Ispričavamo se na prostom rječniku u naslovu, ali doista nemamo druge riječi kojom bi počastili ljude koji nikako ne mogu prihvatiti različitosti, i još k tome, zbog tolike uplašenosti i straha od nepoznatog drugima zagorčavaju i uništavaju živote, što zbog straha, što zbog neinformiranosti, što zbog čiste zlobe.
Nedavno je Francuska zabranila nošenje burki u javnosti čime se upravo ta nazovi liberalna i demokratska država izjednačila sa onim država protiv kojih se upravo bori na ovaj način. Svi koji su drugačiji u tom zemlji nisu dobro došli.
Kao da nas prošlost nije ničem naučila, ponašamo se sebično, zlo i nanosimo bol, patnju drugima. Od srednjovjekovne crkve koja je odobravala paljenje žena na lomači jer su vještice, do ne tako davnih i još uvijek aktualnih problema rasizma diljem cijelog SAD, pa do recentnih problema u kojima dio zatupljene mase zbog svoje neinformiranosti, gluposti i zatvorenosti ne prihvaća razlike i svim se silama bori protiv njih.
Najgore od svega je što taj dio mase jedino što zna je generaliziranje. Primjerice, kad nekolicina ekstremnih pripadnika jedne vjere prijeti svijetu terorizmom, to ne znači da je cijela vjera takva, da si svi te boje kože takvi.
Ako pak se svejedno idemo povoditi tim mišljenjen i stavom, onda je kršćanstvo i katolicizam daleko gori i u ime vjere radile se još uvijek se rada, znatno veća sranja diljem planete.
No, nije to problem drugih, to je problem i nas. Što kao osoba, što kao Hrvata. U našoj državi taj rasizam nije samo vjerske i etničke naravi, on je i na nacionalnoj osnovi, on je ponekad usmjeren i prema svakome tko izgleda drugačije, a čemu sam i osobno svjedok. Imali smo i nekoliko komentara na našem portalu u tom smjeru i upravo zbog toga smo iste ukinuli. Svi koji žele mogu se izjasniti na našoj Facebook stranici.
Naime, ne tako davno, možda prije godinu dana, me napao jedan, nazovimo primitivac, ili bolje rečeno duhovno siromašan čovjek, iz razloga jer nosim bradu i neka odem tamo preko Drine, gdje mi je mjesto te je , da budem pristojan, poželio spolni odnos s mojom četničkom majkom. Sve si više mislim nažalost, rođen sam u Hrvatskoj i još jednom nažalost uplatio previše doprinosa i poreza, a skoro za ništa, da bih bio ponosan Hrvat, da bih slušao razne okrznuo-sam-se-metkom-da-budem-branitelj heroje i na kraju krajeva da odgajam dijete u talvom društvu.
Siromaha sam ignorirao do određenog trenutka, ali on nije znao stati. Srećom je uz mene bio frend, prilično prodorna glasa koji je na sve to “puknuo” prije mene, jer u suprotnom moj glas nije toliko prodoran koliko bi mogle biti ruke i šake. Nakon njegove dernjave siromah je ušutio.
Iako je na sjeveru to izuzetno rijedak slučaj, ovo je bio izoliran, diljem Hrvatske, ponajviše na jugu i istoku problem netrpeljivosti je doista primjetna i nažalost dio je svakodnevice.
Stoga, jedino što želimo, što možemo, je da čitatelji našeg portala ne budu govna i neka se ne boje različitosti jer niti jedan crnac, rom, musliman, homoseksualac, žena, bradonja, bolestan, invalid, strani državljanin ne grizu i živo im se j*** za takve siromahe.
