Ako ste čitali moj prethodni post, saznali ste da sam nezaposlena. Do moje nezaposlenosti došlo je tako, što mi je vlastiti posao propao. Tijekom te tri godine, prve dvije su bile idealne, u trećoj se počeo događati nezaustavljivi pad, koji je rezultirao time da bih platila “daće” državi, a onda bih posudila da imam za hranu i režije. Činila sam sve što sam mogla samo da ne bih ostala dužna državi, završila u blokadi i imala “sto” problema s državnim institucijama.
No, nisam plaćala “daće” samo zbog straha od nemile situacije koja bi me mogla zadesiti. Plaćala sam i zato što iskreno vjerujem da možeš uspjeti na pošten način, da ako si dovoljno discipliniran, ako imaš sposobnosti, ako planiraš i ono najvažnije, ako se trudiš i daješ cijelog sebe, da uspjeh jednostavno ne može izostati. I dalje vjerujem u to, postoje u ovoj našoj državi tvrtke koje tako posluju i uspješne su. Međutim, moj pad je bio toliko brz, nisam se ni snašla, da mogu slobodno zaključiti – ja nisam uspjela. I nemam problem s neuspjehom.
Ono s čime imam problem je način na koji su mi se ta disciplina i poštenje vratili. Ovo će biti jedna vrlo zanimljiva priča, na kraju ćete možda i zaključiti da je bolje biti nepošten. Međutim, to nije moj stav, niti takav stav potičem.
Što su mi rekli da je potrebno pri prijavi na burzu
Znači priča ide ovako. Obrt sam, zbog toga da više ne stvaram dugove, zatvorila i početkom siječnja, prijavljujem se na Zavod za zapošljavanje. Dolazim na šalter, objašnjavam svoju situaciju, a oni meni koje papire trebam donijeti:
- dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa, u mom slučaju navode kako trebam napisati izjavu zašto sam obrt zatvorila (ok, to je jednostavno, loše sam poslovala)
- dokaz da su uplaćeni svi doprinosi, te osnovica za izračun plaće s porezne
- rješenje da je obrt zatvoren
- izjava želim li primati naknadu prema starom izračunu (nisam iskoristila naknadu od prošlog prijavljivanja na burzu) ili prema novom izračunu
Zna li itko izračunati moju naknadu?
Ovo izgleda vrlo jednostavno, svu tu papirologiju riješila sam u jedno prijepodne. Međutim, tu lagano počinje kaos. Trebam potpisati izjavu želim li naknadu prema starom ili novom obračunu, a nitko mi to ne zna izračunati. Mislim si ok, ako je samo tu zapelo, to je rješivo. Dobijem informaciju da odem u središnji ured i tamo nađem pravnika da mi to izračuna. Odlazim i pronalazim pravnika, ali ni taj pravnik to ne zna izračunati. Svejedno, ostavljaju me u uvjerenju da na naknadu imam pravo, samo je pitanje u kojem iznosu.
Zatim slijedi prvi razgovor, gdje me upoznaju s mojim obavezama koje trebam izvršavati da bih imala pravo na naknadu. Trebam se redovito javljati, voditi dnevnik traženja posla i ništa od toga mi ne predstavlja problem, jer ja zaista i želim naći posao. Naknada s burze je, u mom slučaju, ionako privremeno rješenje da umanjim posljedice koje me čekaju. Drugim riječima, da ostanem manje dužna za režije i stambeni kredit dok ne nađem posao kojim ću te troškove moći u potpunosti podmiriti. Na tom razgovoru pokrenem pitanje te izjave o naknadi, gdje me opet upućuju u središnji ured kod pravnika, ali da mu se javim tek za tjedan dana kada mu moji papiri dođu na stol. Važno je napomenuti da je u ovom trenutku prošlo već tjedan dana od kad se pojavio problem s izračunom naknade.
Problem oko izračuna naknade nestaje, ali …
Nakon dodatnih tjedan dana (znači dva tjedna od kad sam se prijavila na burzu), naoružana strpljenjem i odlučnošću, odlazim ponovo u središnji ured kod pravnika i objašnjavam kakav problem imam. Međutim, ne dobivam izračun. Dobijem informaciju da stari obračun za mene ne vrijedi jer sam obrtnik i doprinos za zapošljavanje sam počela plaćati u trenutku kada je donesen zakon da to trebam, do tada nisam imala čak ni izbor da to plaćam, ako želim. Drugim riječima, došlo je do prekida koji se vidi kao prekid u stažu duži od trideset dana, iako to realno nije. Znači, izjava uopće nije potrebna. Dobro, ostajem prisebna. Razmišljam kako se ovih četrnaest dana moglo bolje investirati, umjesto da tražim osobu koja će mi pomoći riješiti problem koji uopće ne postoji.
