Ti si moj san, sve što sam oduvijek željela i maštala

Skrivam svoj pogled dok ti tiho govorim: “Ne, neću moći.”

Naprosto ne vjerujem da sam tu riječ tebi izrekla, gledaš u mene i ne vjeruješ što čuješ, nadalje skrivam pogled da ne vidiš moje suze, a potom pokušavam onako bezbrižno ti reći da ću ti se priključiti kasnije, da pođeš na taj daleki put bez mene, a za nekoliko dana, ako me budeš želio, stižem, jer dovršiti moram svoje poslove koji su se nagomilali u mom uredu, projekt je gotov i trebam provjere sa timom napraviti da počne rekonstrukcija zaštićenog spomenika kulture, za što imam sve dozvole… sve sam u jednom dahu tiho gotovo šaptom izgovorila. Grlo mi se stezalo, peklo onako suho, oči prepune suza koje su se počele kotrljati niz obraze. Zaiskrilo mi je pred očima, nikako da dođem do daha, počela sam jako teško disati, dah mi je nestajao.

Ali, svejedno pričam i pričam, a inače te nikad ne opterećujem svojim poslom, jer ga organiziram tako da i ne znaš da ga imam i da radim i kad i dal` radim i kad i gdje i odakle novac pristiže.
Odavno sam svaki tvoj slobodni sat i minut s tobom, ugađam ti i uživam, sretna što vidim bezbroj osmijeha i zadovoljstvo… ti si moja sreća i sve moje, ne trebam i ne želim išta više …

Važan si mi samo ti sretan, opušten, nasmiješen. Sve sam tebi prilagodila.

Tiho, bosonog lagano, gotovo na prstima si u nekoliko koraka se stvorio uz mene, zagledavaš me sa svih strana, okrećem lice prepuno suza, samo da ih ne vidiš. Ipak si pronašao način, tvoje duge ruke i nježni prsti.

Prišao si mi s leđa i i ljubiš vrat, okrećeš me k sebi i vidiš suze … osmjehnem se nonšalantno i kažem luk režem, pa što si očekivao.
Podižem glavu, ljubim te u obraz i objašnjavam:

To je simpozij koji ti puno znači za tvoju karijeru, daleko je i dugo traje, da i prvi puta da ćemo biti razdvojeni duže vrijeme, ali ti je važno biti tamo, da imaš slobodu svo vrijeme i da uživaš kako i kad poželiš, neopterećen sa mnom, da odlaziš kamo i sa kim želiš, a znaš da sam u našoj oazi. Znaš da ću biti u uredu i posao koji me čeka dovršiti.

Hodam po kuhinji pomalo nervozna, skidam papuče jer su mi stopala postala vrela, bosonoga na pločicama, držim u jednoj ruci nož i luk, suze se kotrljaju, luk ne ispuštam jer mi je alibi za njih. Nervozna sam, ne smijem pokazati, a ne znam kako prikriti.

Odlazim do komode, na drugoj strani kuhinje, u taj dio, posebno nju, gotovo nikad ne zaviruješ, tu je moje odlagalište sitnica. Bitno mi je da što ostavim i pronađem.

Otvaram ladicu i vadim uvezane listove, koji čine knjigu. Pružam i objašnjavam : ” to je tvoje predavanje, tipkala sam dijelove i spojila sva tvoja izlaganja koja si u diktafon izgovarao svako jutro dok smo pili čaj na terasi, sa bezbroj dijagrama i slika, eto, dala sam si truda i spojila u cjelinu, jer sam znala da nećeš stići napraviti. Puštala sam te, važniji je bio tvoj odmor na plaži na koji sam te svaki dan odvodila poslije posla, birajući uvijek drugu divlju plažu… nikada nisi znao da li ću doći po tebe i gdje ćemo poći. Brže tipkam od tebe, manje spavam.

A ja sam uživala kao dijete, planirajući gdje i kada, što ponijeti, kako ćeš reagirati, da li ći ti se dopasti.

