BARTITSU Vještina samoobrane za gospodu

Vještinu samoobrane – Bartitsu osmislio je engleski željeznički inženjer Edward William Barton – Wright u Londonu 1898 godine. Vještina je vrlo brzo postala iznimno popularna u ondašnjoj Engleskoj te je čak nekoliko godina bila vodeća i najpopularnija vještina samoobrane kako među gospodom (u plemstvu), tako i među građanstvom onoga doba.

Njen tvorac Edward William Barton – Wright je sa svojim inovativnim idejama o načinima vježbanja različitih borilačkih vještina, kao i po svom znanju samoobrane, bio daleko ispred svoga vremena.

Edward William Barton – Wright

Edward William Wright je rođen 8. studenog 1860. godine u Indiji, u mjestu Bangalore, kao treće od šestoro djece željezničkog inženjera Williama Barton Wrighta i njegove žene Jane (zvane Jessie).

Nakon njihova povratka u Englesku, početkom 1880. godine Edward je započeo sa svojim školovanjem, da bi se kasnije školovao u Francuskoj i Njemačkoj.

Sljedeći očevu tradiciju, Edward započinje raditi najprije kao željeznički radnik, da bi kasnije napredovao u zvanje civilnog inženjera te nadglednika radova na izgradnji željeznice.

Radio je kao inženjer za željezničku i minersku kompaniju u mnogim različitim zemljama svijeta, kao na primjer u Egiptu, Portugalu, Maleziji, Singapuru i Japanu. Godine 1892. Edward preuzima puno očevo prezime i naziva se Edward William Barton – Wright.

Edward je bio izrazito visok te snažan muškarac, kao i veliki ljubitelj različitih borilačkih vještina. Tako je Edward već od svoje rane mladosti, za čitavo vrijeme svoga školovanja, vježbao razne borilačke vještine kako u Engleskoj (hrvanje i boks), tako i u Francuskoj (francuski boks, kao i vještinu la cane i mačevanje) i Njemačkoj (mačevanje i hrvanje).

Godine 1895., radeći u Japanu kao željeznički inženjer bio je neko vrijeme stacioniran u mjestu Kobe, gdje je kao zaljubljenik u borilačke vještine započeo vježbati vještinu Shinden – Fudo Ryu ju-jitsu. Nešto kasnije, Edward je počeo vježbati i s profesorom Jigoro Kanom, osnivačem modernog Juda i utemeljiteljem vještine – Kodokan Judo.

Godine 1898., Edward William Barton –Wright, nakon što je proveo nešto više od tri godine radeći u Japanu i vježbajući borilačke vještine, vraća se u Englesku. Vrativši se u Englesku, Edvard je osmislio “New Art of Self Defence” (novu vještinu samoobrane), te je postepeno i započeo s obukom zainteresiranog stanovništva Londona. Edward je naglašavao da će im predstaviti novi stil samoobrane, čije su tehnike po njegovom mišljenju iznimno učinkovite kod brze i samouvjerene osobe.

Za svoju novu vještinu, E.W. Barton – Wright je izabrao najbolje i najučinkovitije elemente samoobrane od mnogih borilačkih vještina koje je vježbao i uklopio ih u jednu jedinstvenu cjelinu, te tako osmislio novu vještinu samoobrane koju je nazvao – BARTITSU.

E.W.Barton – Wright je definirao svoju vještinu Bartitsu kao – učinkovitu vještinu samoobrane u svim uvjetima. Sam naziv vještine Bartitsu kreirao je kombinirajući i povezujući svoje prezime i vještinu ju- jitsu.

Od 1899. pa do 1903. godine, Edward je vodio školu samoobrane koju je nazvao – Bartitsu Academy of Arms and Physical Culture, a koju su svi članovi uglavnom neformalno nazivali – Bartitsu Club. Bartitsu klub je bio smješten na adresi 67 B- Shaftesbury Avenue in Soho (London). E. W. Barton – Wright je svoju vještinu Bartitsu reklamirao i pišući razne članke o samoobrani za mnoge ondašnje magazine kao na primjer za Pearson’s magazine i Sandow’s magazine, ali i neke druge.

Također, davao je i česte intervjue za razne novine, kao i organizirao razne prikaze Bartitsu vještine na mnogim mjestima u Londonu, kao na primjer – St. James’s Hall, Oxford Town Hall, Mechanics Institute Hall, kao i nekim drugim manje poznatim dvoranama.

