Brade su dolazile i odlazile iz trendova i mode diljem povijesti. Danas su također eto, kako neki kažu na dolasku, neki kažu na odlasku, ali mislim da nas je povijest učila da su brade uvijek bile i uvijek će biti prisutne na muškarčevom licu.
Brade su se nosile, ali i danas se nose iz različitih razloga. Brada može definirati i nekad je definirala pripadnost intelektualnom, znanstvenom dijelu društva. Ako pogledamo osobe koje su kroz povijest doprinijele znanstvenim otkrićima i radovima, skoro svi odreda bradonje.
Brada također ima i svoju kulturnu te religijsku tradiciju kroz povijest čovječanstva.
U 15. stoljeću većina je Europskih muškaraca bila obrijana, već u 16. stoljeću bilo je dozvoljeno puštanje brade do ogromnih duljina i veličina. U 17. pak je stoljeću brada polako gubila na duljini te se definirala prema raznim civiliziranim urbanim normama ondašnjeg društva.
Kroz 19. stoljeće muškarci koji su se morali isticati zbog svog plemićkoga podrijetla odnosno pripadanja gornjoj klasi stanovništva vrlo su često bili svježe obrijani. Promjene dolaze negdje sredinom stoljeća oko 1850. godine kada su brade postale opet iznenadno popularne.
Brade su nosili mnogi čelnici kao što su Aleksandar III u Rusiji, pa zatim Napoleon III u Francuskoj te Frederik III u Njemačkoj. Spomenimo još neke poznatije bradonje kroz povijest kao što su Benjamin Disraeli, Charles Dickens, Giuseppe Garibaldi, Karl Marx i Giuseppe Verdi.
Trend puštanja brada prepoznat je i u SAD-u. Primjerice, prije Abrahama Lincolna niti jedan predsjednik nije imao bradu, nakon njega pa sve do Woodrowa Wilsona svi predsjednici osim Andrewa Johnsona i Williama McKinleya su imali brade, potonji je uvijek imao ili bradu ili brk.
Danas su brade popularne i prisutne u svim slojevima društva. Kod nekih je to pokret koji je u trendu, dok je kod nekih to jednostavno stil.
