Američka administracija za sigurnost na cestama objavila je podatak da je 2013. godine samo nošenje kacige spasilo 1 630 života motociklista. Također su objavilo podatak da je dodatnih 715 motociklista također moglo preživjeti nesreću da su imali kacigu. Te je godine poginulo 4 668 motociklista, tako da je vidljivo da iako je kaciga bitan i obvezan dio opreme svakog motociklista još uvijek se događa veliki broj smrtnih slučajeva, šo govori u korist opasnosti same vožnje motociklom.
No, što ili tko uzrokuje te nesreće. Iako će većina sudionika u prometu, a koji nisu motociklisti zaključiti da se radi o velikim brzinama, neopreznoj vožnji, nedostatku opreme motociklista, oni će biti samo djelomično u pravu. Naime za veliki broj nesreća, a time i smrtnih slučajeva krivi su ostali sudionici prometa, oni sami, a ne motociklisti. I to većina njih nesvjesno.
Studija koje s bavila proučavanjem fenomena takozvanog “nepažljiva sljepoća”, a to je nemogućnost mozga da registrira objekte koji su mu u vidokrugu, objašnjava zašto mnogi vozači nakon nesreće tvrde da motociklistu nisu ni vidjeli.
Autorica studije, doktorica Kristen Pammer, profesorica psihologije na australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri u objavi je za javnost iznijela je svoju sumnju u to da se nesreće prouzročene nepažljivom sljepoćom ne mogu objasniti veličinom i vidljivošću samog motocikliste.
[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”” size=””]Kada vozimo i kada smo sudionici u prometu naš mozak mora procesuirati velike količine informacija o okolini u kojoj jesmo. Učestalost upravo ovog tipa nesreće sugerira način na koji naš mozak procesuira odnosno filtrira informacija.[/perfectpullquote]Tu je teoriju zajedno s kolegama potkrijepila i istraživanjem. U istraživanje su uključili 56 volontera kojima su pokazivali fotografije snimljene s perspektive vozača s time da su neke od fotografija imale naknadno ubačene neočekivane objekte – motocikle i taksije.
Nakon toga volontere bi pitali ako prikazane situacija jesu ili nisu sigurne situacije u vožnji. Dr, Pammer je došla do zapanjujućeg zaključka da je duplo više volontera situaciju na kojoj je bio prikazan motocikl proglasilo sigurnom za razliku od one na kojoj se nalazio taksi. Drugim riječima, duplo više ljudi nije primijetilo motocikl u prometu zbog kojeg onda dolazi do potencijalno opasne situacije.
Ono što ova studija želi prikazati i što na neki način je dokazala, je to da vozači, dakle sudionici prometa koji nisu motociklisti, trebaju biti svjesniji motocikala na cesti. Velika količina vozača, a što se autor ovih redaka redovito uvjerava, kako i svaki drugi motociklist, jednostavno ne vide motocikl u prometu jer im taj objekt nije toliko učestali da bi ga njihov mozak smatrao potencijalno opasnim, a kao što to čini s drugim objektima.
Rješenje je podizanje svijesti, drugim riječima stavljanje motocikla visoko na popis sudionika u prometu u nečijem mozgu, što pak naposljetku znači, što je više motocikala u prometu, to će se više drugih vozači susretati s njima i naposljetku postat će im vidljiviji u njihovim zamišljenim glavama.
Upravo je i to razlog što mnogi motociklisti imaju prilično glasne motore te voze, kako mnogi tvrde, agresivno i nametljivo. No, poanta je samo jedna, žele biti vidljivi i žele da ste upravo svjesni toga da se u vašoj blizini nalazi motociklist. Ne zbog kojekakvog hvaljenja i dokazivanja, već jednostavno radi vlastite sigurnosti.
Dragi čitatelji, proljeće dolazi, lijepa vremena su ispred nas, a time obratite malo više pažnje na one koji imaju samo dva kotača i nemaju kojekakve zaštitne metalne kaveze oko sebe.
No prije svega određeni vozači bi se također morali riješiti jedne ružne i opasne navike, a to je korištenja mobitela za vrijeme vožnje.
