Vjerujem da vas je naslov barem malo zaintrigirao za čitanjem ovog članka, samo moram odmah na početku upozoriti na slijedeće – ne garantiram da ćete baš uvijek dobiti besplatno piće te osim vašeg pristojnog ponašanja i manira nemam drugih aseva u rukavu.
Na ovu temu sam naišao na internetu i čitajući postove mogao sam se u nekim, odnosno mnogim situacijama,poistovjetiti sa onim što je napisano jer ne tako rijetko sam žrtva besplatnog pića.
U slijedećim odlomcima neću se baviti besplatnim pićem koje dobijete od prijatelja s kojima izlazite ili pića koje je u terminu happy hour ili o nekim posebnim situacijama degustacije i slično, ovo je cuga koju ste zavrijedili isključivo vi svojim uzornim i pristojnim ponašanjem za vrijeme izlaska, odnosno bili ste džentlmen.
Spomenuti ću kroz tekst i svoja tri, a između mnogih, skoro pa dijametralno suprotna iskustva s besplatnim pićem. Radi se o tri kafića u dva različita grada. U jednom kafiću dežurnu smjenu je radio šef, u drugom kafiću radio je barmen uz šefa koji se družio sa gostima na šanku, a u trećem kafiću bio je samo konobar odnosno barmen.
Prvo pravilo besplatnog pića je da se ne odbija, ili još gore, ne mijenja. Uzmeš ono što dobiješ i popiješ ga kako se priliči. Ukoliko konobar/barmen/šef natoči “brzu kratku”, a ujedno i sebi onda se piće prihvaća te se najčešće zove zdravica. Popije se brzo i kratko. Na eks.
Ako je u pitanju pivo, naravno zahvališ se, fino je natočiš, digneš zdravicu bez obzira što konobar sebi nije natočio i popiješ, može i u njegovo zdravlje.
To su osnove pristojnosti. Odbijanje besplatnog pića je kao odbijanje rukovanja – nepristojno.
Najslađe besplatno piće je ono piće koje dobijemo od strane konobara, barmena ili šefa pri kraju druženja. Trenutak i mjesto za to trebaju biti pogođeni – nema velike gužve, popili ste barem tri ili četiri pića i ono najbitnije tijekom izlaska bili ste pristojni, džentlmenski odgojeni prema osoblju.
Ukoliko se sve varijable pogode vrlo često prije nego krenete doma iznenaditi će vas još jedna čašica onoga što ste pili uz poruku vašeg barmena “Ovu ja častim”.
Sretni ste i zadovoljni jer ste bili ugodno društvo i jer se vaš izlazak obogatio za još jednu čašicu omiljenog pića.
Ako pitate barmene, konobare što oni zapravo očekuju od vas kao gosta odgovor će vrlo često biti slijedeći – budite pristojni, gledajte u oči kad naručujete i dajte do znanja da ste svjesni njihovog društva, koristite riječi “molim vas”, “hvala”, “mogu li”.
Primjerice: “Viski!” zamijenite sa “Mogu li dobiti čašicu viskija?”
Kad vam barmen stavi piće, zahvalite se gledajući ga u oči. Ako vam je spremao neki posebni dodatak po vašoj instrukciji dajte mu do znanja da je piće odlično.
Nadalje, prije nego naručujete piće, provjerite čega sve ima i onda naručite ono što vam odgovara. Nemojte samo sjesti i pitati barmena “Čega ima?” Pomognite mu da bi on pomogao vama.
Ako je atmosfera prikladna, započnite vašu narudžbu prigodnim razgovorom – “Dvoumim se između ovog single malt scotcha i onog bourbona. Što predlažete?” Dajte mu do znanja da o tim stvarima (o svom poslu) zna više od vas, bez obzira što ste vi najbolji stručnjak za viski na svijetu.
Uglavnom, kao i u društvu dame, prijatelja, u kazalištu, kinu ili večeri tako i u običnom izlasku u vaš omiljeni ili neki novi kafić bitno je imati na umu ponašanje. Gospodin mora biti gospodin bez obzira gdje i kada se nalazi.
I za kraj da spomenem ona tri kafića iz mog iskustva.
U prvom kafiću gdje je radio šef kafića, kolega i ja smo izašli na piće. Bio je divan dan, sredina proljeća, sjeli na terasu. Ja sam u tom kafiću već bio poznatiji gost, a kolega novi. Odlučili smo se malo razveseliti uz tekilu. Kad je šef došao naručili smo tekilu, a sve to nakon uvodnog i ugodnog čavrljanja jer eto bili smo dobre volje, nije bilo gužve.
Jedno piće se pretvorilo u njih nekoliko, mislim da je bilo oko 5-6 rundi. Kad smo zvali posljednju rundu šef je donio duplo veće doze uz rečenicu – dečki popili ste mi svu tekilu, ovo zadnju ja častim.
Kafić broj dva, moje prvi ili drugi izlazak u taj kafić i naručujem jedno fino točeno pivo. Šef je sjedio uz šank i igrom prilika ušli smo u neki razgovor. Ugodan i zabavan. Kad sam pozvao konobara da naplatim i krenem polako doma, šef je pozvao još jednu posljednju rundu koju sam pio. Za vrijeme mog boravka u kafiću bila su još dva frenda s kojima smo svi skupa napravili jednu ugodnu atmosferu.
Treći kafić je, kako se ono kaže, najproduktivniji. Konobar, odnosno barmen toga kafića je pravi veseljak i kafić je to u kojem prijatelj i ja pijemo ili čaj ili samo jednu jedinu vrstu piva. Skoro svaki dolazak i odlazak iz tog kafića, a za vrijeme smjene tog konobara završava smijehom.
Rezime svega je da vrlo često uz naručeno pivo, bez ikakvog dodatnog objašnjenja (a nije ni potrebno) konobar nosi dvije čašice uvijek različitog “kratkog” pića uz objašnjenej o čemu se radi – dečki ovo je sad domaća rumunjska rakija, odlična je.
Dakle, isplati se biti pristojan, zabavan i svjestan svojih manira.
