Što smo sve zaboravili o ljekovitim moćima glazbe?

Ljekovitu snagu glazbe poznavali su ljudi iz prošlosti i trudili su se iskoristiti je što više. Među primitivnijim plemenima nekada bilo je uobičajeno koristiti bubanj i razne udaraljke kako bi se povećala djelotvornost ljekovitih biljaka.

Osim toga, koristili su udaraljke, razne zvečke i bubnjeve kao lijek sam za sebe. Takva praksa bila je uobičajena nekada, ali i danas među američkim indijancima.

Paul Rudin u eseju Music and Medicine Among Primitive Peoples navodi kako se u plemenu Ojibwa takozvanijessakid vračevi koriste pjesmom uz zvuk zvečke te se taj način liječe bolesne. Slično je u plemenu Winebago: oni koji su primili u sebe “duh medvjeda” također mogu zaliječiti rane tako da pjevaju.

U drevnim civilizacijama bilo je poznato da glazba ima takve učinke i namjerno su je koristili na taj način.

U Finskom epu Kalevala može se pročitati kako je neki mudrac uspješno ne samo smirio divljanje pobješnjele mase ljudi, već i hipnotizirao ljude pomoću glazbe.

U Bibliji se navodi kako je kralj Saul, kojeg je mučio zli duh, pozvao Davida, vještog svirača harfe, koji bi svojom glazbom istjerao zloduha.

Arapi su, s druge strane, vjerovali kako muzika ima pozitivan utjecaj na životinje. Vjerovali su kako sviranje i pjevanje pastira poboljšava zdravlje stada. Među Grcima se također znalo kako je glazba ljekovito sredstvo.Homer govori o tome kako je krv iz Odisejeve rane bila zaustavljena melodijom pjesme.

Preciznije informacije su dostupne o tome kako je Pitagora koristio glazbu. Napisao je Porfir, djelo koje se može smatrati temeljnim glazbenim obrazovanjem o melodijama i ritmovima koji imaju ljekoviti i pročišćujući utjecaj na ljudske strasti i ponašanja te ponovno uspostavljaju harmoniju duše.
Koristio je iste metode za liječenje tijela i uma. Navečer, kad bi se njegovi učenici spremali na spavanje, on bi ih glazbom oslobodio svih uznemiravanja i nervoza tijekom dana te bi mirno i spokojno zaspali.

ZANIMALO VAS JE:  DOBRA GLAZBA Johnny Rock "The Flipout III"

Ujutro bi ih budio opet uz zvuke glazbe. Porfir je Pitagora upotrijebio kada je htio obuzdati pijanog čovjeka koji je, zbog osvete htio zapaliti nečiju kuću. Pitagora je u tom pothvatu uspio.

Platon je također bilježio značajani utjecaj glazbe kod psihoterapije i obrazovanja kao što je vidljivo iz sljedeće izjave iz njegove Republike: “Ritam i harmonija tonu duboko u dušu te se tamo primaju donoseći tijelu i umu mir što je moguće samo kod onoga koji je pravilno odgojen”.

Aristotel spominje, među različitim funkcijama muzike, onu koja otkriva emotivne karakteristike, što pokazuje zanimljivu sličnost s nastojanjima moderne psihoanalize.

Nećemo se više baviti Grcima i njihovim metodama liječenja glazbom, a ako nekoga zanima period od antike do renesanse i čitavog 18. stoljeća može pročitati rad Bruna Meineckea o povijesti muzičke terapije i esej Armena Carapetyana na istu temu u knjizi Muzika i medicina.

U 19. stoljeću, zbog pretežno materijalističkog trenda, ova metoda psihoterapije bila je komparativno zanemarena. Možemo reći da su učinke glazbe u to vrijeme više cijenili vojnici od medicinara.

Svaka pukovnija imala je svoju glazbeni sastav te se koristilo muzikom kako bi se podigao i zadržao moral vojnika. Mnogi vojnici ne samo da su voljeli pjevati u tim prilikama nego su i osjetili moćni utjecaj zvuka glazbe.

Jedna od pjesama koja je odzvanjala u rovovima tijekom 1. sv. rata imala je ovakav tekst: Sing, boys, sing / To keep the wolf at bay / All listlessness and sadness / With song we’ll chase away (Pjevajte, dečki, pjevate / zadržite vuka u uvali / Sav umor i tugu / Protjerat će pjesma).

Nekoliko je liječnika ipak koristilo muzičku terapiju u svojoj praksi. Među njima je bio Hector Chomet koji je u svojoj knjizi Utjecaj glazbe na zdravlje i život opisao različite slučajeve liječenja glazbom.

ZANIMALO VAS JE:  Uživajte u 'whisky on the rocks' kao pravi car

Jedan od spomenutih bio je o ženi koja je bolovala od epilepsije te je jednom dok je slušala glazbu osjetila nadolazeći napad i imala sve simptome istog, no nije se dogodio. Od tog momenta, na prvi znak simptoma, slušala je glazbu te je na ovaj način potpuno prevladala svoju bolest – napadi se više nisu događali.

U našem stoljeću te pogotovo u zadnjim desetljećima bilo je mnogo obnavljanja interesa za terapiju glazbom. Pokazalo se da je najznačajniji utjecaj glazba imala kao način smirivanja boli kroz korištenje u bolnicama, pogotovo psihijatrijskim klinikama, s ciljem proizvodnje smirujućeg efekta na pacijente te kao sredstvo zokupljanja u skladu s radnom terapijom.

Istinski znanstveni pristup terapiji glazbom trebao bi se temeljiti na preciznom poznavanju različitih elemenata od kojih je sastavljena sama muzika te njihovo djelovanje na psihološke funkcije i psihološke uvijete bolesnika.