Razlog za to mogao biti ležati u činjenici da su ružni ljudi manje otvoreni za nova iskustva pa je vjerojatnije da će svoje vrijeme i pažnju usmjeriti na posao, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Business and Psychology.
Prethodna istraživanja su pokazala da su lijepi ljudi samouvjereniji, imaju bolje socijalne vještine i nadređeni ih doživljavaju kao sposobnije, što obično znači i da imaju veće plaće.
Ali, nova studija koju su proveli Satoshi Kanazawa s London School of Economics and Political Science i Mary Still sa Sveučilišta Massachusetts u Bostonu, otkrila je totalnu suprotnost ovoj “premiji na ljepotu”.
Oni su analizirali podatke 20.000 mladih Amerikanaca koji su prošli intervjue i zatim procijenu atraktivnosti kada su imali 16 godina, a zatim su isto to napravili još tri puta u sljedećih 13 godina.
Znanstvenici su htjeli vidjeti drži li teorija o “kažnjavanju ružnoće” vodu, odnosno koliko ispitanici zarađuju u 29. godini života i ima li to veze s njihovom privlačnošću u tom ili prethodnom razdoblju života.
Općenito, rezultati su pokazali da su ekstrovertirani, savjesni i manje neurotični ljudi zarađivali znatno više od drugih.
Također, “jako neprivlačni” sudionici uvijek su zarađivali dosta više od onih koji su bili samo “neprivlačni”, pokazalo je istraživanje. Rezultati su bili isti i kada su usporedili zarade jako neprivlačnih ljudi s onima koji izgledaju prosječno ili su privlačni.
Posvećeni poslu
Psiholog dr. Alex Fradera, koji nije sudjelovao u istraživanju, smatra da su razlike takve zbog toga što je jedna grupa otvorena novim iskustvima, a druga nije.
Neprivlačni ljudi su manje otvoreni novim iskustvima, što se može povezati s većim plaćama. Naime, “jako neprivlačni” ljudi su skloniji tome da se posvete poslu, a samim tim i popeti se više na profesionalnoj ljestvici nego njihovi atraktivniji vršnjaci otvoreni novim iskustvima.
“Možda bi ova veza između otvorenosti i atraktivnosti mogla biti indikator da su neke izuzetno neprivlačne osobe koje nimalo nisu otvorene za nova iskustva jako posvećene jednoj određenoj temi ili poslu, i da se opsesivno bave tom temom isključujući sve druge stvari pa zbog toga postaju lideri u svom području”, kaže dr. Fradera.
