Prije točno godinu dana na ovom sam portalu krenuo redovito s objavama, što se podrazumijeva dnevno ažuriranje. Kao početnu temu, odnosno temu koju sam želio naučiti i postati znalac u tom području odabrao sam whisky.
Znam da se, da se tako izrazim, stručnjak za uživanje u viskiju ne postaje proučavanjem online sadržaja te preko noći, cijele sam godine uz teoriju radio i praktični dio, drugim riječima redovito, ali umjereno uživao sam u viskiju. Tražio okuse, mirise. Uspoređivao. Iako mi je dosta toga leglo, još sam daleko od onog prvog znalca, pravog zaljubljenika u viski, no ne odustajem, plan za narednu godinu već je donesen single malt s otoka Islay.
Na samim počecima viski mi je bio samo još jedno alkoholno piće i nisam ga baš previše volio, ali nekako mi je s vremenom legao i srcu i nepcu i to zbog mnogo razloga. Pronalazio sam tako da svega jedna čašica viskija dnevno djeluje blagonaklono na naš organizam. Smanjuje stres jer ipak alkoholna komponenta čini svoje, pospješuje krvožilni sustav, smanjuje rizik od zadobivanja moždanog udara i infarkta, uglavnom nije bez razloga još od samih početaka destiliranja u Irskoj viski poznat kao voda života.
Danas mi je viski pravo džentlmensko piće. Ne volim ga miješati sokovima, ne stavljam klasični led u njega, whisky on the rocks, mi je whisky on the rocks, viski s komadom hladne stijene. Doduše nemam stijenu, ali istu može zamijeniti poveći komad leda.
U svaku čašicu stavljam mrvicu hladne vode, kako bih spustio alkohol na nekih 35% i otvorio time još dodatnih mirisa i okusa za uživanje. A i nježniji je za grlo. Jedini koktel, odnosno piće koje ponekad napravim od viskija je Hot Toddy. Odličan lijek za dušu i tijelo.
Korak prvi – proces destiliranja i dobivanja viskija
Dolazim iz sela u Međimurju gdje se odavno kuhalo prvenstveno samo jedno alkoholno piće – rakija, konkretno šljivovica. To je bila djedina zanimacija početkom hladnih zimskih dana. Cijeli proces je bio prilično jednsotavan, a sama rakija nimalo me nije privukla. Konzumirala se onako moonshineovski – direktno iz destilatora. Bez stajanja i dozrijevanja.
Za razliku od rakije koja je bila od, naravno, šljive, dakle voća, viski se radi iz žitarica. To može biti ječam, raž, čak i pšenica, dok je u SAD popularan kukuruz. Uglavnom, žitarice se prvo suše odnosno dime kako bi se postigla ta zadimljena nota, nakon toga se radi smjesa žitarice i vode, pa se dodajte kvasac, pa fermentacija i nakon što kvasac odradi svoje kreće destiliranje. Ono što je možda i najbitnije dolazi na kraju – starenje viskija u drvenim bačvama. U svom tom zanimljivom procesu u jednom trenutku, prije destilacije imamo i pivo.
Uglavnom cijeli taj proces te uloženo znanje, iskustvo, tradicija, a posebno ljubav otvorili su mi jedan novi svijet koji sam jednostavno zavolio.
Korak drugi – povijest viskija i njegov put do mene
Iako se prve destilacije spominju još za vrijeme Babilonaca, prvi destilati koji su preteća viskija spominju se u 15 stoljeću gdje se ondašnji viski, danas poznatiji kao moonshine, koristio isključivo u medicinske svrhe, odatle još potiće i naziv voda života odnosno agua vitae. Vrlo se brzo umjetnost destiliranja viskija raširila diljem Irske i Škotske.
Oko 200 godina kasnije izdana je tek prva licenca za destiliranje viskija i to destileriji Old Bushmills u Sjevernoj Irskoj i ona je danas poznata kao najstarija destilerija na svijetu. Stotinu godina kasnije države Škotska i Engleska spojenu su u jednu Uniju te je Engleska nametnula svoje visoke poreze na proizvodnju viskija što pak je navelo Škote do toga da se viski u najvećoj mjeri proizvodio ilegalno, odnosno u malim i skrivenim kućnim destilerijama.
Uglavnom istraživanje povijesti viskija doista moe biti beskonačna inspiracija i vrlo se često uz viski asociraju razne legende i mistične priče, te jednostavno kao da se vraćamo u vremena kad smo bili klinci i kada su nam bake uz topli kakao čitale priče za laku noć.
Korak treći – uživanje u društvu ljudi koji vole whisky
O viskiju se može pričati satima. Svatko ima svoje mišljenje, svatko ima svoje viđenje i svatko je u pravu. Uživanje u viskiju vrlo će vjerojatno završiti u pričama o dalekim sjevernim morima, hladnim vjetrovima, anđeoskom udjelu, o bačvama i svim tipovima drveta koje se koristi. Pa će se naglo skoknut u Kentucky, pa malo o burbonima gdje je svaki burbon viski, ali nije svaki viski burbon. Što je whisky, a što je whiskey te koje su najbolje stijene za whisky on the rocks.
Korak četvrti – godišnja nabavka viskija
Negdje prije Božića idem u nabavku viskija. Iako mi je ovo tek druga godina, a u mojoj glavi već tradicionalna, veseli me što ću donijet flašu ili dvije viskija kojeg nisam još imao prilike uživati. Dosad sam pio nekoliko viskija iz Speysidea u Škotskoj, ove bi godine mogao istražiti otok Islay i recimo vodu života iz destilerije Lagavulin.
Korak peti – uživanje u čašici viskija u toplini doma
Viskim, vatrica, pokoji kolačić, dobro društvo ili samoća, možda koja dobra cigara ili samo lula. Uglavnom Nick Offerman je to najbolje vizualizirao.
