Današnje gentlemanstvo te ono tradicionalno gentlemanstvo dva su prilično različita životna stila, odnosno modela ponašanja i življenja u muškaraca. Ono jedino što tradicionalni gentleman i gentleman 21. stoljeća imaju zajedničko je da su pristojni, obazrivi i prije svega uljudni.
U ovom članku mislim da neću dati odgovor na pitanje iz naslova, skoro da je i nemoguće dati odgovor na ovo pitanje, ali ću pokušati donijeti neka svoja osobna zapažanja. Sa svim se u članku opisanim situacijama susrećem ili sam se u nekom trenutku života susreo.
No, nažalost to su i jedine dodirne točke gentlemanstva u dva različita vremenska razdoblja. Nekad je uz gentlemanstvo bilo vezano i takozvano viteštvo, kavalirstvo, a ponajviše prema damama. Danas pak je upravo to polje ophođenja prema ženama iznimno opasno. Jer danas skoro pa i da nema granica između tradicionalnog viteštva i kavalirstva te današnjeg, nazovimo ga, patrijarhata.
Mnogi će se složiti sa mnom ako kažem da je patrijarhat u ovom segmentu svakodnevnog života svojevrsni rezultat feminizma.
S jedne strane razumijem feminizam po tom pitanju. Zašto? Evo primjer. Mnogi će muškarci, namjerno ih ne zovem gospoda i gentlemani jer to ipak nisu, prema svojim se damama ponašaju previše zaštitnički, pokroviteljski, odnosno vole oni njih, kupuju oni sve što njihovim damama treba, no ona uvijek mora znati gdje joj je mjesto.
Pritom ne mislim samo na situaciju – muškarac je uspješan poslovni čovjek, zarađuje i donosi hranu na stol, žena je domaćina i brine u obitelji – već i situacije gdje oboje budu svojevrsni lideri u različitim poslovima kojima se bave, no kad su u zajedničkom domu, on je muškarac, glava obitelji, pater familias, a ona je ipak samo žena.
Na prvi pogled on možda i je gentleman, fin, uzorit, pristojan, obazriv, uredan, ali je ipak prije svega muško i potpuna ravnopravnost spolova nešto je s čime se ne želi pomiriti.
S druge pak strane feminizam u nekim područjima djeluje toliko radikalno, da se određene dame naprosto uvrijede ako se malo gurneš ispred njih, otvoriš im vrata i odradiš jedan pravi kavalirski tradicionalni potez. Osobno sam svjedok gdje sam jednom dobio ukor – nemoj mi to raditi, neugodno mi je, znam si ja i sama otvoriti vrata, nisam glupa.
To nije nikakvo “dokazivanje mjesta” to nije nikakvo dokazivanje statusa, položaja, inteligencije, normi to je jednostavno najobičnija pristojnost muškarca.
Čak bih se usudio reći da su mnoge žene prilično umišljene kada misle da će gentleman otvoriti, zadržati vrata samo njima. Ne, pravi će gentleman to napraviti svakome. Kad izlazi iz restorana, zgrade, poslovnog prostora, ako primijeti da iza njega također netko (bez obzira na spol i na godine) izlazi, gentleman će pričekati sekundu i zadržati vrata za sljedećeg prolaznika.
Naravno postoje ljudi koji to neće raditi, koji će prolaziti kao da vas ni ne vide, ali će se u svojim glavama “smatrati” gentlemanima jer eto samo svojoj dami otvore, zadrže vrata, skinu kaput i slično. To, draga gospodo nije gentleman, to je jedna vrsta muškarca koji brine samo o onome što i koga posjeduje. Da ne kažem, otvorit ću ti sad vrata, ali kad stignemo doma, vraćaš mi uslugu.
Kao tinejdžer i sam sam se ponašao tako. To se u muškom žargonu nazivalo “barenje”. Prilikom izlaska muškarac odnosno mladić bi na neko vrijeme postao pravi gentleman i skidao zvijezde s neba svojoj odabranici, ali samo s jednim ciljem, da kasnije završe u, najmanju ruku, automobilu. Je l’ to pravi gentleman? Nije.
Od samih početaka, kada sam počeo kao tinejdžer u nešto kasnijoj dobi izlaziti povremeno samo s prijateljicama, simpatijama ili curama, znači kao nas dvoje, uvijek sam imao taj osjećaj i potrebu najosnovnije pristojnosti, otvoriti vrata, pustiti je da prve sjedne, ponekad pomoći da skine ili obuće kaput i kad stigne račun na kraju ponudio bih se da naravno ja platim. No, nikad nisam odbio da podijelimo račun, da plati i ona koji puta.
Ali moram priznat da nikad nisam naručivao piće za nju, osim ako bi me ona zamolila, odnosno umjesto nje, nisam ustajao svaki puta kad bi ona ustala i otišla do WC-a i slično, nisam inzistirao na skidanju kaputa, jakne, jer ponekad je njoj bilo jednostavnije, lakše, bolje praktičnije. Ponekad pa i danas dozvolim pa i sasvim je normalno da ona bude gentleman (gentle lady) i da otvori vrata meni, da mi pomogne skinuti ili obuči kaput, jaknu. Jer ponekad se ona osjeća bolje u tim situacijama.
