Prvi zapisi poznatog Halloweena datiraju negdje iz 2000. godine prije nove ere te se spominje kao dio keltskog festivala Samhain (čitaj sah-win). Festival Samhain je označavao kraj sezone žetve i ljeta te dolazak tamne i hladne zime koji su slavili kelti nastanjeni u Irskoj, Ujedinjenom kraljevstvu te sjeveru Francuske.
Za njih je 1. studeni predstavljao dolazak Nove godine, dok je 31. listopad bio dan, odnosno noć za koju se vjerovalo da se duhovi mrtvih vraćaju na Zemlju. Prisutnost tih duhova, smatralo se, da će prouzročiti štete na usjevima i njihovom godišnjem mukotrpnom radu, ali isto tako ti duhovi omogućavali su druidima, keltskim svećenicima, da lakše predvide budućnost odnosno što im donosi nadolazeća godina. Kelti su direktno ovisili o prirodnim uvjetima te su im propovijedi druida te tradicija poklanjanja božanstava bile od velike važnosti, ali i vjere.
[adsense]Da bi prigodno proslavili taj događaj druidi su na tu noć gradili velike lomače gdje bi se okupljalo okolno stanovništvo te palilo svoje usjeve i životinje, a kao svojevrsna žrtva njihovim božanstvima. Za vrijeme lomače i slavlja stanovništvo bi obuklo kostime koji su se između ostaloga sastojali od životinjskih glava i kože te bi jedni drugima pokušali predvidjeti budućnost. Nakon proslave ponovno bi zapalili vatru u svojim ognjištima, koju su ugasili tijekom svečanosti, a kako bi ih nova vatra zaštitila i pomogla im preživjeti nadolazeću zimu. Postoji i dio zapisa koji govore da se u toj noći gasila vatra te su se zatvarala vrata kako duhovi i demoni ne bi ušli u njihove kuće.
Do 43. godine nove ere većinu keltskih zemalja osvojili su Rimljani te su postali dio velikom Rimskog carstva. Tijekom njihove 400-godišnje vladavine keltskim zemljama dva su se rimska festivala kombinirala, odnosno spojila s tradicionalnim keltskim Samhainom. Jedan festival je bio Feralia, dan krajem listopada kada se slavio prolazak mrtvih, a drugo je bilo slavljene Pomone, božice voća i drveća. Tradicionalni znak božice Pomone je bila jabuka te je stoga jabuka i sastavni dio Halloweena kroz igru hvatanja jabuke u vodi.
Utjecaj zapadne Crkve
13. svibnja 609. godine papa Bonifacije IV posvetio je Panteon u Rimu u čast svih kršćanskih mučenika, te je tog dana proglašen blagdan Svih mučenika u zapadnoj crkvi. Stotinu i nešto godina kasnije papa Grgur III pak je taj blagdan, odnosno festival, proširio te je uključio, osim mučenika i svece, a datum održavanja je preselio na 1. studenog.
Utjecaj kršćanstva sve se više širio te su u keltskim zemljama tradicionalni festivali zamijenjeni kršćanskim blagdanima, a u 1000. godini crkva je 2. studenog proglasila Dušnim danom, dan je to slavljen u čast mrtvima.
Diljem svijeta se stoga vjeruje da je upravo crkva pokušala ugasiti tradicionalne keltske festivale te ih zamijeniti sa srodnim crkvenim blagdanima nad kojima je imala kontrolu i nadzor.
Dušni dan se obilježavao skoro isto kao i Samhain, dakle uz velike lomače, povorke te maskiranja u kostime svetaca, anđela i vragova. Dan Svih svetih (eng All Saints Day) također je nazvan i All Hallows (hallows – davanje počasti svetima), generalno praznik odnosno blagdan Svih svetih, a noć prije toga, tradicionalni Samhain, počeo se nazivati All Hallow Eve (Noć svih svetih) te je na kraju proizašao i skraćeni naziv Halloween.
[adsense]Halloween dolazi u SAD
Prvi tragovi Halloweena u SAD kreću s kolonijalnom Novom Engleskom, gdje su doseljenici donijeli i svoje tradicionalne vrijednosti te ih počeli širiti i među lokalnim indijanskim stanovništvom. Halloween kao takav nije postojao već se na taj dan, odnosno noć u malim zajednicama slavio na način da su se pričale strašne priče o duhovima, mrtvima te ostalim demonima, a sve bi završavalo pjesmom i plesom. Time se odavala tradicionalna počast i samim usjevima.
