Spomenuli smo u jednom prethodnom članku da su ljudska bića predefinirana da se zaljubljuju i da traže partnera za suživot. Sukladno tome postoji jedno ustaljeno mišljenje među muškarcima samcima da će svi njihovi problemi nestati i nekim se čudom riješiti onog trenutak kada nađu pravu osobu s kojom će provesti život, onog dana kad se zaljube.
Jednom kad dođe ona prava, više neće biti gubitnici, manje vrijedni, neće biti povučeni, sramežljivi i tko zna kakvi sve ne. Takvo razmišljanje direktan je produkt njihovog ponašanja i čekanja princeze na bijelom konju.
U nekom trenutku svog samačkog života i osobno sam bio u tom razmišljanju, uvjeren da jednom kad pronađem partnericu s kojom ću provesti ostatak života problemi koji su me mučili će nestati. Partnericu sam pronašao, ali problemi nisu nestali. Kao i za vrijeme samačkog života, problemima sama se morao osobno pozabaviti.
Problem je što su mnogi muškarci tog mišljenja, odnosno jednom kad pronađu nekoga tko će ih poštivati, tko će ih voljeti i biti uz njih u dobru i zlu da će nekim čarobnim potezima štapića postati bolji i kvalitetniji ljudi.
Nažalost, iako u tom trenutku njihovih života budući seks, izlasci i zajedno provođenje nedjeljnih popodneva uz film, vide kao rješenja svojih problema, oni će i dalje ostati prisutni i na kraju će rezultirati time da će zbog tog vlastitog i velikog tereta kojeg unose u vezu opet ostati sami.
A kad ostanu sami i dalje će nastaviti razmišljati da će stići ona slijedeća prava i da će s njom problemi nestati. Začarani je to krug.
Stoga prva stvar koju dobar muškarac, gentleman mora naučiti je da bude spreman potražiti pomoć.
Život kao takav ne funkcionira na način koji smo opisali gore. Kada netko bez dovoljno samopouzdanja uđe u vezu dogoditi će se to da će svoju nesigurnost i svoje probleme dijeliti s partnerom, drugim riječima konstantno će se oslanjati na partnera i time nepotrebno opteretiti vezu što će vrlo vjerojatno dovesti do raspada iste.
Primjerice, depresija je nešto što se ne rješava na način da uđemo u vezu i očekujemo da će nas netko drugi, partner voditi i pomoći kroz naše teško razdoblje. To se vrlo vjerojatno neće dogoditi.
Razlog takvom razmišljaju je svojevrsno minimiziranje problema, neozbiljno shvaćanje problema koje imamo, bilo da se radi o depresiji, osjećaju manje vrijednosti ili samom krivom uvjerenju da smo sami jer smo gubitnici i nesposobni živjeti u zajednici. Gornja problematika prihvaćanja problema može ići toliko daleko da jednostavno nismo spremni, ali ni voljni priznati da sami problemi uopće postoje.
Kao klinac živio sam na selu u sredini gdje muškarci ne plaću, gdje muškarci ne doživljavaju emocionalnu bol, već samo onu fizičku, gdje su muškarci muškarci, a žene su žene. Muškarac mora biti dovoljno muškarac i jednostavno pretrpjeti to. Ako te boli srce, ako si tužan, ako si usamljen, uzmi neki alat i kreni raditi. Sve će to proći uz dobar stari fizički rad. Više si tužan, frustriran, depresivan više i jače udaraj motikom o zemlju, prije ćeš završiti poslove i ići doma odmarati. Sam.
Takvi muškarci brze otupe, takvi muškarci se vrlo brzo okrenu alkoholu, nasilju i naravno svim problemima koji proizlaze iz toga.
Postoji jedna pomalo nepristojna izreka, koju moram priznati da sam čuo svega par puta u životu i nije baš učestala, ali odlično opisuje problematiku i krivo shvaćanje rješenja – svoja sranja riješi sam (svoje probleme riješi sam).
To ne znači da se moramo zatvoriti u osamu, uzeti čašu ili flašu nekog žestokog pića te žestoko udriti po rješavanju problema. To znači upravo suprotno.
To znači da već pri prvom saznanju problema moramo prihvatiti da taj određeni problem doista i postoji i da ako ne poduzmemo nešto, a to nije utapanje istih u alkoholu, da će taj manji problem s vremenom postajati sve veći i ozbiljniji.
Mnogi muškarci zatraže pomoć kad je već pomalo kasno, uz obrazloženje da sami nisu mogli doći do rješenja problema (vjerojatno više nisu mogli piti ili su se ti problemi krenuli manifestira na fizičke načine).
Kad nas udari ozbiljna depresija, pa čak ni najstručniji ljudi za to, nisu sposobni sami riješiti problem depresije njih samih.
Zato je na samom početku potrebno zatražiti rješenje. Zatražiti pomoć. Posjet psihologu, razgovor s bliskom osobom, razgovor s potpunim strancem ponekad mogu uvelike pomoći u rješavanju problema. Jednostavno priznanje da si ne možemo sami pomoći, a želimo pomoć i tražimo pomoć toliki su napredak da nam već sami ti potezi garantiraju uspjeh u rješavanju problema.
Naravno, u očima ponekih muškaraca ispast ćemo nesposobni, ispast ćemo mekušac, ispast ćemo curica jer jednom tjedno imamo seanse razgovora sa psihologom. Ti muškarci će starije dane, a kada već ni alkohol neće pomoći u rješavanju problema, biti tužni, biti usamljeni ili jednostavno toliko emotivno zatupljeni i osakaćeni da neće ni znati što znači osjećaj.
Traženje pomoći je nešto najjače što muškarac može učiniti. Biti spreman prihvatiti nečiju pomoć, biti u potpunosti svjestan svoje snage i svojih mogućnosti. Time jednostavno gradimo sigurnost u sebe, postajemo samopouzdaniji jer sve imamo pod kontrolom, a kad nam nešto izmakne kontroli, znamo da postoje ljudi, prijatelji koji će nam pomoći.
E, sad smo spremni za vezu. Sad smo osoba koja neće opteretiti vezu svojim nepotrebnim teretom. Sad znamo da možemo, trebamo i želimo zatražiti pomoć.
Za kraj, još je dva dana Movembra.
