O razini stresa koju menadžerska uloga nosi i često podrazumijeva, dovoljno govori već ustaljeni naziv „menadžerski stres“. Svakodnevno donošenje odluka ključnih za uspješnost poslovanja, svakodnevno planiranje, organizacija, vođenje i preuzimanje odgovornosti u postavljanju i postizanju ciljeva vrlo lako dovedu do iscrpljivanja i narušavanja zdravlja pojedinca, smanjujući pri tome i kvalitetu života.
Uzmemo li u obzir epidemiološku situaciju koja se odrazila na sve aspekte života, opravdano je pretpostaviti da stres koji se do sada nagomilavao, u novonastaloj situaciji poprima novu razinu. Profesionalno iscrpljivanje, odnosno stanje mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano poslovnim aspektima života, a koje rezultira smanjenom sposobnošću obavljanja poslovnih zadataka, poznato je pod nazivom burnout ili sindrom sagorijevanja.
Ovo je stanje rezultat dugotrajnog stresa na radnom mjestu koji nije na vrijeme reguliran te za razliku od „običnog“ stresa, traje duže te sa svojim simptomima spada u kronične poremećaje.
Uzroci sagorijevanja
Među najčešćim uzrocima koji vode sagorijevanju su preopterećenost poslovnim zadacima, manjak resursa za njihovo izvršavanje, manjak zadovoljstva poslom, ali i odnosi u kolektivu, među ostalim i – izolacija.
Pokazatelji sagorijevanja
Kada problem traje dugo, prestanemo ga doživljavati kao problem. Tako poteškoće sa spavanjem, rastresenost, pomanjkanje motivacije, lako otklonjiva pažnja ili nezadovoljstvo postaju dio svakodnevice ili nešto što se podrazumijeva. Međutim, zanemarivanjem simptoma problem se produbljuje. Emocionalna i fizička iscrpljenost vode fizičkom obolijevanju, kao i narušavanju kognitivnih funkcija i mentalnog zdravlja.
Stres nije ono što nam se događa. Stres je naša reakcija na ono što nam se događa.
Stres utječe na kompletnu fiziologiju, uključujući i obrasce moždane aktivnosti. To za posljedicu može imati blokadu učinkovitog kognitivnog funkcioniranja. „Skakanje“ s jedne misli na drugu, ruminiranje (kada neprestano vrtimo negativne misli), pomanjkanje fokusa potrebnog za konstruktivno pronalaženje rješenja samo su dio začaranog kruga.
Biofeedback i neurofeedback
S obzirom na to da na brojne stresore nemamo direktan utjecaj, odnosno izvan naše kontrole su, preostaje nam usvojiti obrasce reagiranja koji će nam omogućiti uspješnije nošenje sa stresom. Suvremeni pristupi smanjivanju učinka kroničnog stresa uključuju biofeedback i neurofeedback metodu.
Biofeedback je zajednički naziv za povratne informacije dobivene putem tjelesnih parametara i signala, poput električne aktivnosti mišića, periferne tjelesne temperature, električne provodljivosti kože, varijabilnosti srčanog ritma, disanja i slično. Neurofeedback je vrsta biofeedbacka koja omogućuje mozgu da svjedoči vlastitoj EEG aktivnosti, pomoću koje povećavamo svijest o unutarnjim stanjima te otvaramo mogućnost boljoj samoregulaciji i boljem općem funkcioniranju.
Uz razumljivu povratnu informaciju, mozak postupno usvaja obrasce samoregulacije pomoću kojih se uspješnije nosi sa zahtjevnim situacijama te se brže i uspješnije vraća u stanje ravnoteže. Tijekom procesa, osoba se uči opažati vlastite fiziološke promjene, poput otkucaja srca ili napetosti mišića, kao i svjesno utjecati na njihovu regulaciju. Sam protokol i plan tretmana prilagođavaju se svakom klijentu osobno (individualizacija trening plana), a cilj je postići optimalnu razinu pobuđenosti živčanog sustava i njegovu sposobnost samoregulacije.
Rezultat ovakvog pristupa su razvijanje mentalne fleksibilnosti, bolje samoregulacije, postizanje optimalne mentalne pobuđenosti kao i prikladnijeg odgovora na stres. Tretman je usmjeren tome da osoba sama može postići treningom takvo stanje u svakodnevnim situacijama što vodi većoj radnoj uspješnosti i većoj kvaliteti života.
Biofeedback se pokazao kao vrlo korisna metoda u smanjivanju simptoma stresa, dok kombinacija biofeedback i neurofeedback metode pomaže razvoju i treniranju uspješnije regulacije reakcija na stres u svakodnevnom životu. Ovakav pristup dovodi do stanja psihološke otpornosti i stanja aktivnog kognitivnog rada u stresnim situacijama. Dakle, ne radi se samo o sposobnosti opuštanja već o efektivnom svakodnevnom funkcioniranju i upravljanju stresom.
Tretman biofeedbackom i neurofeedbackom koji se koristi za uspješniji stres menadžment vrlo je sličan protokolu koji se koristi u tretmanu sportaša za poboljšanje izvedbe. Cilj ovakvog treninga je postizanje mentalnog stanja kojeg karakteriziraju smirenost, usredotočenost te spremnost na rješavanje problema. Sposobnost vraćanja u smireno stanje nakon suočavanja sa stresom pokazatelj je dobre psihološke otpornosti. Ključ uspješnog nošenja sa stresom leži u mogućnosti osobe da regulira vlastito mentalno i fiziološko stanje iz dana u dan. Neurofeedback i biofeedback su alati pomoću kojih se ove vještine usvajaju.
