I JOŠ PLAĆATE ZA TO Digitalna ovisnost povećava usamljenost, tjeskobu i depresiju

Studija provedena na Sveučilištu u San Franciscu otkrila je da između 'teške navučenosti' na pametne telefone i ovisnosti o teškim drogama i nema neke velike razlike.

Pametni telefoni su sastavni dio života većine ljudi, omogućuju nam da u svako doba ostanemo povezani i dostupni. Nedostatak toga je to što su mnogi od nas također ovisni o neprestanim pingovima, zvonjavama, vibracijama i drugim upozorenjima s naših uređaja, ne možemo zanemariti nove e-poruke, tekstove i slike.

U novoj studiji objavljenoj u časopisu NeuroRegulation, profesor zdravstvenog obrazovanja Erik Peper iz San Francisca i izvanredni profesor zdravstvenog obrazovanja Richard Harvey tvrde da je prekomjerna upotreba pametnih telefona jednaka svakoj drugoj vrsti zlouporabe droga.

“Ponašanje ovisnosti o upotrebi smartphonea počinje stvarati neurološke veze u mozgu na sličan način kao i opioidna ovisnost kod ljudi koji su uzimali Oxycontin za ublažavanje boli – postupno”, objasnio je Peper.

Izoliranost, usamljenost, depresija i tjeskoba

Osim toga, ovisnost o tehnologijama društvenih medija može negativno utjecati na društvenu povezanost. U studiji u kojoj je sudjelovalo 135 studenata iz San Francisca, Peper i Harvey otkrili su da su studenti koji su najviše koristili svoje telefone imali višu razinu osjećaja izoliranosti, usamljenosti, depresije i tjeskobe.

Vjeruju da je usamljenost dijelom posljedica zamjene interakcije licem u lice s oblikom komunikacije gdje se govor tijela i drugi signali ne mogu tumačiti.

Također su otkrili da ti isti studenti gotovo neprestano multitaskaju dok uče, prate medije, jedu ili pohađaju predavanja. Zbog ove stalne aktivnosti ostane malo vremena da se tijela i umovi opustite i regeneriraju, kaže Peper, što također rezultira “polu-taskiranjem”, gdje ljudi rade dvije ili više stvari istodobno – ali “na pola” onog kako bi radili da se fokusiraju na jedan po jedan zadatak.

Peper i Harvey primjećuju da digitalna ovisnost nije naša krivica, već rezultat želje tehnološke industrije da poveća korporativnu dobit.

Sve zbog zarade

“Više očiju, više klikova, više novca”, kaže Peper. Notifikacije, vibracije i ostala upozorenja na našim telefonima i računalima kao da nas prisiljavaju da ih gledamo pokretanjem istih neuronskih veza u našem mozgu koje nas upozoravaju na neposrednu opasnost, kao što je napad tigra ili drugog velikog grabežljivca.

“Ali sada su nas zarobili isti mehanizmi koji su nas nekoć štitili i dopustili da preživimo – zbog najbesmislenijih informacija”, rekao je.

No, baš kao što se možemo uvježbati da, primjerice, jedemo manje šećera, tako se možemo disciplinirati i vježbati kako bismo bili manje ovisni o našim telefonima i računalima.

Prvi korak shvaćanje da tehnološke tvrtke manipuliraju našim urođenim biološkim odgovorima na opasnost. Peper savjetuje isključivanje notifikacija i reagiranje samo na e-poštu, te “obilazak” društvenih medija u određeno vrijeme i samo na razdoblje koje nam neće odvući pažnju od važnijih zadataka.

Odmak

Dvoje Peperovih studenata kaže da su poduzeli proaktivne mjere kako bi promijenili svoje obrasce korištenja tehnologije. Jedan je prije šest mjeseci zatvorio sve profile na društvenim mrežama kako bi čim više komunicirao s ljudima licem u lice.

“Još uvijek šaljem SMS-ove i zovem ljude, ali većinu vremena sa svojim prijateljima pričam uživo”, kaže Khari McKendell.

Sierra Hinkle, studentica zadnje godine, kaže da je prestala koristiti slušalice dok hoda kako bi bila svjesnija svoje okoline. Kad je s prijateljima, svi stave mobitele na sredinu stola, a prvi koji ga takne plaća piće.

“Moramo postati kreativni i pristupiti tehnologiji na drugačiji način koji još uvijek uključuje vještine koje trebamo, ali nam ne oduzima iskustvo stvarnog života”, rekao je Hinkle.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.