva domaćih pivovara: Zmajska pivovara, Nova runda, Medvedgrad, Varionica, Air craft brewery, All in brewery, Bujska pivovara, Križevačka pivovara, OPG Bošnjak, OPG Ana (Vunetovo), Pivovara MBC (Slawoner), Visibaba, Aba 5th element…

Craft pivarstvo sužava klasni jaz između vlasnika tvornica i onih koji u njima rade. Danas više nego ikad ranije mogu jedni i drugi uživati uz isto piće – kvalitetno pivo malih pivovara.

O industrijskom pivu ne treba pak previše brinuti. Ono će se uvijek prodavati. I naš prijatelj pred dućanom treba u nečemu guštati.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInBuffer this pagePin on PinterestDigg thisShare on RedditShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

9 komentara

Comments are closed.