Vila 4.0

vila40

Kada sam prvi puta vidio ovu građevinu nisam bio siguran da li mi se sviđa ili mi je ipak ˝malo previše˝. No, što sam je više gledao i proučavao sve mi je više imala smisla, kao i sama priča oko nje. Naime, Vila 4.0 je, u orignalu nastala 1967. godine i to kao jedan manji segment ovoga što vidite na slikama. Tlocrt ondašnjeg objekta bazirao se na obliku šesterokuta i za to je vrijeme bio vrlo interesantan i u stilu. Kako su godine prolazile stanari su odlučili mjenjati njen izgled, volumen i funkcionalne zone, no nekako nisu pratili originalnu ideju (baš kao i masa stambenih objekata koje gledamo svaki dan). Tako je stajala sve do 2001. godine kada je nastala treća verzija ovog objekta.

Tada je došlo do još većeg debakla jer se tu dograđivalo i mijenjalo bez uma i razuma. No, pred nekoliko godina desila se sinergija između klijenta i arhitekta Dicka van Gamerena iz Nizozemske. Zahtjev je bio da se kuća kompletno renovira, poboljša na svim poljima i iz nje stvori održivi i bezvremenski stambeni objekt. Kompletno svi zidovi su adaptirani i maksimalno izolirani, promjenjene su sve staklene površine sa onima najoptimalnijima, srušeni su zidovi i optimizirane su funkcionalne zone, promjenjeni su fokusi i smerovi nekima od njih kako bi cijeli objekt imao svojevrsni ˝implodirajući˝moment (u svom pozitivnom smislu). Oklop objekta se sastoji od tri povezanih šesterokutnih dijela sa staklenim svodovima i mnogo nepravilnih ploha; toliko nepravilnih da im nije moguće ući u trag. Bezvremenost koja je zahtjevana očituje se u minimaliziranju odabranih kolorita i materijala – svijetli tonovi i betonski materijali po cijelom interijeru veži isti za vanjštinu objekta kako bi izgledao savršeno ujednačeno. Također, svijetli tonovi (bijeli ako baš želite) sa mnogo izvrsno projektiranih staklenih površina kako bi u svakom trenutku bilo i više no dovoljno svijetla savršeno se poklapaju sa okolinom u kojem je objekt smješten. No, da ne bi stvari prepustili slučaju i okolni krajolik je dizajniran kako bi se pojačao cjelokupni efekt. Zasađena su stabla bukve i ostalo bilje, jedino je potok ostao na svom mjestu. Održivost i ekološka podobnost su bili jedan od uvjeta, a to se ˝riješilo˝ korištenjem grijačih pumpi, solarnim bojlerom, komletnim LED sustavom rasvjete i drugim stvarima. Bilo kako bilo, nizozemci su još jednom pokazali kako se to radi!

Fotografije: Marcel van der Burg – Primabeeld

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInBuffer this pagePin on PinterestDigg thisShare on RedditShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page