Od davnina čovjek koristi razne priručne predmete i primjenjuje ih u svrhu samoobrane, prvi takvi priručni predmeti bili su kost, kamen i drvo, a koji su služili za udaranje, gađanje ili probadanje.
Također, tijekom vremena čovjek je bio prisiljen da svoje razne alatke, kao i razne priručne predmete tj. razna oruđa koristi u svrhu samoobrane.
Bodež (nož), koplje, luk i strijela, a nešto kasnije i sjekira bila su prva čovjekova oružja kojima se je on služio, u prvom redu u lovu, a kasnije i u borbi čovjeka protiv čovjeka tj. u ratne svrhe. Tijekom vremena, a silom prilika, ljudi su bili prisiljeni usavršavati njihovu uporabu.
Mnogi su tako postajali izuzetno vješti u korištenju raznog oruđa i ono je u njihovim rukama postajalo opasno sredstvo samoobrane.
Čovjekovim razvojem kroz stoljeća stvarana su kroz ljudsku povijest različita oružja koja su se koristila na razne načine i sva u svrhu pobjede čovjeka nad svojim neprijateljem.
Čovjek se od davnina, dakle, na razne načine susretao s oružjem pa htio on to ili ne bio je prisiljen poznavati ga i znati ga primijeniti. Tako su pojedini muškarci (a ponegdje i žene), vježbajući s određenim oružjem postali pravi stručnjaci u baratanju tim oružjem.
Povijest čovječanstva puna je velikog spleta različitih i nadasve genijalnih oružja od kojih su mnoga imala višenamjensku ulogu.
Ti vješti pojedinci počeli su podučavati i druge i tako stvarali određene borilačke stilove s oružjem, koji su se vježbali uglavnom u sklopu raznih drugih borilačkih vještina, da bi malo po malo ti praktikanti u pojedinoj vještini s oružjem, često toj vještini davali i razna imena. Takvim vježbanjem čovjek je stjecao naziv vještog borca iz određene vještine koju je prakticirao.
Mnogi majstori borilačkih vještina, kao i razni ratni zapovjednici pretežno su sami izrađivali i osmišljavali tip i vrstu pojedinog oružja i u tome su neki bili iznimno veliki majstori. U mnogim su se zemljama svijeta tako razvijale različite vještine u prvom redu samoobrane, primjenom oruđa koje tako i za tu svrhu postaje oružje.
Mnogi su ratnici (majstori borilačkih vještina) nosili sa sobom i služili se raznoraznim tipovima oružja, a što je pak ovisilo o samoj borbi s protivnikom tj. borbenoj akciji, kao i cilju koji se je htio postići tom akcijom, ali i vještini borbe kojoj su bili vični.
Osnovnih oružja za upotrebu ima prilično malo, ali učestalom njihovom modifikacijom dobilo se na stotine različitih oružja, u raznim dijelovima svijeta, a vještina rukovanja nekim od tih oružja nije nimalo lagana. Tako na primjer, smatra se da osnovnih oružja u vještini kung fu ima 18, u karateu 7 uz 5 oružja samuraja, u vještini nin jutsu 8, u tae kwon do vještini 6, iako ti podaci variraju ovisno o tumačenju različitih stručnjaka.
U vrijeme kada su neke vještine borenja nastajale druge su već bile potpuno potisnute iz prakse kao i neka oruđa ili oružja kojima su se služili pri tim vještinama. Mnoge takve vještine ako nisu doživjele kasnije svoju renesansu, postupno su padala u zaborav ili su postajala dio folklornog obilježja neke zemlje, a koja se njeguju u različitim društvima za očuvanje kulturno – povijesnih tradicija pojedine zemlje a između ostalog i borilačke vještine toga kraja.
Različiti majstori borilačkih vještina su tehnike s oružjem različito sistematizirali kao i na različite načine uvježbavali tehniku rada s tim oružjem. Većina tih oružja su danas zastarjela te prevladana, a vježbanje s njima koriste uglavnom vježbači raznih borilačkih vještina više radi vježbe tjelesne ali ponekad i mentalne kondicije.
