Goundo Wandianga posljednji je muškarac koji je ostao u regiji Casamance, u Senegalu. Ili se barem tako osjeća. Dane provodi odmarajući pod drvetom manga u selu Sare Bakary, igrajući se na mobitelu, radeći čudne poslove i maštajući o Europi.
Nije u potpunosti istina da je Goundo jedini muškarac u toj regiji. Naći će se tu i nešto starijih muškaraca, kako provode dane grickajući kikiriki i razgovarajući o prošlim danima, propalom stočarstvu i vlastitim pokušajima da se domognu Europe. Međutim, u Sare Bakaryu ne postoji grupa muških adolescenata, mladih muškaraca u dvadesetim godina, pa čak ni u tridesetima ili četrdesetima. Ostao je samo Goundo.
Goundo ima 21 godinu, no svi njegovi prijatelji, čak i brat blizanac otišli su potražiti svoju sreću negdje drugdje. Mnogi su krenuli opasnim putem preko Sahare u Libiju, a potom brodom preko Mediterana u Italiju. Neki su krenuli pirogom, tradicionalnim drvenim čamcem, u Maroko, a zatim u Španjolsku, riskirajući svoje živote da stignu u Europu, dobiju posao i pošalju novac obitelji. Ali ne i Goundo. Na obiteljskom sastanku odlučeno je da če najprije završiti fakultet, a zatim pokušati napustiti Senegal legalno, avionom.
Situacija u Sare Bakaryu nije neobična, skoro svako senegalsko mjesto ostalo je bez mladih muškaraca. U selima su ostali samo stariji ljudi, žene i djeca. Mnogi su stigli do Europe, ali puno više njih stiglo je tek do prvog urbanog mjesta gdje pokušavaju naći posao kako bi mogli nastaviti putovanje, čekaju u Libiji na prelazak ili u Italiji da dobiju papire. U stvari, ova mjesta troše mnogo više kako bi svojim muškarcima platili putovanja, nego što dobivaju nazad od njih.
Muškarci, vrlo, vrlo slično kao i kod nas, odlaze zbog financijski loše situacije. Prijašnje generacije bavile su se poljoprivredom, međutim, zbog degradacije zemljišta i sezona suše, poljoprivreda jednostavno više nije isplativa. Nedostaju im i sredstva za uzgoj i tržište za plasiranje proizvoda. No, migracija ipak nije novost u Senegalu, to je dio njihove višegodišnje tradicije, pa tako imaju i moto Barça ou Barzakh, što znači Barcelona ili smrt.
Sve u svemu, biti posljednji muškarac u mjestu za Gounda nije lako, što zbog vlastite želje za odlaskom, što zbog pritiska okoline, svakodnevno odgovarajući na pitanja što još uvijek čeka. Većina onih koji su ostali u Sare Bakaryu kažu kako je migracija pozitivna stvar, ali neki ipak priznaju da je promijenila ravnotežu moći u selima. Kroz stoljeća odnosi između dobi i spolova su se promijenili. Sada Senegalom vladaju starci.
