Danas smo svjedoci sve češćih rastava braka, sve češćih raskidanja dugoročnih veza. Jedan moj prijatelj dobio je zahtjev za rastavom braka nakon svega godinu dana i doista ne poznajem, ne vidim nikoga oko sebe tko nije imao ili tog osobnog iskustva ili iskustva preko najbližih prijatelja ili rodbine.
Dok nas smrt ne rastavi sve je rjeđi pojam i sve se češće mijenja s “dok mi ne dosadiš” ili “dok ne postane teško”.
Osobno mi se bliži 10 godišnjica braka i prolazili smo svakojaka iskustva. Bilo je turbulentno, bilo je manje turbulentno, bilo je teško, bilo je lako, bilo je nemirno, bilo je mirno, bilo je bure, bilo je bonace, sve u svemu deset godina je prošlo. Jednom kad se dvoje ljudi odluči na bilo kakav oblik zajedničkog života, bio to brak ili vanbračna zajednica, njihova je dužnost kao cjeline da ne pucaju i da se ne razilaze na prvi znak njihove zajedničke oluje.
Današnja, ponajviše mladež, u brak ulazi nepromišljeno, žurno, zaljubljeno do ušiju ili jednostavno zatrudne (isključiti ću ovdje brakove iz interesa) i već prije nego se smire od prve svađe papiri za rastavu su na stolu.
Idemo stoga proći deset stvarnih obećanja prije nego se upuštamo u igru. Nije toliko nužno da si ih svakodnevno izgovarate, da se obvezujete bilo kakvim moralnih ili papirnim ugovorima, potrebno je samo da ih duboko u sebi potvrdimo i živimo.
Obećavam da ću biti uz tebe i kad stignu teška vremena
Najlakše je biti s nekim kad je vani sunce, kad sve ide po planu, kad smo sretni i friško zaljubljeni. Kad je cijeli svijet naš.
Cijeli svijet nije naš i vjerojatno nikad neće. A sunce će kad tad prekriti oblaci i prolaziti će dani pa i tjedni kad sunca vidjeti nećemo. I onda će krenuti problemi. Problemi jedne strane, problemi druge strane. Možda i bolest, možda tolika nesreća pa nećemo moći imati bebu. Jesmo li spremni na sve to? Jesmo li spremni, kad je nama najteže, biti podrška partneru?
Ponavljam, ta vremena su pred nama, iako danas to ne izgleda tako. A kad stignu, sjetimo se obećanja i držimo ga se, jer je to jedini način da sunce opet zasja. Ali budimo spremni da će i nakon tog ponovnog sunca, opet biti oblaka i kiše.
Obećavam da ćemo ‘mi’ uvijek biti prioritet
Naša želja za poslovnim uspjehom ne jenjava. Želimo se probiti što dalje, želimo da projekt uspije. Da vrlo je je lako 12, 16 pa i 18 sati biti 100% posvećen poslovnom svijetu, no i to je prihvatljivo i prolazno kad i tim tempom pronađemo mjesta za ‘nas’, za osobu koju volimo. Vikendi, jedan slobodan dan u tjednu ili određeni sati dana kad ništa i nitko osim naše voljene osobe ne postoji u našem svijetu krucijalan je dio veze.
Kad izgubimo voljenu osobu zbog posla, karijere, pitajmo se, a s kime ćemo taj naš uspjeh podijeliti?
Obećavam da neću zaboraviti koliko te volim
Iako je ponekad teško stalno misliti o tome, ponajviše ako gradimo karijeru, vodimo užurban život, potrebno je na dnevnoj bazi pokazivati koliko nam druga polovica znači u životu. U dugim je vezama najveći problem što te zahvalnosti nestaje, odnosno ono što nas je nekad guralo dalje, vodilo sada postaje svakodnevica.