….zadovoljavam li uvjete iz članka 40.a?
No, tu nije kraj. Izračun naknade i dalje ne dobijam, već mi je upućeno pitanje, zadovoljavam li uvjete članka 40.a, koji su propisani za ostvarenje naknade u slučaju da sam obrtnik koji je zatvorio obrt. Stojim razjapljenih usta, gledam u gospođu bez da trepćem, a iznad glave valjda milijun upitnika. Koji sad članak 40.a, pa rekli su mi da napišem izjavu i kad sam je donijela, rekli su da je to, to?!?! Prepoznavši moju reakciju, uvaljuje mi papir s člankom 40.a. Čitam, oblijeva me hladan znoj i ne vjerujem. Ne zadovoljavam niti jedan uvjet! Valjda sam razmišljala na glas, jer sam uspjela samo čuti da donesem bilo kakav dokaz zašto sam obrt zatvorila, pa će onda to dati u Ministarstvo na razmatranje.
Izlazim van, buljeći u papir i dalje ne vjerujući. Četrnaest dana živim u uvjerenju kako imam pravo na naknadu s burze, idem na razgovor, vodim dnevnik traženja posla, svaki dan pretražujem burzin portal rada, iako tamo ne pronalazim niti jedan posao u struci, za razliku od privatnih portala s oglasima za posao. Niti u jednom trenutku nitko nije pitao, niti iskazao bilo kakvu sumnju u to da pravo na naknadu možda nemam.
Uvjeti za naknadu s burze, za bivše obrtnike
Evo što me je šokiralo. Uvjeti za pravo na naknadu s burze, za bivše obrtnike su sljedeći (točke ću prepisati skraćeno):
- insolventnost, odnosno potvrda s Fine da nisam plaćala obveze duže od 60 dana (ovo je vjerojatno korak prije stečaja)
- zaključenje stečajnog postupka
- poslovanje s gubitkom
- gubitak poslovnog prostora
- gubitak povlastice, za obrte s povlasticom
- bolest vlasnika obrta, u mjeri da je nesposoban za rad
- gubitak poslovnog partnera
- ozbiljna šteta na imovini
- prirodna katastrofa
- drugi razlozi
I meni to nitko nije rekao, sve dok se nije dogodila “5 do 12” situacija gdje sam, tražeći rješenje za problem koji zapravo nemam, naletjela na problem o kojem bi me obavijestili kad?! Sredinom veljače, za još narednih dva tjedna?!
Sustav koji sam sebe ne razumije
Na početku teksta napisala sam kako sam, na uštrb vlastitih životnih troškova, na vrijeme plaćala sve obveze državi, smatrajući to dobrom poslovnom praksom i poštenim načinom rada. Zahvaljujući upravo tome, ne ispunjavam niti jedan uvjet iz članka 40.a. Zahvaljujući tome, nemam pravo na naknadu s burze, iako sam plaćala doprinos za nezaposlenost. Jedino mi nije jasno, ako trebam dokazati da nisam plaćala “daće” 60 dana, da bih ostvarila pravo na naknadu, zašto su me onda tražili potvrdu s burze da nisam dužna za te iste doprinose koji ulaze u “daće” koje mjesečno moraš platiti.
Donekle razumijem logiku. U slučaju da daš otkaz poslodavcu nemaš pravo na naknadu s burze, jer sam si si kriv što si dao otkaz. Paralela sa zatvaranjem obrta bi bila, ako zatvoriš obrt koji uspješno posluje, također, nemaš pravo na naknadu s burze. No, tko bi lud išao zatvarati obrt koji ostvaruje prihod, da bi nakon toga primao 2000 kuna (ili manje, nisam dobila izračun). Treba li nužno stvoriti dugove i biti blokiran, da bi se dokazalo da posao ne ide? Treba li stvoriti dugove, pa da onda tu istu naknadu, na koju ostvariš pravo, koristiš za vraćanje dugova, umjesto za životne troškove? Kad bi se ista ova logika primijenila na zdravstveno osiguranje, ispalo bi da mjesečno trebaš plaćati zdravstveno, ali možeš ga koristiti jedino ako imaš rak. Ako imaš tek gnojnu anginu, onda zaboravi na svoje pravo, iako si ga platio.
Zaključak donesite sami, svatko za sebe. Ja i dalje vjerujem u pošten način rada, korektan odnos prema svima, pa i prema ovom našem sustavu koji ni sam ne zna što zapravo hoće.
