PREDSJEDNIK GALAKSIJE, VELEPOSLANIK MJESECA… Ovaj će vam gospodin povoljno prodati asteroid

Denis Hope već tridesetak godina tvrdi da je vlasnik, s izuzetkom Zemlje, čitavog Sunčevog sustava. Prodaje zemljišta na Mjesecu, Marsu ili čak čitave asteroide. Nimalo ga ne brine što je posjedovanje svemirskog tijela zapravo vrlo složeno pitanje.

Makar titula, protiv koje se u poznatom svemiru još uvijek nitko nije pobunio, može navesti na krivi trag, veleposlanik Mjeseca je osoba bistrog uma i brza na riječima.

A kad su novinari Deutsche Wellea telefonom nazvali u Nevadu i pitali Dennisa M. Hopea misli li on stvarno da posjeduje čitav svemir, odgovor je bio odrješito kratak: “Da”.

Njegova priča počinje u studenom 1980. Upravo se razveo i razvod je bio težak, bio je nezaposlen već godinu dana i jedva da je još imao centa u džepu. Trebao mu je neki plan. I to brzo.

Želio je posljednjim novcem kupiti nekretninu, iznajmiti dio i onda otići u Los Angeles kako bi tamo (a što drugo) postao glumac. Ali dok se vozio ulicom u Concordu u Kaliforniji jednog dana je kroz prozor vidio mjesec i pomislio: “Tamo ima još mnogo zemljišta!”

To naravno nije sporno: po podacima američke svemirske agencije NASA, tamo ima još puna 37.936.694 četvorna kilometra bez vlasnika. Ostala je još poneka zastavica ili krupni otpad od misija na Zemljin satelit, ali ništa što se ne može ukloniti lopatom uz malo truda. To je doduše tek 0,074 veličine Zemlje, ali za početak – nije loše.

Nacionalnim vladama je zabranjen posjed

Malo je pogledao kako to stoji sa vlasništvom i našao je Povelju o svemiru Ujedinjenih naroda iz 1967. koja u svojem drugom članku proglašava da Mjesec i druga svemirska tijela “ne mogu biti u posjedu nacionalnih vlada, niti one mogu tamo proglasiti svoj suverenitet, okupacijom ili bilo kojim drugim načinom”. A ako države to ne mogu, zašto vlasnik ne bi bio on, Denis M. Hope?

“Napisao sam deklaraciju o vlasništvu Mjesecom, ostalih osam planeta i njihovih satelita, zato jer se tada Pluton još smatrao planetom. Objasnio sam im moju namjeru da parceliziram ta nebeska tijela i da prodajem zemljišta svakome tko želi kupiti. Sve sam to poslao Ujedinjenim narodima i poručio sam im da mi jave ako imaju nekih pravnih problema sa tim. I nikad nisam od njih čuo niti riječi”, jada je Hope.

Ali je posao krenuo unatoč šutnje nadležnih tijela. Što je ljepše nego pogledati na Mjesec i tamo naći svoj krater? Što je romantičnije nego djevojci ili supruzi za Valentinovo pokloniti “grunt” na Veneri s nesmetanim pogledom na Zemlju (već od samo 24,99 dolara)?

Posjed je kasnije proširio i na sve asteroide, a samo u asteroidnom pojasu iza Marsa ima 750.000 asteroida većih od jednog kilometra u promjeru, oni manji se još uvijek prebrojavaju. “Tri za dva” i razni popusti su mogući. Robe još ima.

Galaktička vlada

Ali onda je postalo ozbiljno: u devedesetima je počelo i istraživanje asteroida koji jure po Sunčevom sustavu i poznato je da ima i takvih koji su praktično sastavljeni od čistih vrijednih sirovina, nikla, željeza, kobalta… Možda je tamo negdje i jedan od čistog zlata ili dijamanta?

I to je postao problem za Hopea kojeg je hitno trebalo riješiti. “Samo 2001. sam dobio 163.000 elektronička pisma od raznih mušterija diljem svijeta u kojima su me pitali, kako zaboga namjeravam zaštiti posjed kojeg prodaje moje veleposlanstvo Mjeseca”, priča Hope.

To je bilo teško pitanje: UN zabranjuje bilo kojoj zemaljskoj naciji posjed nekog svemirskog tijela. “Nakon ozbiljnog razmišljanja, jedini odgovor do kojeg smo mogli doći je da moramo stvoriti demokratsku vladu republike u svemiru. Tako smo onda i osnovali Galaktičku vladu”.