Tako je bilo negdje do 19. stoljeća kada je Amerika bila preplavljena imigrantima, a ponajviše onima iz Engleske i Irske. Ondašnji Amerikanci prihvatili su tradicionalne običaje Iraca i Engleza te su vrlo brzo počela slavlja u obliku maskiranja u kostime te odlazaka od kuće do kuće gdje se tražila hrana ili novac. Kasnije je ta praksa postala poznata kao “trick-or-treat”, a gdje bi zamaskirani slavljenici ukoliko kod neke kuće ne bi dobili nagradu napravili nepodopštinu.
Dvadesetih godina 20. stoljeća Halloween je postao sekularni praznik diljem Amerike, a kojeg je prihvatila cijela zajednica. Prihvaćenjem tog maskiranog slavlja došlo je i do povećanog vandalizma, pljački i pravih nepodopština koje su se skrivale iza ovog opće prihvaćenog praznika. No, negdje 50-ih godina lokalne su vlasti diljem SAD-a uspjele stati na kraj vandalizmu te su obilježavanje Halloweena uveli u škole, javna okupljališta, ali i domove Amerikanaca.
Blagdan se posebice širio među mlađom populacijom, a pošto smo svjedoci baby-booma tih godina, isti je strelovito doživljavao svoju popularnost. Spomenuta praksa “trick-or-treat” je omogućila da baš svako kućanstvo sudjeluje u ovom blagdanu na način da mladima, odnosno djeci u kostimima pripremi neki slatkiš, voće ili “mito” kako vi izbjegli nepodopštinu koju su im djeca spremala.
Danas je Halloween blagdan na kojeg Amerikanci godišnje troše oko 6 milijardi dolara, te je postao drugi najveći komercijalni blagdan.
Američki utjecaj, ponajviše onaj ekonomski, vidljiv je diljem svijeta, pa je tako isti došao i do nas. Dakle, nema tu ničega poganskoga ili đavoljeg na koji se referiraju određene kršćanske skupine koje uz molitvu žele utjecati na Halloween.
Naprotiv molitva i slavlje jedan su od tradicionalnih načina slavljenja Halloweena diljem zapadne crkve. A pošto živimo u sekularnoj državi svatko ima pravo slaviti ovaj blagdan, praznik, svečanost ili festival na način koji smatra prikladnim.
[adsense]Zašto izrezujemo bundeve?
Prvenstveno zato jer je to klincima i roditeljima iznimno zabavno.
Tradicija je to koja je također potekla iz Irske te je već tisućama godina vezana uz Halloween.
Legenda je to o škrtom Jacku koja ide otprilike ovako:
Vrag je veće neko vrijeme bacio oko na Jacka upravo zbog njegove škrtosti i nepodopština. Jednog je tako dana Škrti Jack pozvao Vraga da popije piće s njim. Kako je Jack bio škrt nije htio platiti piće uvjerio je Vraga da se pretvori u kovanicu kako bi Jack mogao platiti i njegovo piće. Kad se Vrag pretvorio u kovanicu Jack je zadržao novac te ga spremio u džep pokraj srebrnoga križa što je onemogućavalo Vragu da se pretvori natrag u izvorni oblik. Jack je s vremenom oslobodio Vraga uz uvjet da ga Vrag neće dirati ni smetati slijedećih godinu dana, a ukoliko Jack umre, Vrag mu neće uzeti dušu.
Slijedeće je godine Jack opet prevario vraga tako da se ovaj popeo na drvo kako bi ubrao voće. Dok je Vrag bio na drvetu Jack je na deblo drveta nacrtao križ koji je onemogućavao Vragu da siđe sve dok Vrag nije opet obećao Jacku da ga neće dirati ni smetati slijedećih 10 godina.
Nedavno nakon toga Jack je umro, a kako govori legenda, Bog nije dozvolio grešniku poput Jacka da dođe u Raj. S druge pak strane Vrag uznemiren zbog toga što ga je Jack prevario te što mora održati obećanje i ne smije uzeti njegovu dušu te ga pustiti ga u Pakao, poslao je Jacka u tamnu noć te mu je dao samo gorući ugljen odnosno žeravicu da mu svijetli put.
Jack je žeravicu stavio u izrezanu repu te od onda luta Zemljom. Irci su škrtog Jacka prozvali “Jack of the Lantern” te skraćeno “Jack O’Lantern”.
Ljudi diljem Škotske i Irske su počeli izrezivati vlastite verzije Jackovih svjetiljki iz repe i krumpira te ih stavljali na prozore, a kako bi uplašili i otjerali Jack te ostale lutajuće duše.
Zajedno sa Halloweenom, a tijekom imigracija u SAD je došla i legenda o Jacku, a gdje su običaji izrezivanja repe i krumpira zamijenjeni izrezivanjem bundeve, a koju su doseljeni Irci i Englezi otkrili u Americi.
