MATEMATIČARI IZRAČUNALI Koristimo krive čaše za točenje Guinnessa

Iako je dokazano da je najbolje, vjerujemo da bi vam barmen odbio servirati Guinness u velikoj čaši za martini.

Doduše rijetko je koja pivnica toliko progresivna da bi razmišljala u smjeru da posjeduje čaše za martini zapremnine jedne pinte.

No, nakon ovog članka možda se i pronađe pokoja koja će nas poslušati. Točnije, koja će poslušati profesora industrijskog dizajna te matematičara Williama Leeja sa Sveučilišta u Huddersfieldu u Engleskoj.

Naime, ovaj se matematičar pobrinuo, izračunao i došao do zaključka da bi čaša širokog radijusa na vrhu bila idealno sredstvo za točenje i konzumiranje ovog kremastog stouta jer se tako mjehurići, a koji su rezultat karbonizacije piva, prže slegnu i talože. Svoj je rad objavio i u Američkom časopisu za fiziku, čime je isti svakako dobio na vjerodostojnosti i težini.

Naime, Lee je dugo vremena proučavao mjehuriće piva, a Guinness mu je od početka bila zanimljiva zagonetka.

Ako ste ikada točili savršenu pintu Guinnessa (ili ste samo gledali svog barmena), znate da se mjehurići u ovom stoutu kreću prema dnu, a ne prema vrhu čaše, kao kod drugih piva.

To pak ne znači da se Guinness protivi zakonima fizike.

Lee je proveo razne eksperimente i utvrdio da je upravo staklena stijenka čaše ta koja utječe na mjehuriće, točnije kut nagiba staklene stijenke.

Mjehurići se tehnički uvijek dižu u odnosu na tekućinu, ali čini se da padaju zbog strujanja tekućine u staklu (poznato kao “cirkulacijski protok”).

Tipična čaše za Guinness su šire na vrhu. Tako da, kad pivo teče u čašu, ono se spušta niz stijenke prema dnu te se uzdiže po sredini čaše.

To rezultira time da se mjehurići dižu kroz sredinu čaše, a spuštaju niz stijenke. Baš poput većine zagrebačkih fontana.

“Ljudi su uvjereni da je čaša za Guinness tako dizajnirana, a kako bi idealno optimiziralo vrijeme slijeganja”, rekao je Lee u priopćenju za medije.

“Sada kad postoji bolje razumijevanje teorije koja stoji iza toga, imamo mogućnosti izrade još bolje čaše kako bi se to slijeganje riješilo još brže. Nažalost, idealan oblik takve čaše izgledao bi poput velike čaše za koktele, odnosno martini.”

Stoga, gospodo, razmislite čiji ćete savjet poslušati. Ovaj iskusnog pivskog znalca, matematičara i profesora ili vašeg omiljenog barmena kojem su vjerojatno rekli da se to oduvijek tako radi?

I dok čekate da pivnice možda i prihvate ovu teoriju ništa vas ne sprječava da istu već danas prakticirate u svojoj kućnoj pivnici.

Revolucija!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.