Naravno, teške i odgovorne zadaće predsjednika Galaksije se skromno prihvatio doktor Dennis M. Hope s trenutnim boravištem na planeti Zemlji.

Zapravo se već kuju planovi ne samo o trajnoj bazi na Mjesecu ili Marsu, nego i za eksploataciju rudnih bogatstava svemirskih tijela.

“Ako neka tvrtka želi otići na naš posjed, nemamo problema s tim. Ali Galaktička vlada, baš kao i svaka druga vlada, bila bi prilično ljuta ako bilo tko ode tamo i počne kopati rudu bez dobivanja dozvolu i postizanja sporazuma s nama”, kaže.

I naravno, ono najvažnije: da “pravi vlasnik” onda dobije dio novca od eksploatacije.

Cijene većih objekata u blizini Zemlje nisu baš male, ali bi i dobit trebala biti – astronomska. (Foto: DW)

Dvije svemirske velesile – SAD i Luksemburg

“Osnovna ideja je da se sirovine u svemiru koriste za gradnju svemirske infrastrukture”, objašnjava dr. Amara Graps, znanstvenik Instituta za planetarne znanosti u Rigi, koji je ujedno i predsjednik neprofitne udruge nazvane Stanovnici Baltika u svemiru.

Zato su izuzetno zanimljiva i svemirska tijela na kojima ima vode, ugljika, spojeva kisika ili dušika. “Zapravo su mnogo zanimljiviji tamni asteroidi koji se sastoje od ugljika”. To su na primjer asteroidi Ryugu, Bennu, Nuwa, Hygiea, Davida, a to je i najveći objekt u Asteroidnom pojasu, Ceres.

Hope takve dragocjenosti prodaje skupo, cijena lako prijeđe i granicu od četvrt milijuna dolara. Ali zbog dragocjenosti koje sadrže procijenjena im je vrijednost nekoliko milijardi. Zarada je dakle zajamčena! Treba samo napraviti raketu, otići tamo, početi koristiti te resurse i novac počinje teći u slapovima.

To više nije tek znanstvena fantastika, tako da su zapravo već dvije zemlje i donijele zakon koje omogućuje eksploataciju svemirskih tijela. Prve su naravno Sjedinjene Američke Države koje Uredbom o komercijalnoj utakmici u svemiru (Commercial Space Launch Competitveness Act) iz 2015. omogućuje građanima SAD eksploataciju, posjedovanje i prodaju resursa svemirskih tijela. Godinu dana kasnije je vrlo sličan zakon donijela jedna zemlja koja možda još nije postala toliko poznata u svemirskom istraživanju – Luksemburg.

“To dolazi”, kaže J. L. Galache iz Arten Engeneering koji se bavi ispitivanjem mogućnosti za takvo korištenje bogatstva svemira. “Trenutno je stanje takvo da vlada načelo tko prvi dođe, njemu to i pripada. To je načelo slično kako uopće funkcionira eksploatacija rude ili fosilnog bogatstva”.

Pravila su – jasna

A kada je o pravilima igre, Galache kaže kako “sada malo prčkamo, ali sad imamo priliku i znamo da će se to dogoditi. Rudna bogatstva svemira će se eksploatirati i neki asteroidi će biti vredniji od drugih. Biti će više tvrtki, tako da trebamo već unaprijed postaviti pravne i političke okvire, jer znamo koje su greške počinjene u prošlosti (dok se ruda tražila na Zemlji”.

Kako to postići? Tu je i Galache iskren. “Nisam siguran da znam i kako pošteno dogovoriti kopanje rude na nekom planetu. Recimo ne kao pojedinac i privatna tvrtka, ali definitivno bih želio da to bude pošteno i da zbog toga ne izbijaju sukobi”.

Za predsjednika Galaksije naravno da nikakvih dvojbi i sukoba nema. Sve je jasno, on i njegovi sljedbenici su vlasnici svemira i otvoreni su za svaku suradnju.

I sam Hope ima velikih planova: na primjer gradnja goleme piramide na Mjesecu visoke dva i pol kilometara, a u ladici ima rješenje i za antigravitacijski raketni motor sa kojim će se moći postići 0,99 brzine svjetlosti. Na motoru još treba malčice poraditi: do te brzine mu treba nekoliko milijardi godina, a nitko se još nije dosjetio niti kako onda zakočiti.

Za početak zato Galaktička vlada izdaje i putovnice veleposlanstva Mjeseca (također po 14,99 dolara) Još nema nadzora na graničnom prijelazu, ali niti ne vlada baš neka osobita gužva na putu u svemir.

 


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.