Uživala sam svaki puta kada bi došla po tebe. Podigla bih ti glavu, izljubila lice i stavila povez na oči, u početku si se bunio, a potom i sam uzimao kravatu i stavljao preko oba oka. Obožavao si te naše vožnje do mora, osjetili bi samo miris soli, lagani povjetarac je šumove valova, galebova i brodica donosio. Potom, sve dok ne bi parkirali, a onda stali na pijesak, kad si ga pod nogama osjetio, povez bi skinuli, do tada je stajao.

Sve je to lijepo sjećanje sada, kao da sam samo kao kroz san kročila, opuštala sam te i uživala u našim kupanjima i maženju u vodi. A čuvala sam te od sunca i mravi dok si spavao. Uvijek mi je bilo važno da se odmoriš, mazala bih te kremama i masirala nježno, svu svoju energiju kroz prste predavala nesebično, utkala sam u tebe, u svaki milimetar tvoje kože koji obožavam. Lagano, nježno, blago u ritmu srca.

Uzimaš i gledaš i oči ti cakle, ne trebaju nam riječi jer energija struji dvosmjerno, nezaustavljiva, nesebična, obožavamo jedno drugo i teško nam to priznati, ali pokazujemo na poseban način koji osjetimo.

Dan tvoga polaska je došao.

Dugo sam razmišljala i instiktivno sam pristupila tvojim stvarima. Spakirala sam ti i prtljagu, jedna je sportska oprema, druga večernja i treće za neformalna druženja i izlaske.
Zaviruješ u garderobu uz sobu, još sam sagnuta i slažem, bosonog si i ne čujem te, ali osjetim tvoju blizinu i grudi mi skaču … bez riječi si, oči ti još više cakle, dižeš me u naručje i odnosiš u našu sobu, poliježeš na krevet i pripijaš se uz mene. Sve brže dišeš, nježno me maziš i ljubiš svaki djelić moga lica, a onda pomalo skidaš i svaki djelić tek otkrivene kože ljubiš … sad već teško dišem jer suze zbog rastanka me guše, ali sam odlučila moraš imati svoju slobodu, moraš imati svoj prostor, moraš imati odmak, moraš se od svega odmoriti, pa i od mene, udahnuti i nastaviti dalje.

Primjetila sam u zadnje vrijeme tvoju blagu odsutnost, povremenu i shvatila da samo kad si sam sa sobom ćeš to i rasčistiti … ne pitam nikad ništa, ne moram, osjećam sva tvoja raspoloženja i traume, previše mi je stalo do tvoje sreće i zadovoljstva. Cijeli život je pred tobom, podupirem te, tvoj sam stup i oslonac, uz tebe u svim tvojim odlukama, jedno smo i osjećamo to, jedno bez drugoga ne možemo.

Zadižeš mi svaki djelić odjeće i ljubiš, pa pokriješ, pa na drugoj strani i redom ideš, trzam se na svaki dodir jer me grčevi hvataju i na samo tvoje prisustvo … nježno sve sa sebe skidaš i liježeš preko mene, potom me skidaš i odmah prekrivaš svojim tijelom, aaaaaaaaaah, koja toplina, energija struji … moje ruke su oko tebe posvuda, mazim čvrsta bedra i usmjeravam te među svoje noge koje si raširio nježno, poljupcima, čarolija … to samo ti postižeš, moje besvjesno stanje i nisam više u prostoru i vremenu, samo s tobom, osjetim tvoj puls, tvoju energiju, ništa drugo ne trebam, ne želim, prodireš i nešto šapćeš ali te nisam čula dobro, jednostavno smo oboje u isti tren vrisnuli, nizali su nam se grčevi, a tvoja sperma je duboko u meni završila, kao nikada do sada. Zagrlio si me i postavio preko sebe, kao da sam ti pokrivač, dugo mazio i zaspao, nisi me ispuštao ni malo.

Stigao sam, javljaš se, a ja po našoj kući jurim s radnicima jer želim u samo nekoliko dana napraviti jaccuzi i saunu u vrtu uz bazen, želim da sve bude gotovo prije tvoga povratka, onda sam odlučila postaviti pomični krov iznad našeg kreveta. Uvijek dugo ležimo zagrljeni, želim da svjetlost zvijezda i mjeseca bude dio naše čarolije. Volimo cijelu kuću, svaki kutak nam je važan, zato sam se upustila i u izradu kamina u zimskom vrtu. To je izazov na koji sam se dugo pripremala, jer kad se vrijeme promijeni i kad ne budemo mogli više po divljini hodati, donosim djelić prirode na korak … to te čini sretnim i opuštenim. Volimo neobuzdane predjele i divlje plaže, netaknute uvale.

