Prvo što moramo razjasniti je kako su snimili ove zvukove u svemiru. Svemir kao takav, posvemašnji vakuum, medij bez medija, nije pogodan za prijenos zvuka. A znamo kako zvuk nastaje i kako se širi određenim medijem.
Zvuk nastaje periodičnim titranjem određenog izvora tog zvuka koji, a u neposrednoj svojoj okolini mijenja tlak medija u kojem se nalazi. Poremećaj tlaka prenosi se na susjedne čestice tog medija i tako se širi u obliku uglavnom longitudinalnih valova u plinovima i tekućinama te longitudinalnih i transverzalnih valova u krutinama.
Zvuk se širi zbog elastične veze među molekulama medija. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su isključivo longitudinalni (to jest šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri titranju), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti također transverzalni, to jest čestice medija mogu titrati i okomito na pravac širenja vala. Zvuk se ne može širiti kroz vakuum.
Svakome s imalo znanja fizike o širenju valova to bi trebalo biti jasno. No svemir je vakuum. Prostor u kojem nema ni plina, ni tekućine ni ikakvih čestica koje bi mogle prenositi zvuk.
Kao se širi zvuk Svemirom?
Odgovor je nikako. Ne širi se. Zvuk, kao takav, ne može putovati Svemirom. Ne postoji medij, ne postoje čestice u vakuumu koje bi prenosile to frekvencijsko titranje.
Svemirskim vakuumom mogu se zato širiti i putovati radiovalovi, elektromagnetni valovi, ali se i frekvencije oscilacija čestica vrlo lako mogu pretvoriti u zvuk.
Zašto vrlo lako? Naime, to je model pretvaranja jednih valova u druge koji ne Zemlji postoji već više od stotinu godina. Jedan od tih uređaja je i vaš radio, koji pomoću antene lovi radiovalove koje emitira odašiljač i prevodi ih u nama slušljive valove zvuka frekvencijskog raspona 16 Hz do 20 kH, a što je raspon kojeg može čuti ljudsko uho.
Neke, mnoge, letjelice koje su poslane u istraživanje svemirskih prostranstava opremljene su uređajima za snimanje radiovalova. Kasnije su te radiovalove znanstvenici pretvarali u zvučne zapise koje možemo čuti.
Svemirska kompilacija
Neki od zvukova koje možete čuti na ovoj kompilaciji je ulazak letjelice Juno u magnetno polje Jupitera, instrumenti su snimili radio valove prilikom samog ulaska letjelice u polje, odnosno prolaska kroz sloj magnetnog luka Jupitera, a koji je trajao oko dva sata.
Možete čuti radio valove koji dolaze sa Saturna. Naime, Saturn je poznat po intenzivnom širenju radiovalova u Svemir, a čiji nastanak, odnosno izvor su aurore blizu polova planete. Zvukove je snimila letjelica Cassini.
Također su tu i zvukovi Jupitera snimljeni 1996. godine kad je letjelica Galileo imala prvi prelet kraj Jupiterova najvećeg mjeseca, Ganimeda. Snimljeni radiovalovi su pomoću metode “ozvučenja podataka” pretvoreni u nama prepoznatljive valove zvuka.
Nakon ovog samo čekamo nekog glazbenika da uglazbi ove zvukove Svemira u nama slušljive, opuštajuće i opće prihvaćene melodije.
Jer ovakvi, sirovi zvukovi, mogu nam samo utjerati strah u kosti. Strah od, očito, nepoznatog.
