FORMULA 1 I PRAZNOVJERJE Schumacher je obožavao neparne brojeve, a Vettel ima pune džepove amajlija

Svi imamo male, ponekad prilično uvrnute rituale za koje smo uvjereni da nam donose sreću. S obzirom da glavu gurnu duboko u torbu svaki put kada sjednu u bolid, a pritom im je samo pobjeda na pameti, ne iznenađuje podatak da se mnogi vozači drže praznovjernog ponašanja, rituala i amajlija. Predstavljamo neke od nezaboravnih slučajeva...

Stefano Modena – užasavao se lijeve strane garaže

Foto: F1.com

Jedinstveno ponašanje Stefana Modene ušlo je u legendu. Ovaj talijanski vozač, koji se krajem 1970-ih i početkom 80-ih dvaput penjao na pobjedničko postolje u svojih više od 70 završenih Grand Prix utrka, imao je mnogo neobičnih navika. Iako je većina toga bila prilično bezopasna, poput specifičnog načina na koji su mu morali zatezali sigurnosne pojase ili činjenice da je u bolid uvijek ulazio s lijeve strane – neke su itekako utjecale na ljude oko njega.

U svojoj knjizi Working the wheel, Martin Brundle se prisjeća jednog od najekscentričnijih trenutka svog bivšeg timskog kolege iz momčadi Brabhama, koji se dogodio uoči kvalifikacija u Brazilu 1989. godine.

“Imali smo sat vremena za premještanje bolida i sve naše opreme u odgovarajuću garažu, iz koje je izašla ekipa koja nije prošla predkvalifikacije. Znoj se slijevao s mehaničara dok su u boksu slagali kutije s alatom, zračne cilindre i drugu tešku opremu, pokušavajući pripremiti bolide za početak službenog treninga”, piše Brundle.

“Upravo su završavali s poslom kada je moj timski kolega Stefano Modena ušao i izgledao kao da je vidio duha. ‘Ne! Ne!’, rekao je. “Ne želim moj bolid na lijevoj strani. Može biti samo na desnoj’. Stefano je bio divan tip, ali bio je vrlo, vrlo praznovjeran. Jednostavno ne bi ušao u bolid ako je bio na lijevoj strani garaže. Nije bilo druge, nego premjestiti bolide i svu opremu…”, završava Brundle.

“Ja sam još uvijek vrlo praznovjeran i oduvijek sam bio”, izjavio je Modena za Motor Sport Magazine 2014. “Ne zanima me biti drugačiji, to je bio moj karakter, a brojali su se jedino moji rezultati, a ne koliko sam se puta nasmiješio, ne moje praznovjerje…”

A zašto je nosio izvrnute rukavice? “To nije bilo praznovjerje – izvrtao sam ih zbog toga što su mi šavovi iznutra rezali prste, oštećivali su mi kožu”.

OK, sada je barem i to jasno…

Alberto Ascari – trebao je ostati kod plave boje

Foto: F1.com

U prvim godinama svjetskog prvenstva Formule 1, kada je opasnost vrebala iza svakog zavoja, praznovjerni vozači bili su običajena stvar. No, čak i po tadašnjim standardima, legendarni Alberto Ascari se isticao po čudnovatim navikama kojima je pokušavao izbjeći zagrljaj neumoljive sudbine.

ZANIMALO VAS JE:  Osnovno održavanje vozila koje bi trebao znati svaki gentleman

Kaprici dvostrukog svjetskog prvaka su se kretali od izbjegavanja crnih mačaka i izbjegavanja nesretnih brojeva do toga da nikome nije dopuštao da u ruke uzima torbu u kojoj se nalazila njegova sretna blijedoplava kaciga.

S obzirom na toliko praznovjerje, okrutna je ironija sudbine da je Ascari poginuo u neobjašnjivoj nesreći tjekom testne vožnje u Monzi 1955. godine. Prilično je jezivo to što je poginuo u točno u istoj životnoj dobi, točno istog dana u mjesecu kao i njegov otac Alberto – a umjesto svoje sretne kacige, nosio je bijelu kacigu Eugenija Castellottija.

Blijedoplava, kolale su tada glasine, bila je na popravku jer mu je samo nekoliko dana ranije spasila život nakon sudara zbog kojeg je završio u moru luke Monako…

Sergio Perez – ima papu na svojoj strani

Foto: F1.com

Mnogi vozači nose njima važne slike i poruke na svojim kacigama, no Sergio Perez iz ekipe Force India je jedan od rijetkih koji je u ime dobre sreće odlučio personalizirati unutrašnjost svog bolida.

Usrdni katolik, meksički vozač je odlučio nakon susreta s njim nositi fotografiju pokojnog pape Ivana Pavla II. na unutarnjoj strani svog kokpita.

“Imam to jer mi je dotaknuo ruku početkom 2000-ih”, objašnjava Perez. “Zaista sam osjetio duboku povezanost s njim. I ovih dana, iako je umro, još uvijek osjećam veliku vezu s njim”.

“On je netko kome sam doista vjerovao i osjećao da je cijelo vrijeme na mojoj strani. Osjećam da je to što ga imam u bolidu vrlo važno – daje mi dodatnu snagu”, kaže Perez.

