Postoji međimurska narodna pjesmica u kojoj su stari međimurci maštali i sanjarili o jednom snu, a to je da kroz rijeku Muru koja je ujedno i najsjevernija granica Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom umjesto vode teče vino. Stihovi idu ovako nekako:
Daj po Muri vino teklo, mesto čiste vode, ljudi bi se selili vu Međimurje, kak bele rode.
Nažalost današnja zabavna pop produkcija skroz je uništila pjesmicu, ali vjerujem da bi se u nekim antologijskim zapisima mogao čuti i originalni pripjev. Bilo kako bilo, puste želje u Međimurju ostvarili su stanovnici gradića Abruzzo u Italiji te su u centar grada instalirali fontanu. No, nije to bila kakva fontana koje kapom i šakom dijeli Bandić, to je prava pravcata fontana koja 24 sata u danu, 7 dana u tjednu, 12 mjeseci na godinu umjesto vode daje vino.
Sami gradić je inače jedno od bitnih stajališta na putu hodočašća koji se zove Cammino di San Tommaso, a koje godišnje okuplja na tisuće ljudi, odnosno vjernika i hodočasnika.
Većina tih hodočasnika posjećuje katedralu Ortona u kojoj se nalaze ostaci Isusova apostola Tome. Sama fontana upravo time dobiva svoj pravi smisao jer je poznato da je Isus vodu pretvarao u vino te ga je dijelio ljudima.
Iako ovo nije jedina vinska fontana postavljena u talijanskim selima i gradićima, ona je jedinstvena po tome što će raditi 24 sata na dan i 365 dana u godini.
Sami okolni vinogradi i vinogradari, a odakle i dolazi to vino, su svakako zainteresirani da svoja vina daju hodočasnicima upravo na način kako je Isus davao svojim učenicima i ljudima oko sebe.
Naravno ove fontane nisu namijenjene pijanicama te onima koji dolaze samo po besplatno vino. Iako na prvi pogled to izgleda nemoguće, osim ako će biti straže i kontrole tko dolazi po vino, a onda cijela priča gubi smisao, samo korištenje fontane je dosad bilo sve samo ne kaotično. Ljudi sa zahvalnošću dolaze po vino, uživaju u njemu i vesele se bez ikakvih incidenata.
Možete li zamisliti nešto takvo u svom gradiću?
