Zamjena prekidača za struju je prilično jednostavan proces, no ipak mnogi se boje pristupiti ovom problemu jer se ili boje struje ili jednostavno njihove ruke i prsti nisu namijenjeni rukovanju alatom. Bilo kako bilo, pravi gentleman bi trebao znati zamijeniti prekidač za struju, točnije gentleman treba znati kako na siguran način zamijeniti prekidač za struju, bez obzira radi li se o prekidaču u njegovom vlastitom stanu, kući ili u habitatu određene dame u nevolji.
Krenimo s akcijom, sav alat koji nam je potreban je u suštini jedan klasični odvijač-ispitivač. U nekim slučajevima potreban bude još jedan odvijač, a to ovisi i izvedbi vijaka na samom prekidaču.
Prvi korak je da nakon identifikacije neispravnoga prekidača, što vjerujem da nije problem, pronađemo razvodnu kutiju za struju i, nadamo se, da u njoj postoji shema osigurača koju nam je trebao ostaviti majstor električar. Shema je to koja označava za koje dio stana je odgovoran određeni osigurač. U našem slučaju radi se o prekidaču u spavaćoj sobi za što nam je potrebno ugasiti osigurač F2. Mislim da su razlozi za ovaj korak jasni samo po sebi.
Prekidač kojeg trebamo zamijeniti je imao prilično oštećeni plastični odnosno zaštitni dio te je jedino rješenje, a umjesto popravka, zamjena istog. Prije same zamjene šokirala me prilično loša kvaliteta izvedbe završnih soboslikarskih radova. No, srećom tu je Gentleman gladan novih tema za rubriku Sam svoj majstor pa ćemo vrlo brzo morati ožbukati i obojati sobu te popraviti ove završne radove odnosno rupe.
Slijedeći korak našeg zadatka je odvajanje postojeće baze odnosno samog prekidača iz zida, a za to je potrebno odvrnuti vijke koji drže prekidač u montažnoj kutiji, odnosno rupi na zidu, a ovisno o samoj izvedbi radova.
Kad smo otpustili vijke i izvadili prekidač potrebno je sa starog prekidača maknuti vodiče (žice za struju), a prije toga nije zgorega još jednom provjeriti da u prekidaču i žicama doista nema struje. Za to nam je potreban odvijač-ispitivač, a mjerenje se vrši tako da metalni vrh ispitivača stavimo na žicu odnosno mjesto gdje želimo provjeriti da nema struje, dok prstom dodirnemo drugi kraj, odnosno metalni završetak na ručki ispitivača. Ako se žaruljica upali struja je još uvijek tu, u suprotnom nastavljamo sa demontažom.
Žice odvojimo na način da pritisnemo takozvane kočnice/kvačice (ili odvrnemo vijke, ovisno o izvedbi prekidača) za žicu i jednostavno je izvučemo van. Pritiskom na kočnicu žica će izaći vrlo lako.
Na novom prekidaču izvadimo plastičnu klackalicu, odnosno ukrasnu klackalicu te provjerimo gdje se, i ako se, nalaze vijci za prihvat vodiča, otpustimo ih te, zlu ne trebalo, provjerimo još jednom da li su slobodne žice bez struje.
Strelice simbolično označavaju smjer strujnog kruga te mjesta gdje stavljamo žice. Ovaj prekidač radi na principu otvaranja i zatvaranja strujnog kruga.
Žice stavljamo u utore namijenjene za prihvat vodiča te pomoću, za to namijenjenoga, vijka pritegnemo da se žica ne može odvojiti od samog prekidača.
Korak ponavljamo i za drugi vodič odnosno žicu.
Nakon toga na prekidaču otpuštamo vijke, ako već nisu, pomoću kojih se pričvršćuju odnosno ugrađuje u zid ili kutiju, a kako bi uopće mogli ugraditi prekidač na svoje mjesto.
Većina prekidača dolazi s gumicom koja privlači dva metalna dijela kojima se prekidač učvršćuje na zid. Tu gumicu ostavimo na prekidaču jer će nam ugradnja biti znatno lakša.
Prekidač poravnamo u vodoravni položaj.
Pritegnemo vijke do granice kada osjetimo da dalje više ne ide. Nije potrebno stezati iz sve snage, dovoljno je da uhvati zid i da je prekidač stabilan i nepomičan.
Stavimo zaštitnu masku, odnosno klackalicu ili kako to već majstori zovu te provjerimo da li je prekidač ispravan.
Vraćamo se do naše razvodne kutije te pustimo struju, odnosno uključimo osigurač koji smo prije isključili.
Ako smo sve odradili uspješno, a naravno da jesmo, svjetlo se pali i gasi bez opasnosti da nas udari struja.
