Često, međutim, otisci prstiju budu zamrljani ili skriveni, čak i kod onih koji ne nose rukavice, a DNK se ne mora otkriti. U takvim slučajevima znoj može biti itekako koristan.
Možda vam se to ne sviđa, ali svaki kvadratni centimetar naše kože sadrži 100 znojnih žlijezda. Čak i kada nije posebno vruće ljudi ostavljaju svoj znoj na svemu što dotaknu.
“Svaka od naših kožnih izlučevina je jedinstvena za nas. Poput otiska prsta”, kaže dr. Jan Halámek sa Sveučilišta Albany.
Naš znoj sadrži niz aminokiselina i metabolita. Iako je većina zajednički svim ljudima, koncentracije svake od njih variraju, tako da je uzorak vrlo poseban. U članku objavljenom u časopisu Analtycal Chemistry Halámek opisuje kako su pokušavali otkriti mogu li se koncentracije samo tri metabolita koristiti za prepoznavanje pojedinaca.
Ako vam se nije svidjela slika vašeg znoja koji ostaje posvuda iza vas, možda dalje niti ne želite čitati… ali jedan od metabolita koji je Halámek mjerio je urea, ključna komponenta urina. Druga dva bila su laktat i glutamat.
Pomoću 25 uzoraka prikupljenih iz podlaktica volontera, a još 25 umjetno proizvedenih, Halámek je pokazao da je moguće razlikovati svaki uzorak na temelju koncentracije metabolita.
Dokaz za pola minute
“Trenutno istražitelji uglavnom zanemaruju znoj na mjestina zločinima. Naš rad dokazuje da znoj može biti koristan”, kaže Halámek. “Bez dovoljno DNK dokaza, čija analiza traje danima ili tjednima, može biti teško odrediti koliko je ljudi bilo prisutno na mjestu zločina. Mi te informacije možemo brže prikupiti”.
“Analiza metabolita”, rekao je Halámek za IFLScience, “može trajati samo 30-40 sekundi”.
Još će trebati dugo vremena prije nego forenzičke ekipe dobiju ovaj alat. Halámek kaže da njegov tim sada radi na rješavanju problema “miješanih uzoraka znoja”, gdje je dvoje ili više ljudi diralo istu površinu.
S druge strane, koncentracije metabolita ne odražavaju samo gene pojedinca, poput otiska prsta. Prehrana, zdravlje ili fizička aktivnost mijenjaju koncentracije metabolita. Dakle, da bi se profil zadržao u dosjeu, kao što je to slučaj s otiscima prstiju i uzorkom DNK-a, trebao bi čitav niz uzoraka koji bi pratili kako se znoj neke osobe mijenjao vremenom.
No, na stranu taj problem, iz znoja se može otkriti nečiji spol i približna dob.
Halámek je već tražio da se prepoznavanje znoja koristi za provjeru autentičnosti kod pristupa elektroničkim uređajima. On tvrdi da bi bilo teže lažirati nečiji profil znoja nego napraviti kalup njegovih otisaka prstiju.
