Što žene žele? Pitanje je koje okupiralo misli mnogih, recimo Sigmunda Freuda pa Mela Gibsona, itd. Tema je to bezbrojnih postova, blogova, knjiga, romana, znanstvenih i neznanstvenih radova. Osim toga, nerijetko je izvor agonije i za žene i muškarce. No, unatoč svemu tome, znanstvenici tek moraju saznati pravu definiciju ženske požude, a onda se možemo nadati potpunom razumijevanju čitavog problema
Ipak, stvari se miču s mjesta pa tako znamo mnogo više nego ikada u povijesti. Od nezasitnih nimfomanki do žena bez ikakve želje i požude. Sada, znanstvenici dolaze do raznih saznanja pogledu ovog pitanja pa je kristalno jasno da se stvar ne može promatrati kao jedna individualna pojava. Radi se, dakle, o fenomenu koji varira od individualnog do generalnog uz mnogo različitih stupnjeva i manifestacija.
Kao što kaže Beverly Whipple, profesorica na Sveučilištu Rutgers, “Svaka žena želi nešto drugo”.
Također, došli smo do saznanja da se muška i ženska požuda u mnogočemu razlikuju. Desetljećima znanstvenici vjeruju kako je muška požuda intenzivnija i snažnija od ženske što je u skladu s brojnim istraživanjima iz tih vremena. Novija istraživanja, s druge strane, otkrivaju da se spolne razlike zapravo ne mogu uvijek tako promatrati jer ima mnogo načina kako definirati i izmjeriti požudu. Neka od novijih istraživanja pokazuju kako muškarci mogu biti ti koji manje osjećaju požudu unutar neke duže veze.
Nekadašnja istraživanja sadržavala bi pitanja kao što je: “Koliko ste osjećali požudu tijekom prošlog mjeseca?” Na ovo bi pitanje muškarci uredno odgovarali s više osjećanja požude od žena. No kad se pitanje postavilo kao osjećaj požude u određenom momentu – količina požude tijekom seksualnog odnosa – nije bilo razlike među spolovima.
“Ovo saznanje nam stavlja u pitanje saznanja o spolnim stereotipima u smislu žene kao te koja je suzdržanija i manje seksualna”, kaže Lorri Brotto, profesorica ginekologije i porodništva na Sveučilištu British Columbia i privatni psihoterapeut. “Čini se kako faktori požude u momentu mogu biti jednako potentni za žene i muškarce”, nastavlja Brotto.
Drugi su došli do teorije koja kaže da se ženska požuda događa u skladu s menstrualnim ciklusom tj. tijekom ženskog vrhunca uzbuđenja i požude zapravo se događa ovulacija te je njihova motivacija za seksom jednaka kao muškarčeva. Lisa Diamond, profesorica psihologije i spolnih studija na Sveučilištu Utah navodi: “Žene nisu išta manje seksualne od muškaraca, one samo imaju više varijabilnih uzoraka”.
Ovo ima smisla kad se promišlja o primarnoj funkciji seksa što je reprodukcija. “Biologija pomaže pokrenuti reprodukciju”, kaže Anita Clayton, predsjednica Psihijatrijskog odjela neurobihevioralnih znanosti na Sveučilištu Virginia. “Tek se u modernijem dobu seks i reprodukcija promatraju odvojeno”.
Nekada su liječnici pretpostavljali kako muški seksualni hormon testosteron može biti povezan sa ženskom požudom. U stvari, ne mora biti da je tako, najvjerojatnije i nije jer su neka istraživanja pokazala kako žene koje imaju visoku razinu seksualnosti i požude dijele istu količinu testosterona kao i one koje imaju dijagnosticiran poremećaj požude.
Unatoč ovim saznanjima, žene i dalje traže testosteron kao lijek za manju razinu požude. Liječnici nastavljaju ženama propisivati testosteron što temelje na razini testosterona koje muškarci imaju u tijelu.
Druga istraživanja otkrivaju da razina testosterona i požude mogu biti povezana samo indirektno te da seksualni odnos više utječe na razinu hormona u tijelu nego hormoni na seksualni odnos.
Seksualne misli povećavaju testosterone u ženama kao što to čini ljubomora.
“Misliti da je seks produkt samo testosterona je zabluda”, tvrdi Sari van Andres, profesorica psihologije i ženskih studija na Sveučilištu Michigan, a Ann Harbor voditeljica laboratorija koji je provodio slična istraživanja dodaje kako hormoni imaju malu ako ikakvu ulogu kod požude.
