U magazinu Wall Street Journal objavljen je članak o natjecanju u sporom pušenju cigara. Natjecanje je to entuzijasta u pušenju cigara koji moraju pronaći onaj savršeni tempo pušenja kako bi njihova cigara gorjela što duže.
Natjecatelji pri tom koriste razne metode i tehnike od što laganijeg uvlačenja dima, vlažnih dlanova te strateškog skidanja pepela, a sve kako bi produžili trajanje gorenja cigare.
Ovaj događaj naziva “Chicago to Croatia” međunarodnog je karaktera te okuplja sve veći broj entuzijasta i natjecatelja, a što je i pomalo logično jer dobro znamo da je čovjek jedno biće prožeto natjecateljskim duhom, pa tako pronalazi i natjecanju u pušenju cigare.
Pravila natjecanja su prilično jednostavna, ali i oštra. Nakon što svaki od natjecatelja izabere jednu od ponuđenih cigara, a sve su iste duljine 5 inča (12,7 cm), imaju točno jednu minutu za pripremu i rezanje cigare nakon čega kreće službeno mjerenje vremena. Zatim slijedi točno jedna minuta za paljenje cigare. Nakon inicijalnog paljenja više nije dopušteno ponovno paljenje cigare te ako se ona ugasi natjecatelj ispada.
Prvih 5 minuta natjecateljima nije dopušteno piti, ali ni govoriti, a kako se ne bi poremetio protok zraka.
Natjecatelji također ne smiju odložiti cigaru u pepeljaru, ne smiju puhati u žar, ne smiju je navlažiti te ne smiju napustiti mjesto natjecanja. Isto tako prvih 40 minuta im nije dozvoljeno skidanje pepela s cigare, a za svako slučajno padanje pepela dobivaju negativne bodove.
S druge strane mnogi ljubitelji cigara ne simpatiziraju ovakvo natjecanje jer kako kažu cilj i svrha uživanja cigare je u druženju, uživanju u okusu, relaksaciji, a mnogima je cigara jedno idealno sredstvo za bijeg od stresa. Isto tako svaka cigara, svaki duhan ima svoj tempo pušenja, a različitim tehnikama, tempom i snagom uvlačenja utječe se na procese karameliziranja šećera u duhanu što pak direktno utječe na finalni okus cigare.
