Kada je riječ o bradonjama, onda se obično radi o lijenim, bradatim pivopijama, koji su bili lijeni svakog se jutra brijati pa su odlučili ne se brijati i radije to vrijeme utrošiti u buljenje u plafon ili nešto drugo.
U prethodnoj rečenici ima i nešto istine. U biti sve je manje više istina osim onog dijela o lijenosti. No, tko se doista voli brijati? Tko uživa u brijanju? Tko još pada na stereotipne reklame koje nas uvjeravaju da je brijanje najnovijim Gillette fusion proglide stylerom s višejezgrenim Warp pogonom kojeg bi se posramio i sami Pickard pravi užitak i idealan je načina za započeti dan?
Je l’ znate koji je to idealan način jednog bradonje za započeti dan?
Probuditi se, počeškati bradu, počeškati jaja, a da vidimo je l’ smo zdravi, odvući se do kuhinje, staviti kavu, odnosno vodu, ako pritom ne razbijemo ništa, dan je još bolji. Doći do kupaone, utrošiti 1 minutu na zube, umivanje, ruke i sve jutarnje higijenske rutine koje uključuju i pišanje, zatim utrošiti barem 10 minuta na divljenje bradi, još 5 minuta na nanošenje ulja, te oko 2 minute na češljanje i oblikovanje. Kava je za to vrijeme već gotova, jer ju je žena završila. Uzet šalicu, sjest bliže prozoru uz strateško izbjegavanje jakog jutarnjeg sunca i sljedećih 30 minuta pokušati se razbuditi i postići onu potrebnu radnu temperaturu.
Ja sam osobno bradu počeo puštati u srednjoj školi jer sam želio imati bradu. Iako me se može okarakterizirati kao lijenu osobu, jer radim ono što želim i što mi je super, a sve ono što mi nije lijepo i nije super ne radim, brada nikako nije rezultat lijenosti.
Naprotiv u ovom sadašnjem obliku imam isto, pa čak i više posla s bradom nego bih imao s brijanjem. Razlika je jedino u tome što sam muževniji, zdraviji, sretniji, ponosniji na sebe, imam bolji stil, prepoznatljiv u društvu, imam društvo sličnog mišljenja i sličnih brada, i ne moram svakog jutra strugati oštrim predmetima po koži da bih skinuo ono što mi je sama priroda namijenila.
Brade dakle nosimo zato je uživamo u tome.
I da, moram to spomenuto, svaki se bradonja smatra više vrijednim od onog tko nije bradonja. Ima to nešto što ovaj nema. Ali zbog pristojnosti, bontona i zadržavanje dobrih odnosa sa svima, to neće nikome spomenuti. Na kraju krajeva, vrhunski se sportaš smatra boljim sportašem od onog tko nije sportaš.
S druge strane ne-bradonje su prilično čvrsti u svojem odabiru svakodnevnog brijanja i nerijetko nemaju tu dozu pristojnosti te neke stvari zadržati za sebe: Daj obrij to; Tak’ si k’o ona al kaj’da; Nem’reš takav hodati po svijetu; Gdje si sakrio prsluk s bombama; Pereš ti to redovito; Barem nikad nisi gladan; Pa kako možeš jesti; Kaj nemaš za žilete; Idi natrag preko Drine…
Brada se lako zapali.
Bilo je to vrijeme kada sam pušio. U to doba, a kao ni sad, nisam imao potrebe za trimanjem brkova jer je to uredno radio upaljač, šibice ili žar koji je bio već kod usnica. Za vrijeme paljenja jednog roštilja imao sam i zapalu brade, doduše spretna i panično brza reakcija sačuvala je veći dio brade, a vrhove koji su izgorjeli ionako sam trebao skratiti. Jedino sam dugo vukao miris spaljene brade sa sobom.
Mi bradonje stoga imamo taj određeni problem, određenu otegotnu situaciju gdje moramo paziti da nam se brada ne zapali. Danas kada ne pušim, osjećam se znatno sigurnije, znatno iskusnije i na kraju krajeva bogatije za iskustvo što i kako raditi kada ti se zapali brada.
Ima još nešto.
Mi bradonje volimo gledati druge muškarce s bradama. Ne to nije ništa novog i čudnog. Mišičavi također vole gledati i direktno uspoređivati svoje mišiće. Štreberi isto to rade svojim mozgovima, a mi to radimo svojim bradama. Gledamo druge bradonje, konkretno gledamo brade, analiziramo, tražimo linije lica i obraza, gledamo koji rez se koristi, gledamo sve i uspoređujemo sa svojom. Sve je to ok i super dokle god nam je naša brada najbolja i ne prelazimo određenu granicu u tome. Ne, ne diramo si brade.
Ali ponekad dođe i do kontakta očima, te one prve reakcije, one prve neugodnosti – Što buljiš?! – a koja obično bude uništena do temelja samo jednim prstom gore, laganim jedva primjetnim klimanjem glave u znak pozdrava i poštovanja bradi ili direktnim komentarom “Super brada, kolega”, a što vrlo lako može završiti kasnijim raspravama o blagodatima hmelju i slada u obližnjem pubu uz stjecanje novog prijatelja.
Dakle, rezime je da bradonje nisu lijeni, samo su donijeli još jednu, a u nizu mnogih, pametnu odluku.
I za kraj, kako bi jedan moj kolega bradonja rekao:
Kako misliš kako jedem juhu? Pa žlicom. A ti?