Naravno da ti ništa ne govorim, u poslu sam, moram dovršiti. Tražiš, želiš me vidjeti na kameru, izbjegavam i napokon pronalazim mjesto na kojem nećeš shvatiti gdje se nalazim, tebi ni jedan detalj ne promiče.

Falim ti i pitaš kad ću doći, a ja te pitam da li si otvorio treću torbu, onu sa sportskom opremom, naravno da nisi, a tamo sam ti toliko toga složila. Znala sam, samo te rekreacija ponese i budeš opet onaj mali, neopterećeni dječak, šalješ mi poljubac i pravac torba, hvataš ju i mašeš tenis reketom sav ozaren, to mi je bio cilj, zabavi se. Budi aktivan i napravi sve što možeš dok imaš vremena.
Meni vrijeme leti, posao nikako da stane, novi detalji izrade se pojavljuju. Planiram i osmišljavam.

Ono kad dovučem nekoliko ekipa majstora i kad je sve u neredu, a opet, moram to dovršiti jer samo tjedan dana imam za sav posao, uvela sam 3 smjene rada, ne spavam, premorena, padam s nogu. Tek, povremeno sjednem u našu fotelju i obučem tvoj mantil i energija stiže, nastavljam … konture dovršenja su blizu, dovodim paralelno ekipu čistača i polako se ipak nazire kraj …
Neumoran si, zoveš svaki dan, nekoliko puta, čudiš se što nisam po noći na našem krevetu, zašto nisam u vrtu … izbjegavam razgovor o tome, zabrinut si jer nisam izravna kao uvijek i kažeš mi da prvim avionom dođem k tebi, ništa više te ne zanima. I što mi drugo preostaje, pojačavam ekipe u našoj kući i spremam kofere … spavat ću u avionu, nema mi druge.

Uspjelo mi je našu oazu dovesti u stanje raja, već vidim kako ćeš sav ozaren trčati i nositi me.

Stjuardesa me budi, zaspala sam, umor je svoje napravio, a komadi cementa mi iz rubova hlača cure … he he, smijem se ali sretna jer mi samo tvoj lik titra i tvoja sreća mi je važna. Izašla sam zadnja iz aviona van. Odlazim po prtljagu. Namještam haljinu koju voliš, vežem maramu koju si mi poklonio za našu obljetnicu. Gledam, nema te … čekam kofer, nema te, izlazim van, nema te … taxi se nudi, odmahujem rukom, sjedam na kofer, stavljam šešir i čekam. Vrijeme nikako da prođe, sve je stalo. Osjećam se glupo i besmisleno. Zašto sam došla?

Trčiš s buketom cvijeća i zalijećeš i dižeš me. Oh, koja toplina, koja vibracija, ne ispuštaš me ni malo, sve mi ispalo iz ruku, sva sam u poljupcu koji mi snagu vraća.

Nakon dugog zagrljaja i poljupca, uzimaš kofere. Gledaš mi izgrebane ruke i pogledom pitaš što je, a ja odmah prelazim na drugu temu, kako ti je i kad si na redu sa svojim izlaganjem, kažeš da je sve gotovo, da smo sad samo nas dvoje na redu i nitko i ništa nas neće smetati.

Odlazimo u hotel … u predvorju ti prilazi recepcionar i nešto govori, gledam dekoracije, uvijek sam profesionalno orijentirana, zapažam sitnice i detalje izvedbe. Nema te, tapkam oko kofera, kad dolaziš, uzrujan si vidno, odvodiš me u restoran i kažeš da nam naručim ručak i da se vraćaš brzo, ljubiš me i trčiš.

Što je sad, pitam se i uskoro imam i što vidjeti, jedna dama te uhvatila i vuče za ruke, pokušava te silom zagrliti i ljubiti, guraš ju pristojno, ali je pripita i posrće, ne pušta te ni malo, sav si se uspetljao, sjedim i čekam tvoj znak, ne želim se uključiti u prepirku koja nema kraja. Sve više ljudi se okreće i postaje ti neugodno, ustajem i prilazim, hvatam te za ruke i zamolim gospođu da se odmakne i otrijezni, ostavljam joj svoj broj telefona i povlačim te sobom u hol, od očiju svih koji su se zatekli.