Rukovanje raznim oruđem i oružjem ubraja se u najozbiljnije i najteže faze učenja u raznim stilovima borilačkih vještina, dok rukovanje istovremeno s dva oružja, se smatra jednim od najtežih vježbi u učenju rukovanja s oružjem i predstavlja određenu naprednu tehniku kojoj su vični samo vrlo vješti majstori borilačkih vještina.
Majstor određene borilačke vještine, da bi naučio ispravan i sinkroniziran rad tj. ispravno korištenje s dva oružja istovremeno, mora dugotrajno vježbati kao i steći određeno iskustvo.
Korištenje i rad s dva oružja istovremeno, ima dugu tradiciju i poznato je još iz vremena starog Egipta (vještina zvana -nabbut), pa iz starog rima (gladijatori –retario –borci s trozupcem i mrežom, pa –dimachaeri –borci s dva mača), pa talijanski način borbe mačevima (nož naziva cinquedea držao se u lijevoj, a mač u desnoj ruci), pa španjolski (vještina – espada i daga), pa u polineziji (vještine – arnis de mano, arnis, escrima, kali), pa u Thailandu (krabi krabong), pa japanski način borbe (vještina naziva nito ryu, kreator M. Musashi), pa kineski (razni kung fu stilovi), kao i mnogi drugi.
Svakako da vježbač borilačkih vještina prije nego što se počne koristiti istovremeno s dva oružja, treba prvo uvježbati rad s jednim oružjem, a prije nego uopće krene s vježbanjem treba poznavati neke osnovne stvari o oružju s kojim se želi koristiti.
Tako prvo i osnovno što bi svaki vježbač s oružjem morao znati je njegova osnovna podjela.
Oružja se po svom postanku tako dijele na tako zvana – hladna oružja ( nož, mač, sjekira i slično ) i vatrena oružja ( pištolj, puška i sl. ) , dalje se dijele na tako zvana meka oružja ( lanac, konop, nunchaku i sl. ) i tvrda oružja ( mač, sjekira i sl. ), također se dijele na kratka oružja ( nož i sl.) i dugačka oružja ( koplje i sl. ) , pa na tupa oružja ( metalne palice i sl. ) i naoštrena ili nazubljena oružja ( noževi, buzdovani, kama i sl. ) . Oružja se još dijele i na pojedinačna oružja ( koplje i sl. ) te oružja koja se koristi u paru ( sai, nunchaku, tonfa, kama i sl. ) , kao i na tako zvana tradicionalna oružja ( katana i sl. ) te moderna oružja ( automatska puška i sl. ). Također, postoji i podjela na oružja koja se drže ( mač, kama i sl. ) i ona koja se bacaju ( nož, koplje, bumerang i sl. ) . Sve prije navedeno spada u osnovnu podjelu oružja prema njegovoj svrsi te osnovnoj namjeni za koju ono služi.
** MALO PAŽNJE MOLIMO
U gornjem smo odlomku primijenili jedan način ispisa koji je prije svega bolje razumljiv vašim digitalnim čitačima/isporučiteljima, aplikacijama, web servisima, RSS kanalima i slično. Isto neka su istraživanja pokazala da je stavljanje razmaka ispred i iza zagrada čitljivije i ljudskom oku. Ako ste voljni svakako nam dostavite i svoje mišljenje.
Pri uporabi svakog oružja valja osigurati njegovu najveću djelotvornost pa se tvrda oružja moraju upotrebljavati kao da su meka, a meka kao da su tvrda, jer upravo na taj će se način uvelike pojačati djelotvornost oružja koje koristimo.
Prikladna udaljenost koju se treba održavati u borbi s oružjem u odnosu na protivnika različita je u obrani i u napadu. Ako je udaljenost manja, lakše je napadati a teže se braniti. Nasuprot tome ako se udaljenost poveća, teže je napasti a lakše se braniti. Upravo iz tog razloga kratka oružja poput noža dobra su za napad, dok suprotno tome dugačka oružja, kao što je koplje bolja su za obranu.