Učestalom korespondencijom s profesorom Jigoro Kanom, ali i koristeći se nekim drugim kontaktima i poznanstvima u Japanu, Barton-Wright je angažirao instruktore majstore juda i ju-jitse iz Japana K. Tani, S. Yamamoto i mladog majstora Yukio Tani, da dođu kao instruktori u London u njegov Bartitsu klub.

Njima se je nešto kasnije pridružio i majstor Sadukazu Uyenishi. E. W. Barton – Wright tu nije stao već je angažirao i poznatog švicarskog instruktora Pierre Vigny majstora vještine savate (francuski boks) i La cane vještine, kao i poznatog majstora hrvanja Armand Cherpillod majstora Schwingen stila hrvanja, da također dođu u njegov Bartitsu klub kao instruktori.

E. W. Barton – Wright je u jednom dijelu svoga kluba namijenio prostor za grupu članova koja je izučavala razne povijesne vrste mačevanja (historical fencing enthusiasts), kako s jednim mačem, tako i s dva mača tj. mačem i bodežom. Instruktor te grupe bio je kapetan Alfred Hutton.

Također, u jednom manjem dijelu kluba , kao dio za pripremu ali i određenu terapiju svojih članova, E. W. Barton – Wright je koristio razna elektroterapijska pomagala koja su se koristila za terapiju toplinom, razne terapije vibracijama, terapiju raznim svjetlima, pa čak i neku vrstu terapije s malom dozom radijacije.

U svom klubu Barton –Wright je prvi u svijetu osmislio posve nov i moderan način treninga koji je danas poznat kao metoda treninga nazvan – kružni trening ili kružna metoda treninga.

U toj kružnoj metodi, osobe su išle od jednog do drugog instruktora (različitih borilačkih stilova) i tako prvo vježbale po Francuskoj (Švicarskoj) metodi, pa Japanskoj, Njemačkoj, i na kraju Engleskoj metodi samoobrane. Instruktori kluba Bartitsu su prihvaćali i razne pozive za borbe (razna takmičenja) u Londonu i okolici, u kojima su oni s lakoćom pobjeđivali sve svoje suparnike.

Organizirajući takva takmičenja, kao i razne borbe između majstora različitih stilova borbe, kao na primjer između boksača (ili hrvača) i majstora ju – jitsu vještine, Barton – Wright je bio začetnik danas vrlo poznatog i popularnog načina borbe pod nazivom MMA (Mixed martial arts). Također, u svom klubu Barton – Wright je prvi organizirao i javno započeo s tečajevima samoobrane za žene.

Bartitsu klub je svoj najveći prosperitet i popularnost imao od 1900. do 1902. godine, nakon čega su počele razne nesuglasice i trzavice u radu unutar kluba, kao i želje za dominacijom i prevlašću od instruktora pojedinih vještina. Edward je tada govorio da je naknada za pojedine majstore prevelika. Pojedini su majstori tako tražili da im se plati za njihov rad daleko veća naknada od onoga što im je on u tom trenutku mogao platiti.

Nesuglasice su postigle svoj vrhunac kada se je Barton – Wright posvađao i potukao s jednim od svojih najslavnijih instruktora Yukio Taniem. Ubrzo nakon toga, u ožujku 1903. godine, E. W. Barton – Wright je zauvijek zatvorio svoj Bartitsu klub.

Tani, Uyenishi i Vigny su nešto kasnije otvorili svoje škole (klubove) za samoobranu u Londonu. Za to vrijeme Barton – Wright je nastavio sa svojim radom na elektroterapiji te je postepeno proširio svoj posao, i prestao davati instrukcije iz samoobrane. Iako je godine 1920. u Indiji izvjesni oficir Henry G. Lang davao instrukcije iz vještine Bartitsu, nakon nekog vremena, slava borilačke vještine jiu–jitsu je totalno izbacila iz upotrebe vještinu Bartitsu, koja pomalo odlazi u zaborav.

Vještina Bartitsu bi možda zauvijek bila zaboravljena da je u jednom odlomku u svojoj knjizi ne spominje pisac Sir Arthur Conan Doyle pišući o avanturama poznatog detektiva Sherlocka Holmesa. Godine 1903. Conan Doyle ponovno vraća svojeg junaka Holmesa u svoju novu priču, knjigu – The Adventure of the Empty House, u kojoj Holmes objašnjava svoju pobjedu u borbi protiv profesora Moriartya (koja se odvijala na Reichenbach Falls), opisujući je riječima da je pobijedio u borbi koristeći se znanjem vještine “Baritsu”, Japanskom vještinom hrvanja i samoobrane, a koja mu je vrlo često bila od koristi.

