Nedavna istraživanja su pokazala da se ćelavi muškarci doživljavaju kao snažniji, dominantniji i općenito “muškiji” od nas dlakavih po tjemenu. Stoga, doista nema razloga za brigu ili paniku ukoliko ste jedan od mnogih muškaraca koji imaju problema sa gubitkom kose.
Studija, koja se prvenstveno bazira na mišljenjima, željama i viđenjima žena, govori da ni u kom slučaju ne nosimo tupe, periku ili da pokušavamo ostatkom kose prekriti dijelove glave gdje kose nema. Ne skrivajmo svoju ćelavost.
Žene će ćelave muškarce doživljavati kao pouzdanije.
Prema američkom udruženju koje se bavi problemom gubitka kose dvije trećine muškaraca će do svoje 35 godine doživjeti određeni gubitak kose, dok će do 50 godine čak njih 85% proživjeti značajniji gubitak kose.
Naravno postoje i problemi s gubitkom kose i kod muškaraca mlađih od 22 godine kojima se javljaju i određene psihološke indikacije zbog samog gubitka kose u takozvanom cvijetu mladosti.
Stoga umjesto skrivanja ćelavosti, prikrivanja perikama ili ostatkom kose, muškarce se potiče da glavu obriju do kraja. Da prihvate ćelavost kao stil življenja.
Današnje je društvo u potpunosti prihvatilo ćelave muškarce, a u nekim sferama društva njih se smatra pouzdanijima, ozbiljnijima i sigurnijima. Stoga je i kod tih muškaraca sve više trend da već na prve znakove ćelavosti odnosno gubitka kose glavu, odnosno tjeme obriju do kraja.
Kako smo i naveli, kod mlađih muškaraca moguće su i određene psihološke indikacije vezane uz gubitak kose, no jednom kad to prihvate, kad iz toga izgrade svoj stil njih nivo samopouzdanja i vjere u sebe drastično raste.
U korist tome ide i činjenica da žene muškarce s obrijanim glavama smatraju seksipilnijima, a razloge tom ponašanju još nije otkrila ni jedna studija.
Znamo samo da žena kad gleda muškarca, kada se događa ona prva impresija prilikom upoznavanja, prvo gleda njegovu kosu. U nedostatku kose njezin pogled pada na njegove oči i tu se događa onaj prvi dojam.
Znači ćelavi muškarci skreću damin pogled direktno na svoje oči, te ako mogu održati kontakt očima, znatno će lakše postići određenu prisnost s tom damom.
Druga teorija pak govori o tome da žene poistovjećuju ćelave muškarce s bebama, te joj pri susretu s ćelavim muškarcem prorade majčinski porivi odnosno instinkt.
Što se pak tiče brade (i brkova) tu su podijeljene, dio njih preferira bradu, a dio njih preferira svježe obrijane, no obje se grupe slažu u jednom, a to je da brada, kakva god bila, mora biti čista, njegovana i održavana.
Mi ćemo stoga doći do zaključka da muškarci s punom bradom koji su ćelavi postižu daleko bolje rezultate pri damama od drugih.