Gentlemanstvo se danas vrlo često koristi kao lažna korica knjige, kao nešto što skriva naznaku što bi se moglo skrivati iza, ali opet, baš poput takozvanih naslova članaka koji vas navode samo da kliknete, unutra je nešto sasvim drugo, sasvim neočekivano. Tako i mnogi moderni muškarci samo glume finu gospodu s manirima, glume one savršene gentlemane, a sve dok ne postignu određeni cilj. Ti su glumci na prvi pogled vrlo često veći, bolji i pristojniji muškarci od pravih gentlemana.
Zamislite si da ste u restoranu i vidite kako ulazi par. Ona pridrži vrata njemu, on je ne čeka da sjedne, već sjedne prvi odmah nakon što mu ona pomogne skinuti kaput te je uredno sjedeći pričeka da i ona sjedne. Nakon njih ulazi drugi par, on ulazi prvi, drži vrata, nakon njega ulazi ona. Zatvara vrata. Pomaže joj skinuti kaput. Pridrži joj stolicu i pomogne da sjedne, njezin i svoj kaput stavlja na vješalicu te tek nakon toga sjeda on.
Tko je veći gentleman? Čije su korice knjige ljepše? Još uvijek ne možemo znati, jer slijedi nastavak situacije.
Onaj prvi gentleman kojem je ona pomogla skinuti kaput, nakon večere (koju je ona platila njegovom karticom) vodi svoju damu na sladoled, šetnju gradom i nakon toga odlaze doma. Pogledaju film, podruže se u divnom društvu njih samih, odu u krevet i zajedno se probude sretni ili pak se nakon filma on ili ona vrate svojoj kući, ako još ne žive zajedno uz slatku pusicu za rastanak. Ne, nije bilo seksa te večeri. On ga nije ni očekivao (uvjetno govoreći, jer muškarac uvijek očekuje), a ona nije imala taj dodatni pritisak da mu nešto duguje. Djeluju zrelo, djeluju odgovorno, djeluju skladno.
Onaj drugi, pravi gentleman, koji skida kapute, koji čeka svoju damu da sjedne, koji plaća račune, koji će ukoriti konobara ako dami nešto nije po volji isto tako pri odlasku uzima kaput svojoj dami, otvara joj vrata restorana, drži je za ruku, otvara joj vrata svom vozilu i vozi je k sebi ili k njoj doma. On očekuje da bude seksa. On je išao s tim ciljem, ona zna da on to očekuje i bez obzira na sve ona mora njemu vratiti “uslugu” što je bio takav gentleman.
Da se razumijemo, i nekad za vrijeme tradicionalnog gentlemanstva bilo je takvog kukolja u žitu viteštva.
Vremena se mijenjaju i način ophođenja prema damama sukladno se tome također mijenja. Recimo nešto što je prije bilo sasvim normalno i očekivano od gospodina u obitelji danas je uvrjedljivo, a ponekad i kažnjivo zakonom. Pokazivanje i prakticiranje odnosa gdje “žena zna gdje joj je mjesto” nerijetko se danas naziva nasiljem u obitelji.
Nekad to nije bilo tako. Bilo je sasvim normalno i gentlemanski da u kućanstvu bude vidljiva granica između njegovih obveza i prava te njezinih obveza i nešto manjih prava. Gentlemanski je bilo da on zarađuje i osigurava hranu na stolu, a da ona bude damski sretna kad joj on kupi najmoderniji usisavač onog doba.
Cause all of me
Loves all of you
Love your curves and all your edges
All your perfect imperfections
Give your all to me
I’ll give my all to you…
Ovo je dio refrena jedne od romantičniji i osjećajnijih pjesama Johna Legenda All of me, evo je cijele:
Sve je ok do dijela All your perfect imperfections.
Zašto, pitate se. Pa zato što se ta rečenica može sagledati na dva načina.
Prvi je onako kako vam je i sjeo na prvu, on nju voli bez obzira na sve, bez obzira na njezine “krivine” bez obzira na njezine savršene nesavršenosti. Baš romantično, baš onako za pogoditi damu u sridu.
No, razmislimo malo dublje – draga damo, bez obzira na sve tvoje mane i greške, ja sam dovoljno dobar muškarac i gospodin da ću sve njih previdjeti i dalje te voljeti upravo onako kako ja to želim. Isto tako ja vidim sve tvoje nepravilnosti, a što drugi muškarci ne vide, stoga imaj to uvijek na umu. Da, lagana je to prijetnja omotana prekrasnom romantikom. Vjerujem da Legend ili tko god pisao stihove nije tako razmišljao, ali vidite da postoje ljudi koji mogu tako razmišljati i shvatiti taj dio pjesme kako oni žele. Ima li što gore od gentlemanstva kao takvog?
Uglavnom tradicionalno gentemanstvo teško da će preživjeti današnja vremena, a u svojoj izvornoj definiciji. Razloga je mnogo. Od konkretnije i snažnije ravnopravnosti među spolovima, preko samostalnih i snažnijih žena, pa sve do istospolnih zajednica i brakova. Tko je tamo gentleman, a tko dama. Tko će kome otvoriti vrata i skinuti kaput?
No ono što znamo, ono što je uvijek bilo i uvijek će bit, bez obzira na spol, rasu ili materijalno stanje je da je gentleman uvijek pristojan, obazriv i uljudan.