Iako je pisac Doyle pogreškom preimenovao vještinu samoobrane Bartitsu u “Baritsu” ta je pogreška ipak bila dovoljna da probudi maštu i ponovno pokrene interes čitalaca za vještinu samoobrane – Bartitsu, prvo među mnogim obožavateljima knjiga o avanturama detektiva Sherlock Holmesa, a zatim i među mnogim drugim poklonicima različitih borilačkih vještina i načina samoobrane. Ta je određena misterija, kao i želja saznanja pravog naziva vještine samoobrane kojom se je služio slavni detektiv Holmes, obilježila ostatak 20 stoljeća.

Danas u mnogim serijama i filmovima o avanturama engleskog detektiva Sherlock Holmesa, koriste se određeni zahvati iz samoobrane koje je osmislio Barton – Wright, i time populariziraju taj već zaboravljeni, a po nekima i izgubljeni način samoobrane za gospodu – Bartitsu; The lost Martial Art of Sherlock Holmes.

E. W. Barton-Wright je do kraja života radio kao svojevrstan terapeut specijaliziran za razne inovativne oblike terapija za liječenje raznih tegoba toplinom, svijetlima i elektroterapijom.

Godine 1950., Barton–Wright je zapao u novčane gubitke i tada za njega počinje vrlo loše razdoblje u životu. Upravo tada, 1950. godine njega je svijetu ponovno otkrio britanski (japanski) judo majstor Gunji Koizumi koji ga je intervjuirao za časopis Budokwai, te ga ponovno predstavio kao začetnika vještine samoobrane za gospodu – Bartitsu, na velikom skupu u Londonu. Na žalost, već sljedeće godine 1951., E. W.B arton–Wright je umro u dobi od devedeset godina. E. W. Barton-Wright je pokopan na groblju Kingston (Surrey) u neoznačenom grobu za siromašne.

Na mnoge različite načine, E. W. Barton–Wright je svakako bio osoba ispred svoga vremena.

On je bio jedna od prvih osoba koja je podučavala u Europi neku od japanskih borilačkih vještina, a neki povjesničari govore da je bio i prvi. On je bio prvi instruktor koji je kombinirao znanja iz samoobrane različitih vještina iz Azije i Europe i prvi koji je organizirao takmičenja (borbe) između različitih stilova borilačkih vještina, u početku boksa i hrvanja protiv majstora ju-jitsu, te time započeo organiziranje prvih MMA takmičenja.

Bio je inovator različitih metoda treniranja i kreator načina treniranja u kojem se manje grupe vježbača rotiraju između nekoliko instruktora, danas poznatog načina treniranja pod nazivom kružni trening. Također, bio je začetnik tečajeva samoobrane za žene, kao i jedan od začetnika raznih načina liječenja elektroterapijom.

Danas na početku 21. stoljeća, mnogi ljubitelji različitih borilačkih vještina, kao i mnogi ljubitelji knjiga i filmova o detektivu Sherlock Holmesu, ponovno otkrivaju životnu priču o majstoru borilačkih vještina Edward William Barton – Wright i njegovoj vještini samoobrane Bartitsu– The gentlemanly art of self defence.

Danas se u mnogim zemljama svijeta otvaraju klubovi u kojima razni instruktori navodno podučavaju vještinu Bartitsu, reklamirajući vještinu kao suvremeni oblik samoobrane za gospodu, ili kao zaboravljenu vještinu samoobrane kojom se služio slavni detektiv Sherlok Holmes. Tako se danas mogu pronaći razni Bartitsu klubovi u Americi, Australiji, kao i u mnogim europskim zemljama.

Na žalost, u tim klubovima, većina tih instruktora vještine samoobrane Bartitsu su u stvari samozvani stručnjaci među kojima mnogi nisu nikada vježbali savate (francuski boks), ili vještinu La cane, pa čak niti boks, hrvanje ili ju-jitsu. Njihova vještina samoobrane svodi se tek na nekoliko zahvata u kojima se osoba brani pomoću štapa za hodanje ili kišobrana, a što je vrlo malo u odnosu na širinu tehnika koje je koristio E.W.Barton – Wright u svojoj vještini samoobrane – Bartitsu.

Među mnoštvom raznih instruktora samoobrane, vjerujemo da će se naći i oni instruktori koji vježbaju prema naputku E. W. Bartona – Wright, i da će tako sačuvati od zaborava uspomenu na njega, kao i uspomenu na njegovu vještinu samoobrane za gospodu – BARTITSU.