Odlazim na jedan kratki poslovni put pa sam nekako zapeo po internetu da nađem zanimljivu temu, inspiraciju za članak. Iako izvorno nisam imao u planu, odlučio sam par rečenica napisati o nama, o nama kao ljudima i našoj potrebi da olako sudimo.
Namjerno ne želim u tom kontekstu spominjati domaće slučajeve (iako ću spomenuti kasnije jedan) u kojima su oni koji su se ogriješili o zakon prošli tek s omanjim kaznama ili sudskim packama. Bez obzira radi li se o krađi, ubojstvu, silovanju, uvijek postoje oni koji će za silovanje tek dobiti pokoju packu, a s druge će strane netko nebitan poslužiti kao primjer te biti poslan na višegodišnju zatvorsku kaznu.
Dakle, bez obzira na svoj krimen, na kategoriju dijela, spomenimo aktualni slučaj s poznatim trgovačkim lancem, koji je navodno od samih početaka poslovao, pa sumnjivo, a što je možda i blaga riječ. Nije plaćao poreze, nije plaćao redovito i adekvatno ljude, dobavljače, partnere, na redovitoj je bazi štancao razna gospodarska kaznena djela, dok s druge strane netko mali, netko nepoznat, netko nebitan, bude proganjam, kažnjavan, zatvara zbog daleko manjih “iznosa”. Nažalost bio sam dio malih i nebitnih bio sam godinu dana ostavljen u blokadi svih računa, svih primanja, s kreditom i malim djetetom u rukama. A sve zbog par tisuća kuna neplaćenih obveza državi. Bio sam primjer drugima.
Nažalost to je kruta realnost u kojoj živimo. Hrvatska je loš primjer za ono što želim reći.
Spomenuo bih stoga nedavni slučaj silovanja na Stanfordu, Sveučilištu u SAD. Naime, student tog Sveučilišta silovao je studenticu koja je bila prilično pijana i laganoj nesvijesti. Otprilike. Sve je to prijavljeno policiji, student je uhićen, karijera za njega je gotova te je osuđen na pripadajuću mu kaznu. I s time se slažemo.
Problem nastaje onda kada je student (odličan student, bavio se plivanjem, predstavljao Sveučilište na raznim natjecanjima) osuđen na iznimno blagu kaznu. Trenutno je na slobodi (odslužio tek 6 mjeseci kazne) te će živjeti s roditeljima, a mora se ujedno i registrirani kao seksualni prijestupnik.
Ljudima, njegovim sada bivšim kolegama, raznim braniteljima ljudskih prava, udrugama, susjedima, rodbini, strancima, ali naposljetku i nama, to nije u redu. Kazna je premala.
Sudio bi njemu narod koji bi mu vratio istom mjerom, koji bi ga batinao, kamenovao, tukao, ubijao i slično. Naravno iz tih ljudima govorila je masa, govorila je kritična masa koja je imala samo jedno na umu – kazniti, kazniti adekvatno.
Naravno da ne želim ni u kom slučaju braniti silovanje, pokušaje silovanja, seksualne prijestupnike, ali samo želim skrenuti pažnju na to da nije svaki slučaj isti.
Kad pogledamo malo komentare, nevezane samo uz taj slučaj, narod, ljudi, zajednice ponašaju se poput zvijeri, poput najgorih ratnika, osvajača, ubojica. Ubijali bi ih, vezali lancima i ostavljali na suncu, rezali spolne organe i hranili ih njima, silovali ih kao što su oni silovali druge i slične grozote.
Zar nismo onda svi silovatelji i ubojice i po čemu smo mi to s ove strane zida drugačiji?
Knjiga se ne sudi po koricama. Situacija, članak se ne komentira samo na osnovu jedne rečenica statusa na Facebooku. Ali opet ljudi to rade, ljudi to vole raditi jer su komotni. Jer ne čitaju što ima dalje iza uvodne rečenice, jer ne otvore knjigu i pročitaju što doista piše u njoj.
Sudac koji je donio ovu presudu morao je, osim provoditi zakon, razmišljati i kao čovjek. Da, silovao je. Kriv je. Mora odgovarati. No, postavlja se pitanje, što će s ovim uzornim studentom biti ako ga se pošalje na 30-ak godina u zatvor? Kakav će se vratiti u zajednicu? Što će iz njega napraviti zatvor?
Sudac mora sagledati sve aspekte, jer on je sudac, on je iskusan čovjek koji u tom trenutku odlučuje o nastavku života tog pojedinca. Može se prikloniti masi i uništiti još jedan život ili slijediti svoju ljudskost.
U ovom trenutku može kazniti tog pojedinca, no, možda će tom akcijom prouzročiti mnogo veću bol, štetu nekome, mnogima u budućnosti. Zato je on sudac, a ne mi, narod. Prošla su ta vremena kada se za krivi pogled palilo na lomačama.
Razmislimo malo o tome. Možemo mi danas u afektu nekoga kazniti, no što smo time postigli? Kako će se naša sadašnja srdžba manifestirati u budućnosti? Jesmo li se uopće udostojili saslušati drugu stranu priče? Otvoriti tu jebenu knjigu prije nego otvorimo vlastita usta?
Možda sudimo samo zato da bi zaštitili sebe, da se primjerice riješimo kukolja iz žita. No, problem je u tome što ne prepoznajemo kukolj, zeljastu biljku visine oko 80 cm. Pa uz kukolj uništimo i mak u žitu. Vidite, mak kad odraste ne mora nužno biti zločesta droga, gospodo.
A možda pak samo želimo imati prekrasnu zelenu sliku mladog žita, u kojem se nalazi i zeleni otrovni kukolj.