Za razliku od Sergija, njegov bivši timski kolega Nico Hulkenberg u kokpitu je imao sliku megasmotanog junaka crtanih filmova Johnnyja Brava, iako se sumnja da je za tu spačku vjerojatno odgovoran netko od drskijih njemačkih mehaničara…

Alan Jones – spasile su ga njegove sretne gaće

Foto: F1.com

Alan Jones osvojio je 1980. godine naslov svjetskog prvaka osvajanjem pretposljednje utrke sezone u Kanadi, ali tek nakon što mu je u zadnji čas posebnom dostavom stigla njegova posebna amajlija – par crvenih gaća.

ZANIMALO VAS JE:  Gospoda na četiri kotača - 86. Geneva Motor Show

“Stvarno sam prznovjeran i osjetio sam se nelagodno, jer sam mislio da sam ih izgubio”, priznao je Australac nakon utrke. “Ali se Bev [njegova supruga] odvezla do Brands Hatcha gdje sam ih ostavio u kamp-kućici te ih hitno poslala ovdje [u Montreal] specijalnom dostavom”, ispričao je Jones.

Koliko god izgledalo čudno, Jones nije jedini vozač u povijesti F1 koji je uvijek imao žarku želju utrkivati se u istom donjem rublju. U svojim mlađim danima David Coulthard je uživao u značajnom uspjehu dok je nosio par gaća koji mu je dala njegova teta.

Do trenutka kada je Škot stigao do Formule 1 gaće su bile toliko isprane da ih više nije mogao nositi, ali ih je David ipak nosio sa sobom u prtljagi na sve Grand Prix utrke u kojima je sudjelovao.

“Onda je jednoga dana McLarenov zaposlenik čistio moje stvari, vidio je te gaće – koje su, ruku na srce, u tom trenutku bile starije od deset godina – i bacio ih”, pripovijeda očajni Coulthard u svojoj autobiografiji.

Felipe Massa je još jedan vozač koji je priznao da se povremeno previše veže uz svoje donje rublje.

“Ponekad, kad krene vikend, primjerice u subotu, i stvari idu dobro, zadržavam iste gaće”, rekao je. “Mi [vozači] ponekad smo malo ludi – ništa ne mijenja na stvari noste li ovo ili ono donje rublje, ali vas to dodatno opušta – imate sve što ste imali jučer, a jučer bio dobar dan. Kad nije dobar dan – sve promijenite!”

Sebastian Vettel – kako taj voli amajlije

Foto: F1.com

U novije vrijeme F1 vozači su poznati po tome što će poduzeti stvarno sve kako bi smanjili vlastitu težinu, ali takve brige ne more Sebastiana Vettela, koji je poznat i po tome što sa sobom vuče “tonu” amajlija.

Tijekom godina njemački je vozač napunio džepove svog trkaćeg kombinezona s predmetima koji idu od male metalne svinjice do kovanice od jednog centa, koju je pronašao na ulici u Indianapolisu uoči svoje premijerne F1 utrke 2007. godine.

No, najočitiji je način na koji Vettel personalizira svoje čizme za utrke. Uspijete li dobro pogledati njegovu obuću neposredno prije utrke, možete uočiti dva sjajna komada srećonosnog srebra koju mu je dala njegova baka – uključujući i privjesak za sv. Kristofora, zaštitnika putnika – koji stavlja ispod vezica.

ZANIMALO VAS JE:  MOTORKOTAČ, ALI NE BILO KAKAV Yamahin trokotač Niken izgleda fenomenalno

Sa 46 pobjeda i četiri svjetska naslova na računu, moglo bi se reći da su mu amajlije u dosadašnjoj karijeri zaista donijele sreću, kao i navika da u bolid uvijek ulazi s iste strane – što je vjerojatno najčešće praznovjerno ponašanje među vozačima Formule 1.

Michael Schumacher – veliki obožavatelj neparnih brojeva

Foto: F1.com

Povratak Michaela Schumachera u Mercedes 2010. bio je priča godine. No, pomalo intrigantno s mnogih naslovnica su vrištali i naslovi da je njemačka legenda zahtijevala zamjenu trkaćeg broja s novim momčadskim kolegom Nicom Rosbergom.

Je li pobjednik 91 utrke svjetskog prvenstva traženjem da svoj broj 4 zamijeni za Rosbergov broj 3 pokušavao dobiti početnu prednost u borbi protiv timskog kolege i nametnuti se de facto kao prvi vozač momčadi? Ne – kao što se kasnije ispostavilo, Schumacher se samo želio prebaciti na drugu stranu.

“Michael ima sklonost neparnim brojevima”, potvrdio je glasnogovornik Mercedesa. “Pitao je može li dobiti neparni broj i mi smo to rado prihvatili”.

Schumacherova želja za prebacivanje na drugu stranu garaže vjerojatno je potjecala iz činjenice da je svih sedam naslova svjetskog prvaka osvojio vozeći bolid neparnog broja (pet s brojem 1 te po jedan s brojevima 3 i 5), ali to nije bilo jedini put u njegovoj karijeri da je pokazivao sklonost praznovjerju.

Godine 2004. uspaničio se uoči utrke u Bahreinu, kada je otkrio da je u hotelskoj sobi ostavio keramički amulet koji mu je dala njegova supruga, a na kojem su bili inicijali svih članova njegove obitelji. Po mali, zaboravljeni predmet brzo je otišao netko iz ekipe Ferrarija, a Schumacher je pobijedio u utrci. Kasnije je rekao da je amajlija bila “možda odlučujući razlog”.

Iznenađujuće, Schumacher ga je zagubio kasnije iste godine u Silverstoneu – ali srećonosna keramička figurica opet našla put do Nijemca. Ovaj put ju je vratio ljubazni stranac koji ju je pronašao.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *