Odmah ćemo nešto naglasiti. Smatra se da je Dienach patio od letargičnog encefalitisa, čudne neurološke bolesti koja se razvija kao odgovor imunološkog sustava na preopterećene neurone.
Letargični encefalitis (von Economova bolest) je neuropsihijatrijski poremećaj koji se prvi put pojavio 1915. godine u Bukureštu i ubrzo poprimio epidemijske razmjere, šireći se sve do Rusije i Sjeverne Amerike. Epidemija je trajala do 1927. godine te je zabilježeno više od 65.000 slučajeva bolesti. Jedan od simptoma letargičnog sna je narkolepsija.
Kada je Dienach prvi put pao u letargični san, trajao je 15 minuta. Drugi put je trajao cijelu godinu…
Tijekom te godine dana koju je Dienach preležao u komi u ženevskoj bolnici, tvrdio je da je ušao u tijelo druge osobe, poznatog profesora fizike Andreasa Northama, koji živi u 3906. godini, a zbog ozbiljne nesreće doživio je iskustvo blisko smrti.
Kada se probudio nekoliko trenutaka kasnije, Northam govori nepoznatim jezikom, ne prepoznaje svoje članove obitelji i ne može spavati. Neprestano je budan. U međuvremenu, u 1921. godini učitelj Dienach pada u komu i stalno spava, ne može se probuditi…
Kad se Dienach napokon probudio iz kome bila je 1922. godina. Bojeći se ikome reći što je doživio, počinje pisati dnevnik u koji bilježi sve čega se sjeća od svog zadivljujućeg iskustva: povijest čovječanstva u nadolazećim stoljećima, od noćne more prenasljenosti i svjetskih ratova sve do nove globalizacije koja je promijenila svijet, radikalnog novog administrativnog sustava, kolonije na Marsu i sljedećeg stadija ljudske evolucije.
Bez bliskih prijatelja i rođaka koji bi mu vjerovali, nikome nikad nije rekao ni za dnevnik, iz straha da će ga proglasiti luđakom.
Ipak, prije nego je umro, predao je dnevnik svom omiljenom studentu Georgeu Papahatzisu, kasnije istaknutom profesoru prava i rektoru Sveučilišta Panteion u Grčkoj.
Paul Dienach nije bio autor, pjesnik ili profesionalni pisac. Bio je običan čovjek koji je vodio dnevnik, za kojeg nikad nije očekivao da će biti objavljen.
No, Papahatzis ga je ipak objavio 1972. godine. Knjiga se u papirnatom ili elektroničkom izdanju može nabaviti na Amazonu.
Ovo su neke od stvari koje je Paul Dienach saznao o budućnosti čovječanstva
Od 21. do 24. stoljeća
Čovječanstvo se još uvijek bori s problemima prenaseljenosti, ekološkog uništenja okoliša, ekonomske nejednakosti, pogrešnog monetarnog sustava, nedostatka odgovarajuće prehrane za sve ljude i lokalnih manjih ratova. Ljudi žive u ovoj bezumnoj utrci za elementarni financijski opstanak bez vremena da se bave svojih duhom i duhovnim razvojem.
Redaju se brojna otkrića u interakcijama elektromagnetskih energija, gravitaciji, duhovnoj energiji (eterodinamika) i antigravitaciji, što je nagrađeno Nobelovom nagradom za fiziku.
Gospodarski sustavi postaju humaniji, mudriji i temelje se na dobroj volji. Ljudi su oslobođeni od ropstva financijskog preživljavanja, čime dobijavu više vremena sa sebe i duhovni razvoj. Novčani sustav izumire, dječja smrtnost postaje rijetkost, a fosilna goriva zamjenjuju se održivom energijom.
Naše mesojedne sklonosti blijede i postajemo vegetarijanci.
Godine 2204. završena je velika kolonizacija Marsa i tamo živi 20 milijuna ljudi. No svi su poginuli 2265. godine u razornoj prirodnoj katastrofi. Ljudi nakon toga više nikada neće pokušavati kolonizirati Mars.
Od 24. do 27. stoljeća
Godine 2309. kao rezultat nagomilanih i neriješenih problema, još jednom velika katastrofa svjetskog rata i općeg razaranja zahvaća Zemlju. Veliki dio civilizacije koju znamo prestaje postojati. U tom ratu su gotovo istrijebljene crna i žuta rasa.
Kako bi se u budućnosti to spriječilo 2396. godine napokon se na Zemlji uspostavljaju Globalni parlament kao i Globalni savez naroda ili država. Ali ovaj Globalni parlament, iako se njegovi članovi i dalje biraju voljom naroda, više ne čine političari ili poslovni ljudi, već znanstvenici, tehnolozi i humanitarci.
