Otkada su krenule prve dlake s mog lica, a da budem iskren bilo je to još u osnovnoj školi kad su drugi učenici/djeca bili na maminim sisama, neki i doslovno, ja sam dobivao prve upite učitelja “Ti se briješ?” U ono je vrijeme to pitanje izazivalo podsmijeh i smijeh ostatka razreda. Danas je eto situacija obrnuta. Oni se vjerojatno svi briju na dnevnoj bazi, ali ja se ne brijem.
Brijanje sam upoznao među prvima, ali ga i napustio među prvima, a što sam stariji to sam sigurniji da je to ispravna odluka.
Zašto puštam bradu?
Na to pitanje ni sam sebi ne znam odgovoriti. Ali ono što znam je da je brada dio mene i, možda malo nespretna usporedba, ali ona je dio mene kao i ruke, noge, prsti.
No, kad bih morao popularizirati, nekako generalizirati i u duhu interneta izvući tri, četiri, jedanaest glavnih razloga zašto nosim bradu i zašto preporučujem puštanje brade onda bi se to svelo na sljedeće:
Brijanje je bolno, naporno i potpuno nepotrebno
Brijao sam se jako dugo. Naime, ne cijelo lice (osim svakodnevnog brijanja za vrijeme vojske) u prvim razdobljima svog bradatog života nosio sam takozvanu kozju bradicu. Bila je popularna u ono vrijeme.
No, ni dan danas ne mogu shvatiti što me prisiljavalo na to svakodnevno struganje kože, iritaciju, taj neugodni proces koji je vrlo često ostavljao crvene i zakrvavljen tragove na koži.
Nije mi jasno niti mi neće biti, ali ono što mi je danas jasno je da se nikad više na vraćam na to.
Zbog brade smo pametniji, ozbiljniji i seksi
Kažu mnoga istraživanja i ankete da su bradonje privlačniji, ozbiljniji, spokojniji, dostojanstveniji, mirniji, poželjniji, zdraviji, ljepši, dugoročniji, inventivniji, snalažljiviji, marljiviji, svrsishodniji, pouzdaniji, praktičniji, voljeniji itd. Pa eto, zašto ne?
Uglavnom sam sebe smatram ozbiljnijim s bradom. Meni dovoljno, mišljenja drugih, a meni ne toliko bitnih ljudi mi i nisu igrala nikad neku poveću ulogu, dok je kod bliskim i meni bitnih ljudi u životu brada sastavni dio mene već desetljećima.
Sama odluka o nebrijanju je pametan korak, upravo zbog toga smo i pametniji (a ne zato što rast brade utječe na razvoj mozga – što utječe, ali još nitko nije dokazao).
Bradonji ne treba spinner ni kuglice protiv stres
Ne trebaju mu ni tablete protiv stida. On ima svoju bradu, svog suputnika, svog spinnera, svoj čarobni štapić. Kad razmišljam gladim bradu, kad sam nervozan gladim bradu, kad sam gladan jedem, a kad sam umoran spavam. Ne trebam spinner, gumena viseća muda, ali ni kuglice protiv stresa.
Jednom kad kažeš ne brijanju i pustiš bradu bradu nema više jutarnjih mućnina
To je jednostavno kao onda kad smo napustili pećinu, drvo, šumu te izgradili vlastiti dom. Nema više povratka u tu špilju, tu pećinu, penjanja na to drvo osim ako će nam povratak ovisiti o samom životu (ili smo kao klinci krali susjedima trešnje).
Tako je i s bradom. Jednom kad muškarac proživi, osjeti sve dobrote, sve prednosti nošenja brade bezbradi su mu muškarci jednostavno kao ljudi koji još uvijek nisu shvatili smisao života s bradom i koji nisu zaživjeli punim plućima (što je doslovno jer je dokazano da brada filtrira zrak prilikom udisaja). A svaki tupavac koji mi uleti sa smiješnim savjetom da se brijem jer će mi biti bolje i ljepše je jednostavni biće nižeg intelektualnog ranga (moje osobno mišljenje koje zadržim uvijek za sebe, ali sad barem znate što mislim o svakome tko mi savjetuje brijanje).