Kad nekoga uzimamo zdravo za gotovo, a to se najčešće događa nakon godina zajedničkog života, vrlo je vjerojatno da će to dovesti do većih problema, pa i sumnje u vašu vezu kao takvu.
Obećavam da neću gubiti vlastiti identitet
Zdrava i sretna veza ili brak mogu biti samo ako se u njoj nalazi dvoje individua s identitetom s kojim su i stupili u brak ili vezu. Kratko, osoba nas voli i želi provest život s nama zbog nas, zbog toga što jesmo. Ne mijenjajmo to. Naši snovi, naši ciljevi, naši hobiji ušli su u vezu s nama i tamo neka i budu.
Obećavam da neće nestati uzbuđenja
Osim što nekoga volimo i zajedno živimo stvari je potrebno s vremena na vrijeme i malo začiniti. Naime, vatru koju smo zapalili na početku veze potrebno je održavati. Svako malo pobuditi koju iskricu da se ista ne ugasi. Večera uz svijeće, neplanirani vikend izlasci, noviteti u krevetu, samo mi znamo što je najbolje za nas, ali nikako ne dozvolimo da se vatra ugasi.
Obećavam da ću našoj djeci pružiti samo najbolje
Djeca su rezultat naše ljubavi. Djeca su svojevrsni produžetak naših života. Djeca smo mi dvoje u njima. Ovdje ne treba previše govoriti, osim da će s djetetom doći do promjena kojih nismo ni svjesni i samo će se po sebi nametnuti da ćemo svojoj djeci, našoj djeci uvijek i zauvijek pružiti samo najbolje. Ali nije zgoreg dati to obećanje na početku.
Obećavam da ću te prihvatiti i voljeti u potpunosti
Svi imamo mane, svi imamo određene nesigurnosti, svi imamo nešto što smeta našeg partnera. Ne možemo očekivati da će naša voljena osoba biti idealna i savršena. Moramo zavoljeti i želimo zavoljeti sve te nedostatke i mane.
Obećavam da te neću voljeti samo zbog tvoje ljepote
Da, ono prvo što nas privuče kod neke osobe i zbog čega se zaljubimo je fizička privlačnost, ljepota. Ljepota ja definira u očima promatrača. Nakon te prvotne privlačnosti, lude zaljubljenosti koja se prvenstveno temelji na fizičkoj privlačnosti slijedi onaj dublji dio, kada se zaljubimo u osobu zbog onoga što ona je, a ne zato jer ima super zube i usne. Dakle, prije nego se obavežemo na dugoročnu vezu dajmo sebi i voljenoj osobi vremena da se zaljubimo dublje, da zaljubljenost preraste u pravu ljubav.
Obećavam da se neću zapustiti
Kažu da je najveća ljubav postignuta onog trenutka kad slobodno možete pred partnerom pustiti vjetar (prdnuti). Ok, možda to definira određenu stabilnost i ljubav, ali nikako se ne prepustite tom širokom i sporom zajedničkom toku. Većina će partnera nakon stupanja u brak dignuti ruke, sjesti na kauč i reči – eto sređeno, u braku smo, posao je gotov. Ne, naprotiv naš posao tek kreće. Još se trebamo truditi, još se trebamo zalagati, još se trebamo dokazivati međusobno, samo na jednom drugom, višem nivou. Ne dopuštajmo da se planinski brzaci pretvaraju u duboke, spore, široke riječne tokove.
Obećavam da sam u tome do kraja života
Dok nas smrt ne rastavi. Da. Do kraja života, cijeli život. Do smrti. Do kad budemo stari pa i dalje, a možda proces starenja ubrza i neka bolest, ružno zvuči, ali moramo nogama čvrsto stajati na tlu i objeručke prihvatiti realnost onakvom kakva je. Zar ste pomislili da nikad nećete biti stari? Ta vremena su pred nama, a na nama je da se odlučimo da li ćete ih provesti sami ili s osobom s kojom smo odlučili provesti cijeli život.