Čak je i raznovrsnost osjećaja tijekom seksualnog odnosa prošla ne preispitano pa tako sad tek znamo da žene ne moraju nužno osjetiti istu razinu pobuđenosti, vrhunca i odlučnosti koje osjećaju muškarci. Umjesto toga, redoslijed je pomiješan, seks sam po sebi može biti okidač požude i uzbuđenja. Prvi orgazam kod žena može biti dodatni motiv za još seksa, uzbuđenja i požude.
“Za žene je često fizičko uzbuđenje uvod u psihičku želju za seksom i požudom”, kaže Diamond, “dok je kod muškaraca obrnuto”.
Požuda, međutim, ne mora nužno sadržavati želju da se pokrene seksualni odnos. Svaka je žena drugačija u pogledu potreba, želja, pa čak i mašte u tom kontekstu. Ovo naravno, vrijedi i za muškarce. Te potrebe i ostalo se kroz vrijem mogu mijenjati. Ponekad (ili češće) žena može imati potrebu za masturbacijom bez prisustva muškarca, a neke mogu doživjeti orgazam kroz razmišljanje i maštanje bez fizičkog kontakta.
Druge mogu želju za seksualnim odnosom s partnerom realizirati bez penetracije ili orgazma na kraju.
Kada ljudi kažu da imaju veliku želju za partnerom, mogu zapravo misliti na bliskost s tom osobom koja nije nužno vezana uz seksualni odnos. Možda riječ o dosadi ili iskustvu s nekim novim”, kaže van Andrews. “Moje mišljenje jest da je požuda vezana uz kontekst s osobom, periodu života u kojem se nalaze oboje te faktorima njihovog odnosa”.
Raspon od onog što uzbuđuje i onog što “hladi” je kod žena vrlo različit. Neke vole stimulaciju određene točke, neke sisanje nožnih prstiju, druge pak da ih se nježno miluje svuda ili samo zagrli i drži itd.
“Uobičajeno stimuliranje klitorisa funkcionira no dokumentirano je kako je mnogo drugih detalja koje žene jako vole kod seksa. Potrebno je educirati žene i dati im dopuštenje da pokušaju različite stvari kako bi pronašle ono što najbolje funkcionira”. kaže Wipple.
Ove različitosti su sad vidljive u pornografiji – relativno novom sadržaju. Iako su žene oduvijek bile involvirane u tu industriju, do 80_ih godina ona se proizvodila za isključivo mušku populaciju. Kad su počeli izlaziti porno filmovi koji su se gledali kod kuće, stvar je postajala dostupnija za žene jednako kao i muškarce. U skladu s tim, ženske redateljice tih filmova počele su proizvoditi sadržaj usmjeren na žene kao konzumentice. Ti su filmovi bili nježniji i erotičniji s izostankom nasilja bilo koje vrste.
Industrija se nastavila razvijati u nebrojeno mnogo smjerova pa tako Laura Helen Marks postdoktorand na sveučilištu Tulane, katedra Engleskog kaže: ”sada je pornografija mnogo drugačija od nekadašnje između ostalog i zato što su ljudi shvatili da žene isto mogu biti pervertiti. Žene su se uhvatile kamere i pobuđuju požudu kod svoje publike jednako kao muškarci.”
Na najosnovnijoj neurološkoj razini, još uvijek pojma nemamo kako funkcionira požuda ili što je potiče, okida. ”Nije zapravo ni jasno što požuda jest, a kamoli koje su sve aktivnosti u kojim dijelovima mozga potrebne da se realizira.” Rekao je Barry Komisaruk, profesor psihologije na Sveučilištu Rutgers. ”Nitko ne zna pouzdano kako se to događa.
Razloge odsustva požude je mnogo lakše prepoznati i obilježiti. Svatko tko je proveo duže vrijeme u nekoj vezi zna da se razina požude kroz vrijeme mijenja i nije istog intenziteta. Također, nije statična pojava. Istraživanja pokazuju kako se smanjuje i blijedi u kontekstu duge veze. Za žene, taj gubitak želje mnogo je veći, a razlog tome je možda zato što testosteron ipak povećava požudu kod muškarca. Žene osjećaju kako je njihova veza ostala “bez vatre” u smislu misterije, napetosti, rizika od nepoznatog koji je bio prisutan na početku. Zajednički život, stres, frustracije, poslovne obveze proizvode suprotan efekt.
“Mnoge žene jako puno rade te je spontani gubitak požude simptom umora i iscrpljenosti, a ne patologijski gubitak istog”, tvrdi Nan Wise, certificirana seksualna terapeutkinja.
Gubitak želje nije trajan. Neke životne promjene mogu ponovno probuditi požudu. Upoznavanje nove osobe, put u daleku zemlju, sudjelovanje u nekoj orgiji ili čak učenje neke nove vještine kao kuhanje, jezici, skok s padobranom, tečaj plesa.
