Oni koji koriste pogrdne nazive, vrijeđaju, grubi su i ne daju argumente su ti koje treba žestoko kritizirati ali opet s namjerom da im se pomogne.
Osim u stvarnom životu, na internetu se također ljudi međusobno odnose ružno jedni prema drugima. Kad se vide licem u lice ipak se malo ublaže gadarije ali ipak su prisutne i to među mnogima od nas. Ono što me zanima jest, zašto je to tako?
Zašto ljudi nisu dobri jedni prema drugima, što ih tjera na grubost, ružne riječi i vrijeđanje? Svima nam treba suosjećanje, razumijevanje, svi imamo potrebu biti shvaćeni i uvaženi. Pa kako je onda moguće da mnogi od nas čine suprotno?
Korijeni neljubaznosti
Ako pogledate oko sebe vidjet ćete da se svi međusobno natječu. To je zbog toga jer se ljudi od malena uče natjecanju s drugima. Natjecanje s bratom, sestrom, s učenicima iz razreda, kolegama pa na kraju s partnerom ili prijateljem.
Natjecanje je velik dio svakodnevnog života. U stvari, dobar dio društva strukturiran je tako da se svi međusobno natječu. Uzmimo primjer ekonomskog sustava u kojem je umjetno stvoren strah od neimaštine, ljudi se međusobno natječu kako bi mogli živjeti od svog rada.
Rođeni u takvim okolnostima, navikli smo se natjecati misleći kako je to jedini način. U biti, neki se nikada uopće ni ne zapitaju može li biti drugačije. Nemaju vremena za to jer se moraju natjecati iz situacije u situaciju, svaki dan, čitav dan.
Vjerujemo da je natjecanje dobro i da oni koji se bolje natječu bolje žive. No, što to znači?
Sve dobro u životu ovisi o pobjeđivanju onog drugog. Ako su drugi bolji od nas, naša kvaliteta života će padati. Nije ni čudo da ne želimo drugima dobro. Nije ni čudo što se veselimo ako je nekome krenulo loše.
Uopće nije čudno što smo sebični i razmišljamo samo i jedino kako sebi pogodovati.
Zapravo, toliko smo u strahu od drugih da dižemo zidine oko sebe kakao bi bili sigurni sami sa sobom. Konačno, to se dogodi pa ostajemo sami sa sobom.
Ovo je vidljivo prema načinu komunikacije među ljudima.
Nema topline, bliskosti, suosjećanja, nema ljubavi.
Hladnoća, distanciranost i rezerviranost prožimaju većinu svakodnevnih kontakata. Toliko odvojeni od drugih zaboravljamo na ljudskost.
Neljubaznost je ukorijenjena u psihologiju suvremenog života, ojačana zakonitostima socioekonomskog sustava.
Neljubaznost je svuda oko nas i samo rijetki vide zastrašujući efekt koji proizvodi na individualnoj i društvenoj razini.
Posljedice neljubaznosti
Zbog takvog načina života mnogi od nas trpe i pate. Ako bacite pogled na ljude oko sebe, vidjet ćete da ne uživaju u životu. Žele ostaviti svoje živote iza sebe i biti negdje drugdje i raditi nešto drugo, sve ispočetka, ne znajući kako to postići.
Što ljudima donosi zadovoljstvo u životu?
Odgovor je : međuljudski odnosi prožeti ljubaznošću i uvažavanjem. Bez obzira na visinu dohotka ili odsutnost dohotka, biti prazna srca i usamljen nije življenje. To je puko preživljavanje u kojem se onim bogatijima čini malo udobnije ali jednako su prazni ako ne i gore.
Ali kako biti ljubazan prema drugima ako se konstantno natječemo? Ako vidimo svijet izvan nas, umjesto da ga doživljavamo kao dio sebe, ako ga se bojimo i zaziremo od njega i htjeli bi biti drugdje, ne možemo razvijati takve odnose.
Razvijanje ljubaznosti
Svi religijski pravci uz duhovne učitelje, kroz čitavo vrijeme, uče nas važnosti razvitka suosjećanja i ljubaznosti. Biti ljubazan, ne osuđivati, sagledati ljude oko sebe te ih uvažavati. Ukratko, činiti drugima što bi htjeli da se čini nama.
Za veliku većinu ljudi ovo se čini nevjerojatno teško. Bez obzira koliko smo razvijali gore navedeno, u svijetu ne ljubaznosti vrlo brzo prelazimo na “drugu stranu”.
Pa kako onda ostati ljubazan i dobar u neljubaznom i lošem svijetu?
Dosada, naš pogled na svijet je obilježen odvajanjem – ja sam tu, ti si tamo, oni su ovdje, mi ondje… Odvojeni jedni od drugih i dalje se otuđujemo, nesvjesni činjenice da je to razdvajanje samo iluzija te da smo zapravo povezaniji međusobno mnogo više nego što bi ikada pomislili.
Duboka je veza među ljudima i ono što je važnije, potrebni smo jedni drugima kako bi opstali. Ako je ljudima u vašoj blizini dobro, a vama tog trenutka nije, postoji velika vjerojatnost da će vas povući na “dobro”.
Onog časa kad shvatimo koliko su važni ljudi u našem životu, srca će nam se puniti ljubaznošću te ćemo je širiti gdje god se našli.
Stvaranje kruga ljubaznosti
Svjestan sam da se nitko neće probuditi jednog jutra i početi širiti ljubav oko sebe, ali čvrsto vjerujem da je svatko od nas sposoban biti ljubazniji prema drugima, bar malo ljubazniji.
Ljubaznost se može proširiti kao virus a, da mi to ne primijetimo. Može se širiti kao požar od srca do srca. Ljubaznost liječi, smiruje, donosi zadovoljstvo svakome tko joj se nađe na putu.
Kada smo ljubazni sadimo sjeme ljubavi. Naravno postoji vrijeme koje je potrebno da se korijeni prime ali kad se to jednom dogodi procvast će na najljepši mogući način. Veliki osmjesi, nježni zagrljaji i lijepe riječi samo su neki od plodova koji će izrasti na korijenima ljubaznosti.
