Gotovo 150 godina ovog prevoznog sredstva bilo je potrebno da ono dođe u novu renesansu. Kriza srednjih godina opasno „šora“ bicikl i njegove vlasnike. U drugom desetljeću 21. Stoljeća bicikl je postao najvažnije prijevozno sredstvo Europe, statusni simbol starijih, buntovni predmet mladih i ključni faktor u sportu. Da ne spominjemo turizam zbog kojeg je bicikl i popratna oprema postala najbrže rastuće tržište rekreativnih proizvoda na svijetu.
Gospoda voze bicikl
Bicikl je u zapadnoj Europi postao glavno prijevozno sredstvo, dok oni istočnije na to gledaju još uvijek kao pokazatelj siromaštva građana. No, gospoda voze bicikl, na posao, brinu se za sebe i okolinu, odlaze provesti slobodno vrijeme i trenirat.
U Hrvatskoj je bicikl trend
Kad gospoda voze bicikl, Hrvati kopiraju. Iako je u malograđana još uvijek očigledan prijezir spram biciklista i njihovih ljubimaca, često skupljih od mnogih automobila na cesti, u Hrvatskoj gospoda voze bicikl. Turizam jača zbog biciklista, bilo onih tranzitnih koji svake noći spavaju drugdje ili destinacijskih koji istražuju okruženje odabrane lokacije. Stotine trka, događaja, natjecanja, rekreativnih, amaterskih i profesionalnih, samo je dio ponude Hrvatske koja se nudi. Još kada zaživi Total-Croatia-Cycling.com, portal na engleskom za strance namjernike, Hrvatska će u pravom smislu biti zemlja gospode i biciklista.
Zašto gospoda voze bicikl?
Bicikl je kao sredstvo specifično. U komunističko doba, bicikl je bio luksuz, a ujedno i simbol siromaštva i neimaštine. Djeca su njime išla u školu, radnici na posao, do vlaka, s vlaka kući. Devedesetih, za grabežljivog vremena opće otimačine i jeftinih kredita, taj trend se nastavio. Djeca su dobivala bicikle za pričesti, firme, a čim se došlo u doba sposobnosti vožnje automobila, zaboravljalo se na kretanje vlastitom snagom.
21. stoljeće donosi nam trend okretanja prema brigi za vlastito tijelo. Menadžeri, šefovi, poslovnjaci i radnici počinju trčati, odlaziti u prirodu, više ne rade kako bi radili, već odvajaju slobodno vrijeme kako bi testirali granice svog tijela, ali i uživali.
Odjednom, bicikl postaje sredstvo odabira, ali i prestiža. Biti šef koji dolazi na posao biciklom stvar je „hip“ trenutka i kao takav dodatan je poslovni bod. Odlazak i vožnja nakon posla odmara, pomaže ti da budeš fokusiran, spreman, ali i opušten. Solo vožnja ostavlja te s tvojim mislima i ako u 90-120 minuta ne rješiš sam probleme, bez mobitela, bez tehnologije, na dva kotača i u tišini, nema tog psihijatra koji ti može pomoći.
Kako gospoda voze?
Gospoda voze bicikl, gospoda ne diskriminiraju po vrsti, obliku ili vrijednosti. Današnje društvo iznimno je polarizirano, no gospoda to ne rade. Postoje oni koji voze MTB (montići i fulke, šume, brda i doline, blato i granje su im najbolji prijatelj), oni koji voze cestu (jurilice, specke, karbonce i čelične ili aluminijske, ekipa koja ne voli blato, makadam, ali obožava asfalt i brzinu), pa oni između sa trekkingom, ekipa na gradskim biciklima, bmx skakači, a svima je zajedničko da vole bicikl.
Gospoda vole bicikl, cilj im je voziti i biti što bolji u tome što rade. Cilj je gospodi biti čovjek. Mali susjed sa prvim biciklom jednako je vrijedan biciklist kao i onaj sa karboncom od više tisuća eura. I on će postati veliki gospodin, samo ako mu gospodin pokaže kako.
Kad gospoda voze, gospoda pozdrave
Nepisano pravilo motorista, trkača, biciklista je kad vidiš kolegu, pozdraviš. Digni ruku, kimni, vikni, daj podršku. Uvijek pozdravi, jer nikad ne znaš, možda će ti baš taj klega zatrebati pri defektu, puknutoj gumi ili nezgodi. Pozdravi jer je to ljudski. Ne diskriminiraj, jer gospodin ne diskriminira.
Cestovnjaci i MTB nisu u ratu, jedni druge moraju pozdravit, jednako kao što motorist na Harleyu pozdravi kolegu na skuteru. Svatko vozi prema svojim mogućnostima i preferencijama i zbog tog nije manji čovjek. Nekulturni su jedino zbog tog manja gospoda.
Digni ruku i pozdravi, vikni, ili kimni, budi gospodin.
Gospoda voze bicikl obzirno, pametno i kulturno
Jer gospoda su gospoda. Kad voze bicikl, voze po cesti, makadamu ili po šumi kulturno. Ne ostavljaju tragove osim trag gume na zemlji, ili asfaltu. Sve svoje nose sa sobom, a smeće odlažu gdje treba.
Gospoda kad voze paze na ostale u prometu, kad drugi ne misle, gospoda prednjače u tome. Na cesti su obazrivi, van ceste kulturni. Kad već vozači motornih vozila brzo zaborave osnovna pravila, gospoda su tu da pripaze i kulturno nastave.
S desne strane ceste, pažljivo i pametno, sigurno. Kad si u naselju, usporiš jer ne voziš Tour de France. Niti nikad nebudeš.
Gospoda daju savjet i poštuju svog mehaničara
Jer lokalni mehaničar će ti biti tu kad ti zatreba. Nećeš naručiti „online“ i žicat besplatnu montažu, a sve zbog nekoliko kuna uštede. Gospoda podržavaju lokalni posao i kulturu rada. Kad te manje iskusni pita, ne diskriminiraš, prilagodiš odgovor pitanju kolega i daješ sve od sebe. Jer si gospodin.
Gospoda kad voze, ne piju
Gospoda uživaju u ponekom piću, pivu ili čaši vina. Ali kad gospoda voze bicikl, gospoda ne piju, jer su i oni sad dio prometa. Jedno pivo nakon naporne vožnje ili dolaska na cilj pomaže u regeneraciji. Više pića tijekom vožnje povećava rizik od nesreće. Gospoda paze na ostale, ali i na sebe i pritom uživaju u predivnom osjećaju koji može pružiti samo vožnja na biciklu.
Gospoda voze bicikl jer to vole.
Budi kao gospoda, vozi bicikl. Zdravo je, lijepo je. Efikasno je. Ostavi auto u garaži i idi na posao biciklom. Budi gospodin.
Super članak :)