Legendarni ninje poznati su po majstorskom stilu nečujnog prikradanja, a neki vjeruju i da imaju nadnaravni dar nevidljivosti.
No sada stručnjake za borilačke vještine najviše brine da bi ninje mogli nestati iz stvarnog života, jer majstori drevne vještine “ninjutsu” kažu da im nasušno nedostaje kandidata, a još više talenata.
S porastom turizma u Japanu došlo je do sve većeg angažmana legendarnih ratnika u “ninja predstavama” uživo, ali škole borilačkih vještina muku muče s pronalaskom kandidata koje bi uvježbale.
“Uz porast broja stranih turista u Japanu, vrijednost ninji kao turističkog sadržaja također raste”, rekao je Takatsugu Aoki, voditelj odjela za borilačke vještine u gradu Nayoga na jugu zemlje za dnevni list Asahi.
[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]”Postoji više radnih mjesta jer ninje showovi postaju sve popularniji diljem zemlje. Kao da je riječ o nedostatku ninji”, kaže.[/perfectpullquote]A onima koji bi i vježbali, rekao je, nedostaju potrebne osnovne vještine. To obično znači biti osposobljen za borbu rukama, akrobatiku, prikrivanje i prvu pomoć, a bi također trebalo znati i kako se bacaju šurikeni i bori mačevima.
Špijunsko naslijeđe
Nevidljivost i hodanje na vodi, unatoč popularnom vjerovanju, ne spadaju u opis posla pa onda ni u obuku.
Iako su tijekom stoljeća stekli slavu kao neustrašivi ratnici, ninje su se na svom vrhuncu u feudalnom Japanu prvenstveno bavili špijuniranjem.
Ninje se prvenstveno ponose svojim vještinama špijuniranja i izdržljivosti – a nasilje je zadnji način rješavanja problema.
Tradicionalno su ninje vježbali korištenje oružja poput šurikena, zvijezda za bacanje, i puhaljke fukiya, iz koje su se uglavnom izbacivale otrovne strelice.
Prvo su se pojavili kao plaćenici u 15. stoljeću tijekom razdoblja građanskog rata poznatog kao razdoblje Zaraćenih država i bili su angažirani kao špijuni, pljačkaši, ubojice ili čak teroristi.
U društvu, u kojem je vladala stroga hijerarhija s elitnom kastom samuraja na vrhu, ninje su uskoro počeli stvarati cehove s vlastitim pravilima i hijerarhijom.
Ti cehovi su bili za različite vrste ninji, ili shinobe, koji su imali određene zadaće i često su kontrolirali vlastite teritorije.
