Zašto neki muškarci ne mogu pustiti bradu?

Kad smo bili u pubertetu govorili su nam da što se češće brijemo to će nam brada biti čvršća i jača. Na kraju krajeva govore danas i za malu djecu da ih treba šišati na kratko kako bi imali jaču kosu. Naravno takve narodne pripovijetke ne drže vodu zbog mnogo očitih razloga, ali opet i dalje roditelji šišaju djecu da bi imali bujniju i snažniju kosu, a tinejdžeri se briju kako bi imali bujniju bradu.

No, činjenica je da ne mogu svi imati bradu, a i među onima koji je imaju postoje mnoge varijacije kod rasta i razvoja brade te naravno ukupnog uspjeha puštanja i održavanja brade.

Danas postoje razni trikovi, savjeti pa čak i dodaci prehrani, lijekovi koji bi trebali utjecati na nedostatak brade. No, realno gledajući ljudska vrsta još uvijek nije dovoljno pametna da bi se mogla nositi sa svim nedostacima koje nam pripreme evolucija ili vlastita genetika.

Prvi faktor koji se stavlja na tapetu kod onih koji ne mogu imati bradu je nedostatak testosteron, odnosno muškarci s više testosterona mogu pustiti bolju bradu.

To i nije najtočnije objašnjenje jer sami testosteron je dio grupe hormona koju zovemo androgeni, a koji reguliraju naš spolni razvoj. Konkretno testosteron regulira, a među brojnim drugim stvarima, ono što zovemo muške sekundarne spolne (ali i seksualne) karakteristike.

Sekundarne karakteristike pokrivaju sve one fizičke atribute koji su obično obilježja muškaraca, a koja nisu direktno vezana uz samo reprodukciju, seks. Brade jesu seksi, ali nisu baš praktične za seks, je l’ da?

Dakle, testosteron je razlog zašto muškarci, ali i neke žene, imaju bradu, razvijenije mišiće, dublji glas i tako dalje. No, to nije odlučujući faktor zašto neki muškarci ne mogu imati bradu.

Testosteron kao takav ne može predvidjeti i direktno utjecati na rast brade. Ono što tražimo, onaj krivac u kojeg ćemo uprti prstom naziva se dihidrotestosteron odnosno DHT.

DHT je u principu iznimno potentni oblik testosterona koji potiče rast brade, ali s druge strane, potiče i gubitak kose. No stvar se tu još dodatno komplicira.

Naime, mogućnost rasta brada, kao i činjenica hoćemo li ćelaviti ili ne isključivo ovisi o broju takozvanih androgenih receptora koji se nalaze u površinskom dijelu kože.

Znači, što imamo više androgenih receptora, to će se više DHT-a vezati za njih, a direktni rezultat toga je više kose na donjem dijelu glave (brada), a manje kose na gornjem dijelu, tjemenu, glave.

Razlog tome, odnosno razlog zašto isti kemijski spoj rezultira suprotnim učincima je u tome što su sami genski zapisi različiti za različite folikule kose. Geni brade nisu isti genima kose.

Što se tiče androgenih receptora, nažalost tu još ne postoji efektivno i praktično rješenje koje bi utjecalo na njihov broj i sama količina tih receptora u potpunosti je predodređena našom genetikom.

Iako postoji sve više lijekova koji će smanjiti recimo količinu DHT-a u tijelu, koji se danas koriste u pokušajima rješavanja ćelavosti u muškaraca, doista u ovom trenutku ne možemo mnogo toga učiniti kako bi povećali broj androgenih recepata, a kako bi se konačno mogli pretvoriti u bradatog drvosječu.

Naravno, to ne znači da nije moguće, a što potvrđuju i studije, no u ovom trenutku doista je teško postignuti brojku koja bi imala neki ozbiljniji utjecaj na rast brade.

Naravno, uvijek postoje i iznimke. Pa tako muškarci s puno androgenih recepata i DHT mogu u jednom trenutku razviti takozvanu alopecia areatu, kožnu bolest koja utječe na folikule kose te rezultira gubitkom dijela brade ili kose, odnosno rezultat je takozvana djelomična (patchy) brada. No, kao i većina mnogih bolesti, ona je izlječiva.

Još jedna iznimka su žene koje mogu pustiti tamnu i gustu bradu, a što pak je posljedica stanja nazvanog hirzutizam. Hirzutizam se javlja kod žena, koje kao i muškarci, imaju veći broj androgenih receptora kao i povećanu količinu testosteron, a kojeg žene već ionako proizvode u manjim količinama.

Hirzutizam inače nije toliko rijetko stanje, čak 5% žena može komotno pustiti bradu, za kakvom će zavidjeti mnogi muškarci.

No, ne baš dobra vijest je da ako ste u dvadesetima i mučite se s puštanjem brade, odnosno brada vam baš i ne raste, onda je vrlo vjerodajno da ćete se s time mučiti i ostatak života. S druge strane, vrlo vjerojatno nećete baš ni tako brzo oćelaviti.

Ako pak ste među onima koji ćelave i ne mogu pustiti bradu, žao nam je.