Iste te 2396. godine vrijeme se opet počinje računati “od nule”. Ipak, Globalna vlada je oblik totalitarizma, a nacionalne vlade se izravno ili neizravno suprotstavljaju još par stoljeća. Ljudi su još uvijek nacionalno osviješteni i nisu razvili planetarnu svijest.
Uspjeli su tek nakon sljedećih dva do pet stoljeća. Iako ne postoje ekonomske nejednakosti kao danas, još uvijek postoje nejednakosti u pogledu razine kontrole tehnologije i nekretnina. Ljudi su duhovno slabi i tromi. Ovo “posebno mračno doba” traje do 3400. godine.
Do kraja 25. stoljeća novac više ne postoji. Postoji još neka privatna imovina, iako su planetarni resursi preraspodijeljeni i sada su dovoljni da svaka osoba može imati barem osnovni, zdravi životni standard. Prenaseljenost, klima, prehrana i ekološki problemi su riješeni.
Banke i burze su izumrle, zamijenjene s nekom vrstom “glasačkog novca” (vjerojatno neka vrsta elektronske mjere stvarne vrijednosti proizvoda; resursa i energije uložene u taj proizvod).
Uspostavljen je kontakt i razvijaju se odnosi s izvanzemaljskim civilizacijama, a javnosti se to i dalje taji.
Najveći problem je ostala suptilna tiranija. Život je lagodan i ljudi rade sve manje tijekom svog života, koji traje sve duže.
U 27. stoljeću počinje rasti prijetnja globalnog totalitarizma, nakon što skupine “dviljaka” počnu potkopavati svjetsku vladu velikim hakerskim napadima.
Do 2600. godine privatni sektor i nacionalne vlade igraju samo manju ulogu u svjetskim poslovima, budući da su ljudi stekli planetarnu svijest. Svjetska vlada počinje raditi nevjerojatno dobro nakon što je napad divljaka odbačen, a izravna demokracija postje način upravljanja Zemljom.
Godine 3382. Događa se neobični fenomen u čovječanstvu. Ljudi jedan za drugim iznenada dobivaju novu duhovnu sposobnost koja bi se mogla nazvati hipervizijom ili hiperintuicijom. Izravni pristup “velikoj duhovnoj svjetlosti” ili “izravno znanje” s izuzetno snažnom i zapanjujuće jasnom kreativnom snagom. Ljudski mozak mutira i sve više ljudi ima telepatske sposobnosti.
Godine 3400.-4000.
Nakon gotovo 1000 godina mraka dolazi novo “Zlatno doba”. Sada u Globalnoj vladi više nema znanstvenika i tehnokrata. Ali ima “univerzalnih stvoritelja”. Osoba koje istodobno kombiniraju kvalitete i sposobnosti filozofa, umjetnika, znanstvenika, obrtnika, mistika, itd. Sve u društvu je besplatno, odjeća, kuća, hrana, prijevoz, itd. Nema privatne imovine, a jedine nejednakosti su čast i ugled.
Ljudi više ne mjere životni uspjeh tehnološkim i materijalnim standardima življenja, već uglavnom emocionalnim, mentalnim i duhovnim razvojem i samoizgradnjom. Ljudi u cijelom životu rade samo 2 godine, i to između 17. i 19. godine.
Planetarni jezici koji se razvijaju temelje se na trodimenzionalnim unutrašnjim slikama koje se mentalno projiciraju bez zvuka ili pisma.
Znanstvenici su otkrili i aktivirali “uspavane dijelove” našeg DNK, koji sada ima više od dvije uzvojnice.
Leteći tanjuri su zastrajeli i zamijenio ih je novi način putovanja koji uključuje “otvore na poljima”. Tu tehnologiju smo dobili od drugih civilizacija iz naše galaktike i čovječanstvo je napokon završilo svoju svoju tisućljetnu borbu između plemenitog i divljeg i sada smo u velikoj većini plemeniti.
Prema današnjim standardima, ljudi iz budućnosti bi djelovali naivno, osjetljivo, iskreno, nepretenciozno i bez lukavo skrivenih motiva. Ljudi mogu osjetiti tuđe osjećaje i namjere, tako da tajenje više nije dio ljudske kulture.
Stanovništvo zemlje je manje od milijardu ljudi te postoji obilje za pristojni život. Zakoni u društvu radikalno su smanjeni na nekoliko, budući da u društvu gotovo i nema negativnosti ili zlonamjernih pojedinaca.
Postoje samo tri vrste zakona:
1) Oni koji se odnose na dvogodišnji rad
2) Oni koji se odnose na promet i distribuciju robe
3) Oni koji se odnose na demografski stabilnu veličinu stanovništva (kontrola rađanja)
