Dolazi nam toplinski val. Već se radi senzacija iz toga po medijima, a kao da nam isti ne dolazi svake godine i kao da poput prave turističke zemlje to i ne očekujemo. No bilo kako bilo ovo nas vrijeme mami u hladovine, druženja vani u prirodi, a sukladno tome roštiljadama koje se polako mirišu skoro iz svakog drugog dvorišta.
Naišao sam jutros tako na jednu priču u kojoj njezin protagonist, a bradonja priča svoju dogodovštinu koju je kao BBQ master imao protekle godine kada je radio veliki roštilj za obitelj i prijatelje. Pljeskavica, ćevapa, rebarca, vješalica, krilca, kobasica, nema čega nema.
Naime, uz sami roštilj je dodatno vruće, a to zna iole svaki roštilja vičan muškarac, te je potrebnije unošenje većih količina tekućine u organizam. Vino nikako ne savjetujem jer će se javiti situacija da ćete već nakon druge ture prvi završiti pod stolom. Međutim pokoje pivce uz redovito unošenje vode u tijelo odlična je i dobitna kombinacija (pivom ujedno malo i podlijevate meso na roštilju, da ne zagori).
Ova priča na internetu podsjetila me na jednu moju dogodovštinu koja se također dogodila u situaciji kad sam bio uz vatricu i roštilj. Doduše nije to bio roštilj tipa BBQ u dvorištu za obitelj i prijatelje, već se radilo o pečenju jegera (onog starog jegera koji je još valjao) na otvorenoj vatrici potkraj ljeta u predvečerje na jednom proplanku krasnog šumarka na sjeveru Hrvatske.
Uglavnom, prva greška je bila što sam uzeo pretanki štap te je tijekom pečenje jegera, a već pri samom kraju isti izgorio i moja se sočna komadina mesa našla u vatri. Pošto sam bio već prilično gladan, čekajući da se ispeče i paralelno popivši dvije pivice tijekom čekanja, onako sam se impulzivno približio vatri, a kako bi spasio moje pečenje.
I spasio sam ga, ali odjednom sam osjetio miris spaljenih dlaka. Moja je brada, naime, počela gorjeti. Panično sam je ugasio no prekasno. Barem trećina je zauvijek bila otišla u dim.
Nisam pazio. Nisam razmišljao. Glad je bila prejaka.
Nakon toga, posebno pazim na bradu. Nije mi problem ako se opečem, ako me poprska malo ulja po pivskom trbuščiću, preživjet ću, ali posebno pazim na bradu.
Poanta ove priče je da pripazite na bradu tijekom roštiljanja. Svežite je rep, pletenicu, zaštitite je nekako maramom. Sama brada je kao i vaše lice direktno izložena otvorenoj vatri, stoga nemojte je previše mazati uljima za bradu kako bi preživjela, jer će se ista početi kuhati i pržiti u tom ulju. Osim toga samo ulje, kad bude na višim temperaturama je zapaljivo.
Uzmite vode, špricaljku i špricajte je, držite je uvijek vlažnom, mokrom. Bradi će biti ugodnije, vama će biti ugodnije i uz posebnu pažnju male su šanse za samozapaljenje.
Protagonist priče s interneta nije imao sreće kao ja, ostao je bez cijele brade i obrva. Ja sam imao sreće pa je jedno trimanje i kraćenje spasilo stvar. No, danima me pratio neugodni miris spaljenih dlaka.