Uzrujan si jako, ne znaš što da kažeš, zbunjen si, a točno znam što je, pojavila se ona, s kojom si imao flert i sad te svojata, nisi bio jasan kod prekida, kojega očigledno nisi ni napravio, smatrao si da nekomunikacija znači i kraj, ali si se prevario.

Mi žene moramo dobiti jasnu poruku a i onda ju ne shvaćamo kako je rečeno, ne priznajeo kraj i poraze.

Poslala sam te u sobu i vratila se u hol, ona je sjedila za šankom zadignute haljine, naslonjena na nekoga mladića, već je pronašla utjehu, pa sam se vratila za tobom.

Šutimo, ne spominjemo neugodu. Oboje smo se u kadu uvalili i dugo se trljali pjenom, ručak nam je došao u sobu, na terasi smo dočekali večer, hraneći jedno drugo. Nisam te ništa pitala, tvoja nervoza je polako prestajala, a to mi je bio cilj.

Što da te pitam? Zašto da pokvarim naše vrijeme.

Zvono i udaranje po vratima, odlazim i otvaram, ona stoji, leluja, došla je po tebe, a pita me tko sam ja i grubo me gura s vrata, čim te ugledala kako sjediš u pletenoj fotelji na terasi ali … stala sam ispred nje i pitala, što želi i s kojim pravom, trgla se, rekoh joj, ja sam odabranica njegovog srca, on moga, ne može se netko samo tako pojaviti i narušavati naš život.

Rasplakala se, kaže željna je seksa, a htjela je s tobom … povukla sam ju unutra, raskopčala, strgnula s nje haljinu i počela rukama prelaziti po tijelu, ide prema tebi, ne dozvoljavam, tebi pokazujem da se makneš iza zavjese i hvatam ju i okrećem, skidam joj gaće i grudnjak, gola trči po sobi, ja ju ne puštam, poliježem na pod i liježem preko nje, cijelu sam ju prekrila i digla ruke visoko i držim s jednom a s drugom joj masiram grudi i prelazim na međunožje … počinje stenjati i tražiti još, gadilo mi se sve, ne podnosim alkohol, ne podnosim suze i sve što se dogodilo, ali, ali ti si moj, ne dozvoljavam da te se dotakne, ne dozvoljavam da te se pogleda, da ti se priđe … još jače ju pritišćem i masiram, rukom hvatam svijeću sa stolića i stavljam joj u vaginu, ona vrišti od zadovoljstva…

Zbunjen si, nikada me nisi vidio tako ljutu, odlučnu, isključivu i grubu. Stojiš kao ukopan i ne znaš što napraviti. Rukom ti pokazujem da se ne miješaš i makneš se iz vidokruga.
Tvoja bivša dama je neumoljiva. Traži još i još … okrenula sam ju na stomak i raširila noge, rukama preko leđa prelazila i istu svijeću ponovo stavila u međunožje, ona ju hvata i daje si ritma, opet vrišti i malaksa, spušta se na pod.

Kupim njene razbacane i zgužvane stvari koje vonjaju na alkohol, i iz sobe ju tako golu izguram, stvari pokraj nje ostavim. Zatvaram vrata i mučnina me hvata, povraća mi se i trčim u kupatilo, zadah alkohola je učinio svoje, ne podnosim ga. Ne volim što sam napravila, osjećam se prljavo i trulo. Izbacujem iz sebe sve što sam pojela i popila.

Zabrinut si za mene, previše povraćam, nemam zraka, stavljaš me na krevet, pokrivaš, tablete daješ, zaspala sam. Koliko dugo sam spavala ne znam, sve me je slomilo. Otvaram teške kapke, vidim te kraj sebe. Na drugoj strani sobe naši koferi čekaju, sve si spremio, tiho si rekao, idemo kući. Bez tebe ništa nema smisla. Volim te i znam što je sada slijedeće. Želim naše dijete. Pomogao si da se obučem i krenuli smo u našu oazu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.