Kada uzimate oružje u ruke, morate imati poštovanje prema njemu, i tek onda započnite s vježbanjem. Svako oružje treba strpljivo i pomno odabrati, jer ono nije jednako za svaku osobu, zato ne treba uzimati standardna oružja već ih treba prilagođavati sebi. Oružje treba prilagoditi svome stasu (svojoj visini, veličini šake, kao i snazi). Tako će osoba nižeg rasta te slabija, koristiti nešto kraća i lakša oružja dok će suprotno tome teža i snažnija osoba koristiti duža i nešto teža oružja. Također, oružje se bira i prema stupnju majstorstva, kojim je određena osoba ovladala u korištenju i radu s nekim oružjem.
Ako se osoba želi istovremeno koristiti s dva oružja, treba znati da je mnogo bolje ako su oružja kojima radi različite težine ili duljine. Ako je osoba dešnjak u desnoj ruci koristit će nešto teže i duže oružje dok će u lijevoj ruci koristiti nešto lakše i kraće oružje. Prvo dobro uvježbajte pokrete s jednom, onda s drugom rukom i tek tada krenite s vježbanjem istovremeno s obje ruke.
Pazite, nije jednako da li osoba koja je dešnjak radi s oružjem desnom ili lijevom rukom. Ruka koja je dominantna je snažnija i mnogo spretnija i njome se je mnogo lakše služiti za rad s oružjem, dok smo sa suprotnom rukom mnogo nespretniji, slabiji i sporiji. Upravo zato sa slabijom rukom treba mnogo više strpljenja i vježbanja kako bi se ovladalo vještinom baratanja određenim oružjem, a da se s oružjem može istovremeno raditi s obje ruke.
Isto pravilo vrijedi i kod korištenja vatrenog oružja. Tako primjera radi, dešnjak će u desnoj ruci koristiti snažnije oružje, preciznije, te većeg kalibra i s nešto jačim trzajem i uglavnom poluautomatsko oružje,dok će u lijevoj ruci koristiti nešto manje i lakše oružje, manjeg kalibra i uglavnom automatsko oružje.
Za osobu koja se koristi oružjem istovremeno s obje ruke, smatra se da će se s oružjem u slabijoj ruci uglavnom samo braniti, dok će s jačom i dominantnom rukom napadati i zadavati udarce. Takvo mišljenje nije točno, jer se takva tehnika može vidjeti uglavnom samo kod početnika, dok bolji majstori mogu jednako dobro braniti se kao i po potrebi napasti protivnika koristeći se oružjem u obim rukama.
Ponekad se može vidjeti kako neki vježbači pojedinih stilova borilačkih vještina u radu s oružjem, vrte oružje velikom brzinom oko ruke ili tijela, a ponekad rade i različite gimnastičke vježbe držeći oružje u rukama. Oni se uglavnom služe s oružjem za vježbanje (replikom pravog oružja), a koja su ponekad tako loša u odnosu na pravo oružje da bi se ono moglo čak nazvati i – igračkom. Takve replike oružja nemaju pravu oštricu (nisu naoštrena ili nazubljena). Također, ta oružja nemaju potrebnu pravu težinu, kao niti čvrstoću koju bi takvo oružje trebalo imati.
Vježbači koji mašu i vrte oružje oko sebe, uglavnom nisu pravi majstori i vjerojatno nisu nikada bili u pravoj prilici da su morali koristiti to oružje u stvarnoj i realnoj borbi. Kada biste napali takve vježbače, njihova bi se obrana vrlo brzo srušila i oni se ne bi znali obraniti na ispravan način.
Nije isto vježbati s oružjem na treningu tj. vježbati s replikom oružja za potrebe izvođenja neke kate, ili koristiti to oružje u pravoj borbi. U pravoj i realnoj borbi nećete dobiti ocijene za vaš umjetnički dojam u radu s oružjem. Također, ni vaša brzina mahanja oružjem ili vaše znanje gimnastičkih elemenata neće doći do nekog izražaja, a niti ćete nekoga s time impresionirati ili preplašiti.