Ponekad je pomanjkanje želje za seksom vezano uz medicinski problem, gubitak radnog mjesta, rođenje djeteta. Mnoge žene svjedoče o gubitku želje tijekom određenog perioda no kad se okolnosti u životu promjene ona se ipak vraća. Takvih je žena prema istraživanjima 50%.
Ipak, oko 15% žena ima poteškoća s gubitkom požude do te mjere da se javlja panika, nemir, anksioznost. Mnoge od njih nastavljaju imati seksualne odnose zbog obaveze prema muškom partneru. Za vrijeme takvih odnosa, one razmišljaju o ne seksualnim stvarima iz života pri tom strahujući kako će je partner ostaviti ako se otkrije njihova tajna.
Postoji mnogo rješenja, nažalost ni jedno ne funkcionira 100% baš uvijek. Grupna, individualna ili obiteljska terapija pomaže u nekim slučajevima. Neki tvrde da je mindfulness meditacija rješenje.
Mindfulness tehnika nalaže tretiranje tjeskobe ili anksioznosti uz depresiju kroz period od 8 mjeseci u kojem se terapeut s klijentom fokusira na mitove, stereotipe ili neke druge zablude svojstvene osobama u takvoj životnoj fazi. Osim toga, radi se i na osvještavanju određenih senzacija u području erogenih zona putem meditacije. Nakon ovog tretmana, ženama je dan upitnik u kojem su odgovarale na pitanja o uzbuđenosti tijekom ili nakon erotskog filma, razini strasti i požude koji su (ili nisu) osjećale. Otkriveno je kako su žene koje nisu prošle ovaj program imale značajno lošije rezultate u pogledu požude i pobuđenosti općenito. Brotto i njeni kolege sad provode još jedno istraživanje s nasumičnim uzorkom kako bi identificirali mehanizme kroz koje se Mindfulness pokazuje kao tretman koji doista pomaže u smislu jesu li žene opuštenije i svjesnije svog tijela ili su jednostavno sretnije i s manje stresa ili oboje.
Za sada najviše stručnjaka preporučuje ovakve tretmane više no farmakoterapiju. Unatoč odobrenju od strane ureda za lijekove i hranu (US Food and Drug Administration) ženska Viagra ili Addy (flibanserin), većina stručnjaka ipak neće propisati taj lijek. Važno je dodati kako je usporedba s Viagrom zapravo pogrešna jer Addy djeluje na mozak, dopamin i serotonin, a Viagra omogućava protok krvi u penis. Bruto naglašava kako Addy pokriva vrlo uzak smisao požude, samo onaj koji se tiče neravnoteže između razina dopamina i serotonina. Addy zapravo povećava seksualne kontakte za 0,5% i to je otprilike sve. Kao da imate lijek za alergiju koji smanjuje kihanje za jedan mjesečno.
Unatoč tim lošim rezultatima i nuspojavama kao što su vrtoglavica, mučnina, suha usta, gubitak svijesti lijek se i dalje koristi. Diamond tvrdi kako je usmjeravanje tretmana na psihička pitanja kroz razne tretmane i tehnike mnogo uspješniji i bolji pristup gubitku požude.
Treba reći kako nisu sve žene uznemirene gubitkom požude, oko 1% populacije navodi kako ne osjećaju požudu prema drugoj osobi i sasvim su mirni s tim, što je naravno u redu.
“To je jednostavno tako kako jest u nekim slučajevima, a ne medicinski problem”, rekla je van Andress.
S druge strane, događa se da je jedan od partnera mnogo više skloniji požudi te se ne poklapa s drugim zbog čega se stvara pritisak. ”Općenito, žene koje manju razinu seksualne energije to ne vide kao problem dok se ne nađu u situaciji s partnerom kojeg to smeta ili frustrira i onda tek to postaje problem, ”dodaje Clayton.
Muž ili dečko osobe koja ima nižu razinu požude i zbog toga inzistira na traženju pomoći ili tretiranju, zapravo pretpostavlja da je njegova razina “dobra”, a njena “pogrešna”.
“Ovdje problem nije nedostatak požude već diskrepancija u razinama požude, bolje je tretirati par zajedno i doći do rješenja nego jednu osobu okriviti za sve”, nastavlja Diamond.
Ako je o požudi išta poznato to je mnogo varijacija. Bilo da je riječ o muškarcu ili ženi ona se manifestira kroz bezbroj oblika i načina te je u okviru od vrlo visoke razine do potpunog odsustva. Nema prave ili krive razine požude.
“Ono što je potrebno jest uvažavati razlike i biti tolerantni”, zaključuje Diamond.
