GLAZBA ZA HOROR NASA je objavila tajanstvene zvukove Svemira i dosta su jezivi

Foto: NASA
Mogu li astronauti razgovarati u svemiru? Ne. Možemo li čuti eksploziju u svemiru? Ne. Kako onda možemo čuti svemir?

Prvo što moramo razjasniti je kako su snimili ove zvukove u svemiru. Svemir kao takav, posvemašnji vakuum, medij bez medija, nije pogodan za prijenos zvuka. A znamo kako zvuk nastaje i kako se širi određenim medijem.

Zvuk nastaje periodičnim titranjem određenog izvora tog zvuka koji, a u neposrednoj svojoj okolini mijenja tlak medija u kojem se nalazi. Poremećaj tlaka prenosi se na susjedne čestice tog medija i tako se širi u obliku uglavnom longitudinalnih valova u plinovima i tekućinama te longitudinalnih i transverzalnih valova u krutinama.

Zvuk se širi zbog elastične veze među molekulama medija. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su isključivo longitudinalni (to jest šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri titranju), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti također transverzalni, to jest čestice medija mogu titrati i okomito na pravac širenja vala. Zvuk se ne može širiti kroz vakuum.

Svakome s imalo znanja fizike o širenju valova to bi trebalo biti jasno. No svemir je vakuum. Prostor u kojem nema ni plina, ni tekućine ni ikakvih čestica koje bi mogle prenositi zvuk.

Kao se širi zvuk Svemirom?

Širenje zvuka pomoću prostornih longitudinalnih valova. Izvor: Wikipedia.

Odgovor je nikako. Ne širi se. Zvuk, kao takav, ne može putovati Svemirom. Ne postoji medij, ne postoje čestice u vakuumu koje bi prenosile to frekvencijsko titranje.

Svemirskim vakuumom mogu se zato širiti i putovati radiovalovi, elektromagnetni valovi, ali se i frekvencije oscilacija čestica vrlo lako mogu pretvoriti u zvuk.

Zašto vrlo lako? Naime, to je model pretvaranja jednih valova u druge koji ne Zemlji postoji već više od stotinu godina. Jedan od tih uređaja je i vaš radio, koji pomoću antene lovi radiovalove koje emitira odašiljač i prevodi ih u nama slušljive valove zvuka frekvencijskog raspona 16 Hz do 20 kH, a što je raspon kojeg može čuti ljudsko uho.

Neke, mnoge, letjelice koje su poslane u istraživanje svemirskih prostranstava opremljene su uređajima za snimanje radiovalova. Kasnije su te radiovalove znanstvenici pretvarali u zvučne zapise koje možemo čuti.

Svemirska kompilacija

Neki od zvukova koje možete čuti na ovoj kompilaciji je ulazak letjelice Juno u magnetno polje Jupitera, instrumenti su snimili radio valove prilikom samog ulaska letjelice u polje, odnosno prolaska kroz sloj magnetnog luka Jupitera, a koji je trajao oko dva sata.

Možete čuti radio valove koji dolaze sa Saturna. Naime, Saturn je poznat po intenzivnom širenju radiovalova u Svemir, a čiji nastanak, odnosno izvor su aurore blizu polova planete. Zvukove je snimila letjelica Cassini.

Također su tu i zvukovi Jupitera snimljeni 1996. godine kad je letjelica Galileo imala prvi prelet kraj Jupiterova najvećeg mjeseca, Ganimeda. Snimljeni radiovalovi su pomoću metode “ozvučenja podataka” pretvoreni u nama prepoznatljive valove zvuka.

Nakon ovog samo čekamo nekog glazbenika da uglazbi ove zvukove Svemira u nama slušljive, opuštajuće i opće prihvaćene melodije.

Jer ovakvi, sirovi zvukovi, mogu nam samo utjerati strah u kosti. Strah od, očito, nepoznatog.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.