Napad oružjem, dakako najopasnija je vrsta napada. Oružje, hladno ili vatreno, uvijek nedvosmisleno pokazuje namjere napadača. Čovjek koji nas napada ili nam prijeti štapom (palicom), nožem, pištoljem ili bilo kojim drugim oružjem (ili određenim oruđem), sigurno je opasan. Uz to je možda odlučan da nas ozbiljno ozlijedi ili čak ubije.
Svaki bolji majstor borilačkih vještina kazat će vam da u radu s oružjem u pravoj i realnoj borbi morate poštovati osnovno pravilo, a to je pravilo ekonomičnosti. Ekonomičnost pokreta je obavljanje pokreta sa što manjim utroškom energije. Drugim riječima ne smijete izvoditi nikakve nepotrebne pokrete, a koji nisu nužni u vašoj obrani ili napadu.
Ako napravite i najmanju pogrešku, ili je tlo na kojem stojite sklisko, neki vaš trenutak neodlučnosti, neka vaša prerana ili prekasna reakcija, sve to može imati teške posljedice po vas. Svaki suvišan pokret je nepotreban, a nepotrebnim mahanjem oružjem samo riskirate da vam ono ispadne iz ruku i da tim oružjem naoružate svog protivnika, koji će to iskoristiti i napasti vas s njime.
Kada koristite dva oružja bilo bi idealno da se služite s dva različita oružja, kao na primjer s mekim oružjem (nunchaku, lanac i sl.) u desnoj a s tvrdim oružjem (mač, sai i sl.) u lijevoj ruci (Ako je osoba dešnjak). Pazite, meko oružje se savija i ako to niste prije uvježbali teško ćete se znati ispravno obraniti od njega.
Ako imate u rukama dva tvrda oružja, mnogo je bolje da u lijevoj ruci držite i koristite kraće oružje, dok u desnoj duže oružje. Također, bilo bi dobro kada biste bili u stanju da se branite i napadate podjednako s obje ruke.
Kad vas netko napada s oružjem tu nije dovoljno samo odbiti napad (obraniti se). Trebat ćete ići dalje u protunapad i boriti se sve dok napadač drži oružje u ruci. Tek kada napadač ispusti oružje i prestane s borbom te napadom na vas, možete se polako udaljiti, ali nikako prije nego ste vidjeli da je napadač ispustio oružje i da ono više nema opasnosti po vas.
Često čete čuti kako razni stručnjaci, govore da u trenutku napada oružjem, osoba koja je napadnuta, treba biti hrabra, smirena te pribrana. Sve to dakako stoji ali svaka osoba koja je preživjela takav napad kazat će vam još nešto. Kada vas netko napadne s oružjem, ako se želite uspješno obraniti potrebno je da se ne bojite smrti.
Upravo strah od smrti, učinit će vaše pokrete ukočenim i nedovoljno brzim. Vaše će reakcije tada biti neodlučne i usporene, a time što je i najgore po vas – nedovoljno učinkovite.
Pazite, čim ste uzeli oružje u ruke, dali ste protivniku do znanja kojom se borilačkom vještinom služite, a kada ste zauzeli položaj i počeli se kretati pokazali ste mu i koliko ste vješti u rukovanju s oružjem.
Nemojte se hvalisati s oružjem ili mahati njime u želji da nekoga impresionirate ili zastrašite. To bi po vas mogla biti kobna pogreška. Znači, vaša prva pogreška bit će ako ste nepotrebno uzeli oružje u ruke, vaša druga pogreška bit će ako se njime ne znate služiti. Treća, a možda i vaša posljednja pogreška, biće, ako ispred sebe imate osobu koja se zna služiti oružjem.
Niti jedan pravi majstor borilačkih vještina koji se zna služiti s oružjem, neće koristiti oružje ako ono nije nužno potrebno u samoobrani. Također, nikada neće uzeti oružje ako ga zaista ne misli i upotrijebiti. Kada uzima oružje znat će se s njime služiti, kao i koristiti ga s obje ruke jednako dobro.
Ispravno korištenje te istovremeni rad s dva oružja, traži od majstora borilačkih vještina dugotrajno vježbanje, a njegovo korištenje u borbi i ogromno iskustvo.
