Strah u nama je najčešći razlog koji nas koći u postizanju ciljeva, odnosno u postizanju određenog nivoa uspjeha, a da ne spominjem prezentaciju nas samih u najboljoj mogućoj inačici. Ponekad je tu i određeni sram, ali on je u suštini rezultat straha od nečeg.
Strah je inače koristan osjećaj kojeg nam je majka priroda ugradila, a kako bi preživjeli jer u suprotnom bez bojazni pred ičim niti bi ja pisao tekst, a niti bi vi vjerojatno čitali ovaj tekst (naravno kad ga nisam ni napisao).
Problem je onaj sitni strah, strah od podnošljivih boli, od nelagode, a koji nas sprječava da ide dalje, da budemo bolji, da se uhvatimo u koštac sa životom iako se u tom trenutku osjećamo sigurno. Taj strah dugoročno može rezultirati nečime što možemo nazvati i lijenost.
Vrlo često nas ti sitni strahovi sprječavaju u realizaciji nekih poteza što pak vrlo često rezultira žaljenjem i sumnjom u sebe, a umjesto uzbuđenjem i osjećajem ispunjenja te uspjeha.
Uglavnom strah je od prvih dana zamišljen da ga prebrodimo, a ne da padamo pod njegov utjecaj.
Promjena perspektive
Kada se bojimo, kad nas je strah pitajmo se čega se to bojimo. Kad se uhvatimo nekog izazova, nekog stresnog izazova umjesto da se fokusiramo na moguće negativne posljedice gledajmo na to kao na izazov, kao šansu, kao avanturu. Naravno to će nas taj izazov maknuti iz naše udobne zone, odnosno zone udobnosti. Ali ujedno taj će nas izazov učiniti boljom i jačom osobom bez obzira ne njegov rezultat.
Na kraju krajeva kako možemo napredovati kao osoba ako se stalno nalazimo unutar naše zone udobnosti (radimo od 8 do 16, popodne TV i ljenčarenje, večera, spavanje. Sutradan isto – to je zona udobnosti iz koje uvijek možemo izaći).
Ako zbog straha preskočimo neku priliku koja nam se pruža činjenica je da se ista više neće vratiti, niti nam se ponuditi. Ako se, dakle, ne suočimo sa strahovima onda sami sebi dajemo poruku da smo kukavica i nismo vrijedni ništa boljeg od onog što imamo.
Znanje je moć
Upravo logika i razum najveći su ubojice straha. Jer kad vas uhvati strah, doslovno za jaja, upitajte se što je najgore što se može dogoditi u određenoj situaciji.
Recimo da ste odlučili pitati šefa ili direktora za povišicu. Sjedite u svome uredu i skupljate snagu. Jednostavno vas je strah suočiti se s njim i upitati ga to što želite. Što je najgore što se može dogoditi? Odbiti će vam dati povišicu? Što gubite time? Ništa, osim nekoliko minuta vremena koje ste utrošili dolaskom njemu.
Kad god se nađemo u nekoj situaciji da nas je strah od nečeg analizirajmo u glavi koje su posljedice, što je najgore što se može dogoditi te kako ćemo pristupiti tom problemu u slučaju da se doista dogodi ono najgore.
Naravno svaki je strah opravdani i ne javlja se tek tako, no ono što je bitno je da se suočimo s njime, koristimo logiku, znanje i zdravi razum, a najbitnije od svega je da u slučaju neuspjeha možemo podnijeti takozvanu kaznu koja dolazi zbog neuspjeha.
I neuspjeh i kazna samo su novi elementi, novi benefiti zbog kojih ćemo već sutra biti jači, pametniji i sigurniji u sebe.
Ponekad pomaže i gluma
Ne nije nužno da odete u glumačke vode, ali ponekad takozvano fejkanje ili glumljenje da vas nije strah nečega, a čega ili koga vas je doista strah, može rezultirati pozitivnim rješenjem. Ako pak podliježemo vlastitim nesigurnostima, to ih samo čini jačima i može ići toliko daleko da će i najmanji strah rezultirati paničnim reakcijama.
Gluma nas doista može spasiti u tome. Ako se bojimo stati pred šefa, direktora ili utjecajnog poslovnog partnera, onda u nedostatku samopouzdanja i iskustva posegnimo za rješenjem glume. Zamislimo si i glumimo da nas nije strah. Lažimo po tom pitanju i njemu i sebi.
Na kraju će se dogoditi da upravo tom glumom prebrodimo neke strahove.
