Bradonja, koji se socijalizira na dnevnoj bazi, meta je čestih pitanja. Meni osobno najčešća su ova dva pitanja “Kak’ dugo puštaš?” i “Kak’ dugo raste?” Odgovor je uvijek isti – “Dvajs’ let.” (20-ak godina). Nakon čega slijedi znak iznenađenja i odobravanja sugovornika jer u tom trenutku je shvatio da je brada dio mog života, stila i slike. Naravno uvijek ima neugodnih i nepotrebnih pitanja, vraćanja u neka prošla vremena, ali to se uredno ignorira, a ti ljudi se stavljaju na listu onih koje jedino možemo žaliti, a zbog njihovog zatvorenog uma.
No, postoje i ovakva pitanja, pa eto odgovora…
Ne ostaje li ti hrana u bradi?
Prvo moramo jednu stvar raščistiti – brada nije skladište, nije ostava i ne držimo hranu u njoj za kasnije. Sad kad smo to raščistili evo još jednog dokaza da su bradonje uredniji. Naime, kad jedemo hranu, a koja je mrviljivija, dio njezinih mrvica ostaje u bradu, to je normalno i ok, za razliku od obrijanih muškaraca koji baš sve mrvice rasipa po podu.
Ponekad je skoro nemoguće jesti, ponajviše nešto jušno, a da se ne umoči brk, da ne kapne nešto na bradu. No, zato postoje maramice, vlažne maramice koje svaki bradonja drži negdje u blizini kad je jelo u pitanju. Osim toga jedemo pažljivije, jedemo duže, jedemo manje zalogaje, kako se inače i priliči. Jedemo žlicom, vilicom, a hranu prije stavljanja u usta razrežemo nožem na potrebne veličine.
U biti skoro je sve isto kao i kod ne bradonja samo što manje mrvimo i da ponekad nam ostaje hrana u bradi, no, baš poput dama koje odu napudrati nos, tako i bradonja skokne nauljiti bradu.
Stavljaš li što u bradu?
Osim ulja, balzama i ostataka hrane ne. Ponekad se iz praktičnih razloga može napraviti pletenica. Ali nikakav ukras, bižuterija, šljokice, umjetna bojila i ostali namještaj ne ulaze bradu. Osim kad se malo previše zaigramo djecom pa brada postaje tajna garaža za skrivanje malih autića, ali to su posebni trenuci koje jedino tate bradonje mogu proživjeti.
Danas postoji cijela paleta ukrasa za bradu, te iako meni ne pada napamet stavljati nešto u nju, uvijek se vodim metodom tko voli, nek izvoli, jer nečija brada možda je idealna za malo vikinškog srebra ili platine. Moja nije. Trenutno nije.
Zar brada ne svrbi? Što radiš kad svrbi?
Prvi nekoliko dana do prvih nekoliko tjedana sasvim je normalno da brada svrbi, ponajviše ako za to vrijeme bradu ne njegujete uljima i balzamima te ne vodite dnevnu brigu i njegu o bradi. Ja sam tu fazu prošao prije cca 20-ak godina. Onda nisam znao za ulja za bradu, a šampon koji sam koristio bio je onaj za kosu. Mislim da kopriva. Jer se onda negdje ufurala kopriva u zajednicu. Da spartanska su to vremena bila onda. A jedino što sam mogao raditi kad je svrbjelo je – počešati se.
Danas brada ne svrbi. Jedino kad može svrbjeti je ako je dugo ne perete, ne njegujete uljima ili ako po nekoliko dana ostavite morsku sol u njoj.
I peto, posljednje pitanje na koje bradonja odgovara uvijek s ljubavlju i posebnom pažnjom je..
Bi li se ikad opet obrijao?
Ne, ali ovisi.
I malo dulja inačica ukoliko se bradonji u tom trenutnu priča:
Načelno ne, ali opet ovisno o razlozima brijanja. Naravno nikad ne znamo što nas čeka u životu i možda je brijanje samo jedan proces zbog kojeg bi mogli ostati na životu, ali ne pada mi napamet nikakav dodatni scenariji osim onog kad da mi brada zapne u nekom stroju i jedino rezanje brade me možete spasiti od sigurne smrti.
Ali onako svojevoljno, čisto iz gušta ili “da pustim malo da koža diše” ne.
